ITALIJA je zbog krize s koronavirusom zabranila pogrebe. Mnogima je virus uskratio mogućnost da posljednji put isprate svoje najbliže.

"Ova pandemija ubija dvaput. Prvo te izolira od tvojih najmilijih neposredno prije nego što umreš, a onda ne dopušta nikome da te isprati. Obitelji su shrvane i teško im je to prihvatiti“, rekao je za BBC Andra Cerato, koji radi u jednom pogrebnom poduzeću u Milanu.

"Nemaju izbora nego vjerovati nam"

U Italiji mnoge žrtve Covida-19 umiru u bolničkoj izolaciji bez obitelji i prijatelja. Posjeti su zabranjeni jer je rizik od zaraze previsok. Iako zdravstvene vlasti kažu kako se virus ne može prenositi posthumno, piše BBC, može preživjeti nekoliko sati u odjeći. Zbog toga se tijela preminulih odmah stavljaju u zapečaćene ljesove.

"Mnoge obitelji pitaju nas mogu li vidjeti svoje pokojnike posljednji put, ali to je zabranjeno“, kaže Massimo Mancastroppa, pogrebnik iz Cremone.

Mrtvi se ne mogu sahraniti u njihovoj najboljoj i omiljenoj odjeći. Umjesto toga, odjeveni su u anonimnost bolničke odjeće. Ali Massimo čini što može.

"Odjeću koju nam donose obitelji stavljamo povrh tijela, kao da su odjeveni. Košulja gore, suknja dolje“, objašnjava Massimo.

U ovoj izvanrednoj situaciji pogrebnici odjednom postaju zamjenska obitelj, zamjenski prijatelji, pa čak i zamjenski svećenici. Ljudi bliski preminulima od virusa često se i sami nalaze u karantenama.

"Mi preuzimamo odgovornost za njih, šaljemo obiteljima fotografije ljesova koje ćemo koristiti, potom preuzimamo tijelo u bolnici i sahranjujemo ga ili kremiramo. Obitelji nemaju izbora nego vjerovati nam“, kaže Andrea.

"Ne smijemo ih odijevati, ne smijemo ih češljati, ne možemo ih šminkati. Ne smijemo ih učiniti lijepima i spokojnima. To je vrlo tužno"

Andrei je najteže to što ne može ublažiti patnju ožalošćenih. Umjesto da obiteljima iznese što sve može učiniti za njih, prisiljen je navesti što mu sve više nije dopušteno učiniti: "Ne smijemo ih odijevati, ne smijemo ih češljati, ne možemo ih šminkati. Ne smijemo ih učiniti lijepima i spokojnima. To je vrlo tužno."

Andrea je pogrebnik već 30 godina, baš kao i njegov otac prije njega. On kaže kako su male stvari obično važne za ožalošćene: "Zadnje milovanje po obrazu, držanje za ruku i dostojanstveni izgled njihovih pokojnika. Traumatično je što toga sada nema."

U vrijeme pandemije, nastavlja BBC, pogrebnici su često prisiljeni susretati ožalošćene obitelji iza zatvorenih vrata. Rodbina pokušava predati pisane poruke, obiteljsko nasljeđe, crteže i pjesme, u nadi da će to biti pokopano zajedno s njihovim majkama i očevima, braćom i sestrama, sinovima i kćerima. Ali ništa od toga neće završiti u ljesovima.

Pokapanje osobnih stvari sada je zabranjeno. Ova drastična mjera usmjerena je na zaustavljanje bolesti. Ako netko umre kod kuće, pogrebnicima je dopušteno ući, ali moraju nositi kompletnu zaštitnu opremu: naočale, maske, rukavice, odijela. To je stresan prizor za nekoga kome je upravo preminuo član obitelji, ističe BBC.

No, mnogi pogrebnici sada su i sami u karanteni. Neki su morali zatvoriti poslovanje. Veliki je problem što oni koji se bave preminulima nemaju dovoljno maski ili rukavica.

"Imamo opreme za još samo tjedan dana. Ali kad nam toga ponestane, nećemo moći raditi. A mi smo jedno do najvećih pogrebnih poduzeća. Ne mogu ni zamisliti kako je ostalima“, rekao je Andrea.

Propisi o izvanrednom stanju zabranjuju pogrebe u Italiji, kako bi se spriječilo širenje virusa. Ovo je situacija bez presedana u ovoj zemlji sa snažnim rimokatoličkim vrijednostima.

Najmanje jednom dnevno, piše BBC, Andrea sahranjuje pokojnika bez ikoga u pratnji jer su svi u karanteni.

"Jednoj ili dvjema osobama dopušteno je nazočiti pogrebu, ali to je sve. Nitko nije sposoban išta reći pa u pravilu vlada tišina“, objasnio je Massimo, koji ipak to pokušava izbjeći kad god može. Zato vozi do crkve s kovčegom u vozilu, otvara teretni prostor i moli svećenika da na licu mjesta udijeli blagoslov. To često traje samo nekoliko sekundi, a onda je na redu sljedeća osoba.

Zemlja preplavljena ljesovima

Talijanske mrtvačnice su prepune, a broj mrtvih nastavlja rasti. Gotovo 7000 ljudi umrlo je do 24. ožujka zbog koronavirusa, više nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu.

"Ispred našeg pogrebnog ureda u Cremoni je red, skoro kao i u supermarketu", govori Andrea.

Bolničke mrtvačnice u sjevernoj Italiji su prepune, ističe BBC.

"Bolnička kapela u Cremoni više sliči na skladište", kaže Massimo.

Mrtvački kovčezi gomilaju se i u crkvama. U Bergamu, koji u cijeloj Italiji ima najveći broj preminulih, morala se pojaviti vojska jer su gradska groblja puna. Jedne noći prošlog tjedna, građani Bergama u tišini su gledali kako konvoj vojnih kamiona odvozi više od 70 ljesova. U svakom je bilo tijelo njihova prijatelja ili susjeda koje je odlazilo na kremiranje u obližnji grad. Malo je prizora od početka pandemije bilo šokantnije ili snažnije.

Liječnici i medicinske sestre širom zemlje slavi se kao heroje i spasitelje u najtežim trenucima Italije. Ali pogrebnici nisu dobili priznanje za ono što čine.

"Mnogi ljudi na nas gledaju samo kao na prijevoznike duša", kaže Massimo.

On kaže kako mnogi Talijani na njihov rad gledaju kao na Harona, zloslutnog lađara iz podzemnog svijeta u grčkoj mitologiji, koji duše upravo preminulih prevozi preko rijeke koja dijeli svijet živih od svijeta mrtvih. Nezahvalan je to posao u očima mnogih.

"Ali mogu vas uvjeriti da je sve što želimo dati dostojanstvo preminulima", objašnjava Massimo.

#Andratuttobene – "sve će biti dobro" – trendovski je hashtag u Italiji otkako je krenula pandemija. Prate ga emoji u duginim bojama. No, trenutačno na vidiku nema sunca. I premda se svi mole za to, nitko ne zna točno kad će sve zaista ponovno biti u redu.