MIKROSKOPSKI fragmenti proteina i DNK iz kostiju otkrivenih u pećinskom prahu na dubini od osam metara otkrili su da su neandertalci i ljudi vjerojatno živjeli jedni uz druge u sjevernoj Europi još prije 45.000 godina.

Genetska analiza fosila, koji su pronađeni u špilji u blizini grada Ranisa u istočnoj Njemačkoj, sugerira da su moderni ljudi bili proizvođači osebujnih kamenih alata u obliku lista za koje su arheolozi nekoć vjerovali da su ih izradili neandertalci, hominini jače tjelesne građe koji su živjeli u Europi do prije otprilike 40.000 godina. Prije se nije znalo da su moderni ljudi, ili homo sapiensi, živjeli tako daleko na sjeveru, piše CNN.

"Lokalitet špilje Ranis pruža dokaze o prvom širenju homo sapiensa po višim geografskim širinama Europe. Ispostavilo se da su kameni artefakti za koje se smatralo da su ih proizveli neandertalci zapravo bili dio alata ranog homo sapiensa", rekao je autor istraživanja Jean-Jacques Hublin, profesor na Collège de France u Parizu i emeritus direktor na Institutu Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu.

"Homo sapiens prešao Alpe i stigao u hladna podneblja sjeverne i središnje Europe ranije nego što se mislilo"

"Ovo iz temelja mijenja naše dosadašnje znanje o tom razdoblju: homo sapiens je stigao do sjeverozapadne Europe mnogo prije nestanka neandertalaca u jugozapadnoj Europi", objasnio je Hublin.

Ovo otkriće znači da su se dvije vrste, koje su se nekoć križale i ostavile tragove neandertalskog DNK u današnjim ljudima, možda preklapale nekoliko tisuća godina. Također pokazuje da je homo sapiens prešao Alpe i stigao u hladna podneblja sjeverne i središnje Europe ranije nego što se mislilo. Tri studije s detaljima o otkrićima i laboratorijskim analizama objavljene su u srijedu u časopisima Nature i Nature Ecology & Evolution.

Stil kamenog alata pronađen u Ranisu također je otkriven drugdje diljem Europe, od Moravske i istočne Poljske do Britanskog otočja. Arheolozi ovaj stil oruđa nazivaju linkombijski-ranizijsko-jerzmanowicianski ili LRJ, prema mjestima na kojima je prvi put identificiran.

Kako bi identificirali tko je napravio artefakte, znanstvenici su iskopavali špilju Ilsenhöhle u blizini Ranisa od 2016. do 2022. Kada je špilja otkrivena 30-ih godina prošlog stoljeća, pronađeni su i analizirani samo alati. Ovoga puta moglo se kopati dublje i sustavnije, pa su pronađeni ljudski fosili.

"Izazov je bio iskopati osam metara materijala od vrha do dna, nadajući se da su ostale neke naslage nakon istraživanja iz 30-ih godina", rekao je koautor studije Marcel Weiss, istraživač sa Sveučilišta Friedrich-Alexander u Erlangen-Nürnbergu i Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju.

"Imali smo sreću da smo pronašli stijenu debelu 1,7 metara koju prethodni istraživači nisu prošli. Nakon što smo ručno uklonili taj kamen, konačno smo otkrili slojeve LRJ-a i čak pronašli ljudske fosile", govori Weiss.

Međutim, ljudski ostaci nisu bili odmah prepoznatljivi među stotinama fragmenata kostiju pronađenih tijekom šestogodišnjeg kopanja. Tek je kasnije istraživački tim definitivno shvatio da slojevi sedimenta koji su sadržavali LRJ kamene alate također uključuju ljudske ostatke.

Kako se došlo do otkrića?

Istraživači su koristili proteine ekstrahirane iz fragmenata kostiju kako bi identificirali životinjske i ljudske ostatke koje su pronašli, tehniku poznatu kao paleoproteomika. Ona omogućuje znanstvenicima identifikaciju ljudskih i životinjskih kostiju kada je njihov oblik nejasan ili nesiguran. Koristeći istu tehniku, uspjelo se identificirati ljudske ostatke među kostima iskopanima tijekom 30-ih godina.

Međutim, analiza proteina uspjela je identificirati samo kosti koje pripadaju homininima - kategoriji koja uključuje homo sapiens i homo neanderthalensis, odnosno neandertalce. Kako bi razlikovali te dvije vrste, istraživači su izdvojili fragmente drevne DNK iz 13 ljudskih fosila koje su identificirali.

"Potvrdili smo da su fragmenti kostura pripadali homo sapiensu", rekla je koautorica studije Elena Zavala, istraživačica na Kalifornijskom sveučilištu Berkeley i Institutu Max Planck za evolucijsku antropologiju.

"Zanimljivo je da je nekoliko fragmenata imalo iste sekvence mitohondrijske DNK - čak i fragmenti iz različitih iskopavanja. To ukazuje da su fragmenti pripadali istoj osobi ili da su bili u rodbini po majci, povezujući ove nove nalaze s onima od prije nekoliko desetljeća."

Radiokarbonsko datiranje fosila i drugih artefakata u špilji sugeriralo je da su ljudi tamo živjeli prije oko 45.000 godina, što ih čini najranijim homo sapiensima za koje se zna da su nastanjivali sjeverozapadnu Europu.

Regija je tada imala dramatično drugačiju klimu, s uvjetima tipičnima za stepsku tundru poput one u današnjem Sibiru. Iskapanje je otkrilo prisutnost sobova, špiljskih medvjeda, vunastih nosoroga i konja. Istraživači su također zaključili da su špilju primarno koristili medvjedi koji su spavali zimski san i hijene, a da je čovjek tamo boravio samo povremeno.

"Ovo pokazuje da su čak i ove ranije skupine homo sapiensa koje su se raspršile Euroazijom već imale određeni kapacitet za prilagodbu tako teškim klimatskim uvjetima", rekla je koautorica Sarah Pederzani, postdoktorandica na Sveučilištu La Laguna u Španjolskoj, koja je vodila paleoklimatsku studiju.

"Sve donedavno se smatralo da se otpornost na hladne klimatske uvjete pojavila tek nekoliko tisuća godina kasnije, tako da je ovo fascinantan i iznenađujući rezultat", dodala je.

William E. Banks, istraživač na Sveučilištu u Bordeauxu u Francuskoj, rekao je da su studije pokazale kako nove metode omogućuju arheolozima da ispitaju lokacije do dosad neviđenih detalja, poboljšavajući sposobnost preciznog određivanja kada je lokacija bila nastanjena.

"Otkrića predstavljaju još jedan važan dio slagalice ovog kulturno i demografski složenog razdoblja u Europi", istaknuo je Banks u komentaru studije. Međutim, Banks, koji nije bio uključen u istraživanje, dodaje da arheolozi "moraju paziti da ne generaliziraju nalaze s jednog ili dva mjesta".

Napomenuo je da nedavna otkrića sugeriraju da su neandertalci bili kulturno i kognitivno složeniji nego što popularni stereotipi sugeriraju i da arheolozi ne bi trebali nužno pretpostaviti da su u svim slučajevima moderni ljudi izrađivali složenije stilove kamenog oruđa iz tog ključnog razdoblja prije nego što su neandertalci nestali.