Kratka povijest sodomije od Biblije do Beroša

Kratka povijest sodomije od Biblije do Beroša
Foto/screenshot: Index/N1

TEŠKO je naći neku riječ koja u sebi nosi toliko bogatu povijest i jako vrijednosno značenje kao što je riječ sodomija. Njome neki označavaju svaki analni spolni odnos, dok se drugi njome referiraju samo na seksualni odnos dva muškarca. 

Opće je poznato da ta riječ dolazi od imena Sodome, grada u dolini Mrtvog mora, koji je Jahve, prema biblijskoj priči, zajedno s Gomorom (i još tri grada) spalio zbog njihove razvratnosti i spremnosti da siluju čak i dvojicu anđela.

Osim što to baš i nije točno.

Seks s anđelima

Doduše, ako imate hrvatski prijevod Jeruzalemske Biblije, onda ćete u Postanku 19,5 pročitati kako stanovnici Sodome od Jahvinog sljedbenika Lota traže da im dovede dvojicu gostiju kako bi ih se, stoji tamo, namilovali. Američki New International Version čak je i izravniji – Sodomljani hoće ovu dvojicu kako bi se s njima mogli seksati (so that we can have sex with them).

Nevolja po ovakvo čitanje teksta nastaje onog trenutka kad vidite da u originalu stoji riječ "jada" (upoznati) i da je svako tumačenje koje govori o seksualnoj požudi nasilnih muškaraca prema dvojici muškaraca naprosto učitano u tekst. Hebrejima riječ "upoznati" znači najčešće isto što i u našem jeziku. Izuzetak predstavlja jedno 19 pojavljivanja ove riječi u Bibliji u kojima se ona koristi kao eufemizam za spolni odnos – ali uvijek i isključivo za spolni odnos unutar braka. Izvanbračni i svaki drugi nelegalni spolni odnos označuje se riječju "leći (s nekim)" – tako i tekstovi Starog zavjeta koji zabranjuju homoseksualizam nalažu da muškarac ne smije leći s muškarcem (vidi Levitska 18 i 20). Stoga je jasno i kako pisac Postanka ne vidi u riječima Sodomljana poziv na seks, jer bi onda oni rekli "da legnemo s njima", a ne "da ih upoznamo".

"Pronalazak" svetih otaca

Kao nekoga tko se prilično aktivno bavio tumačenjem Biblije, priznajem da me je prilično zaintrigiralo pitanje otkuda su se onda pojavili prijevodi koji Sodomljanima pripisuju upravo sodomiju. Nema takve ideje ni u starogrčkoj Septuaginti, ni u latinskoj Vulgati (Jeronim je predobro poznavao hebrejski da bi mu se to otelo), pa ni u vodećim prijevodima na glavne svjetske jezike.

Početak cijele priče zapravo je u tumačenjima crkvenih otaca, često ne baš upućenih u izvorni tekst Biblije. Već u vrijeme Jeronima postoji riječ "sodomija", iako nije sasvim jasno što ona tada točno znači – u svakom slučaju neko nedopušteno upražnjavanje seksa. Ubrzo kod Augustina postaje "jasno" da su muškarci Sodome prakticirali protuprirodni seks s drugim muškarcima – i otada se homoseksualnost smatra praktički najgorim mogućim grijehom, sasvim dovoljnim razlogom da bijesni Jahve spali ne samo pohotne muškarce nego i sve žene i djecu u pet gradova. Tako da je danas sasvim uobičajeno na kršćanskim web-stranicama čitati upravo o homoseksualnosti kao glavnom razlogu nestanka Sodome.  

Mit o plavokosim anđelima

Usput rečeno, ideju da se u slučaju Sodome radilo o homoseksualnosti javno sam napadao u jednoj radioemisiji još u vrijeme svog vatrenog vjerskog zanosa. Jer sam bio i vatreni biblicist, koji se protivio bilo kakvom učitavanju interpretacija u tekst. Shvaćao sam i tada, pa o tome govorio i učenicima na vjeronauku, da tumači učitavaju i svoje viđenje anđela koji se tamo spominju. Njih pisac ne smatra posebnima po njihovoj pojavnosti – dakle, oni su dva tipična, crnokosa i bradata muškarca s Bliskog istoka. Ali gotovo tri tisuće godina nakon pisanja teksta prosječni kršćanin uz riječ "anđeo" vezat će sliku nekog plavokoso-plavookog stvorenja nježne, bijele puti, za koje niste sasvim sigurni je li muško ili žensko. Još kad tome dodate ideju anđela kao načelno bestjelesnih bića, onda lako možete zamisliti da se kod nekih muškaraca pojavi i spolna požuda prema njima.

Nažalost, koliko god ova vrlo kratka povijest razvoja jednog tumačenja može djelovati zabavno, ona je urodila i vrlo malignim posljedicama po homoseksualce. Jedna priča o negostoljubivim i nasilnim Sodomljanima (u tome se, prema tekstu, i sastojao njihov grijeh) sada je postala priča o protuprirodnim čudovištima, koji bi umjesto partnera drugog spola htjeli, zamislite, molim vas, osobu istoga spola. I nitko od teologa da se malo zapanji nad Jahvinom reakcijom i njegovim masovnim pokoljem svih ljudi i stoke u pet gradova (prosječni grad onoga vremena ima oko 2000 stanovnika), sva je pozornost usmjerena na ono što se sada smatra najgorim mogućim nemoralom.

Logika Vilija Beroša

Što je to sve značilo za same homoseksualce, imamo i više nego dovoljno zapisa čak i u nedavnoj povijesti. Nažalost, kolateralne žrtve ove iracionalne mržnje prema osobama drugačije spolne orijentacije jesu i djeca – i tu, nakon Staroga zavjeta, crkvenih otaca i biblijskih prijevoda, dolazimo i do našeg antijunaka Vilija Beroša. Kad znate religijsku pozadinu, onda vam postaje i logična njegova izjava da je djeci u dobrom sirotištu bolje nego djeci u domu istospolnih parova.

Jer, kao što ste dosad već shvatili, istospolni parovi su najgori moralni šljam u svemiru, onaj zbog kojega bi jednoga dana Jahve mogao spaliti i cijeli Zagreb, osobito dok njegovim središtem maršira gay pride. Pa još da počnu i djecu odgajati, to bi nekima izgledalo kao konačni sumrak civilizacije.

Bilo bi vrijeme da se tekst o Sodomljanima konačno pročita onako kako i spada. I da se jednom zasvagda prestane s utemeljivanjem morala na zastarjelim i nasilnim svetim spisima.

A ako to još niste razumjeli, nasilni i negostoljubivi stanovnici Sodome bili su, inače, heteroseksualci.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara