Kada je riječ o govoru koji je Plenković održao u Europskom parlamentu, kuriozitetna činjenica da ga je držao na pet jezika (hrvatski, engleski, francuski, njemački i talijanski) ujedno je i najzanimljivija. Govor se sastojao od štreberski posloženih rečenica o raznim konkretnim temama i izazovima današnjice, a Plenković je kao svoje odgovore na njih ponudio većinom fraze karakteristične za eurokratski diskurs.

Npr. “Želimo snažne europske institucije koje – temeljem svojih ugovornih ovlasti – rade na dobrobit svakog građanina Unije” ili “"U daljnjoj izgradnji naše budućnosti za nas je važna jednakost – jednakost država, jednakost građana, jednakost prilika. Naša postignuća naše su najjače oružje u izgradnji daljnje budućnosti. Ona nas trebaju ujedinjavati jer možemo ići naprijed samo ako smo zajedno". To su izjave s kojima se zapravo svatko može složiti jer istovremeno znače sve i ništa. 

 

 

Donekle je Plenković bio konkretniji kada je govorio o Bosni i Hercegovini, kojoj je posvetio neuobičajeno dug dio svojeg govora, upozoravajući da Zapadni Balkan predstavlja veliki politički i sigurnosni izazov za Europsku uniju. Za zaostajanje Hrvatske je pak okrivio rat, završen prije četvrt stoljeća, što nikome upućenom u zbivanja u Hrvatskoj ne može biti uvjerljivo. Mala je blamaža pak bilo pitanje koje je HDZ-ov eurozastupnik Ivica Tolić uputio Plenkoviću, jer je sa svim pohvalama na račun premijera imalo sjevernokorejski prizvuk klanjanja Velikom Vođi.

 

No, mora se priznati da je Plenkovićev nastup bio performativno uvjerljiv, što zapravo otkriva da je europska frazeologija ono u što hrvatski premijer najviše vjeruje, kao i da je ona kraj horizonta njegove političke imaginacije.

 

Malo napetije je bilo kada je došao dio u kojem su eurozastupnici Plenkoviću postavljali pitanja. Ipak, od sveukupno 751 eurozastupnika istup hrvatskog premijera nije pratilo ni njih pola, a za pitanja ih se prijavilo pedesetak. Plenković nije mogao odoljeti a da se tijekom svojih odgovora ne pohvali dobrim vezama i odnosima u europskim institucijama, pa je tako primjerice spomenuo “dragog Elmara”, misleći pritom na njemačkog demokršćanina Elmara Brocka, jednog od doajena eurozastupnika. U niskokaloričnom verbalnom sparingu s eurozastupnicima iz Slovenije o problemu razgraničenja također je odgovarao prisnim tonom “dragoj Tanji” (Fajon) i “dragom Lojzeu” (Peterleu).

 

Najneugodnije mu je pitanje postavila zastupnica Zelenih iz Njemačke Ska Keller, koja ga je pitala što je u Hrvatskoj zapelo s ratifikacijom Istanbulske konvencije. “Kako uopće može doći u pitanje trebamo li zaštititi žene od nasilja? Kako uopće može doći do toga da se o tome još uvijek raspravlja u vašoj zemlji?” upitala je Keller. 

 

 

Plenković se u svojem odgovoru prvo pohvalio da su izradu Istanbulske konvencije u Vijeću Europe svojedobno inicirali baš stručnjaci iz Hrvatske, onda je usput okrivio SDP - koji nije na vlasti od 2015. godine - da su oni krivi što još nije ratificirana, a onda je uslijedio vrhunac retoričkog sofizma: “Mi smo završili javne konzultacije i proces u parlamentu je gotovo dovršen, ali nažalost, rasprava o toj Konvenciji nekako je dobila u jednom dijelu javne rasprave kod nas jednu drugu dimenziju, koja supstanci pokušava dati sasvim drugu dimenziju. Spreman sam za raspravu sa strankama i pokušat ćemo razdvojiti stabla od šume.” Paralelne dimenzije, stabla i šume, flora i fauna, sve i svašta, samo da se pokuša izvući od javno danog obećanja kako će njegova parlamentarna većina ratificirati Istanbulsku konvenciju, što se sada ne usudi zbog prijetnji Katoličke crkve i klerikalnih aktivista.

 

Sve u svemu, Plenković je u Europskom parlamentu, svojem prirodnom staništu, odradio reprezentativan i kompetentan nastup. S obzirom na to da su prethodno na njegovom mjestu u Strasbourgu danas mogli biti Tim "Građevina" Orešković ili Tomislav "Englisch ist schlecht, ja?" Karamarko, ne treba ipak zanemariti da Hrvatska sada ipak ima premijera koji je u stanju bez gafova - kakve predsjednica ne uspijeva izbjeći unatoč svojoj prethodnoj karijeri u diplomaciji - odraditi ovakve javne nastupe na europskoj sceni.