JIMMIE Åkesson, lider švedske ekstremne desnice, izjavio je jučer da muslimanski vjernik ne može istodobno biti i Šveđanin. Isključivost predsjednika Švedskih demokrata, druge stranke po broju zastupnika u parlamentu, mnoge je podsjetila na sličnu izjavu nacističkog vođe Adolfa Hitlera iz 1919. godine.

U dokumentarnom serijalu švedske javne televizije SVT pod naslovom "Makthavarna" (Nositelji moći), koji izbliza i podosta neformalno prati švedske političare uoči rujanskih parlamentarnih izbora, Åkesson je komentirao izjavu čelnice Liberala Simone Mohamsson o "plavo-žutom islamu".

Liberalna vizija "plavo-žutog islama"

Mohamsson je nedavno opisala svoju viziju "plavo-žutog islama" u kojem "švedski muslimani mogu slaviti Bajram s obitelji i prijateljima, pratiti arapske ili turske sapunice tijekom Ramazana, ali istodobno biti dio švedske zajednice vrijednosti".

"Mislim da se taj koncept ne može koristiti jer u njemu postoji ugrađena kontradikcija. Dakle, ako ste musliman, to znači da ne razlikujete svjetovno od duhovnog i onda islam dolazi na prvo mjesto. Islam upravlja vašim životom i društvom i zakonima. Teško mi je takve osobe smatrati Šveđanima", rekao je Åkesson.

Prije nekoliko dana Åkesson je u razgovoru za dnevni list Svenska Dagbladet također rekao da je pripadnost švedskoj naciji nespojiva s islamom te dodao da ne zna koliko muslimanskih vjernika ima u Švedskoj. Mediji procjenjuju da je u Švedskoj živi oko 850.000 muslimana ili osam posto ukupne populacije. Među njima je oko 250.000 registriranih pripadnika islamskih vjerskih zajednica.

Jimmie Åkesson preuzeo je vodstvo Švedskih demokrata 2005. i od tada je stranku s ruba političke scene doveo do samog vrha švedske politike: na izborima 2022. osvojili su 20,54 posto glasova i postali druga najveća parlamentarna stranka. No, činjenica je da njegova stranka ima nacističke korijene i da je godinama gradila identitet na antiimigrantskoj, ksenofobnoj i islamofobnoj politici.

Åkesson je i prije posljednjeg istupa davao kontroverzne izjave, pa je tako 2023. godine zahtijevao rušenje džamija u Švedskoj u kojima se širi "antidemokratska, antišvedska, homofobna, antisemitska propaganda" ili "opća dezinformacija o švedskom društvu".

"Stalno moramo dokazivati odanost" 

Nakon izjave o nespojivosti pripadnosti švedskoj naciji i islamu, nije dugo trebalo čekati na reakcije. Bivša ministrica i političarka iz Stranke centra Birgitta Ohlsson rekla je sljedeće: "Švedski demokrati su autoritarna stranka, koja bi na poziciji moći mogla raditi na ograničavanju individualnih sloboda i slabljenju institucija. Vjerovati drugačije znači biti naivan".

"Iza Åkessonovih gluposti krije se njegova prava poruka: učiniti da se muslimani ne osjećaju dijelom Švedske. Nakon godina mržnje i propagande, Åkesson i njegova stranka uspjeli su postići da se u Švedskoj na muslimane gleda sa sumnjom. Od nas se stalno traži da dokazujemo odanost i stalno nas se kolektivno smatra odgovornima za najmanju pogrešku pojedinca", napisala je za Aftonbladet Abir al-Sahlani, zastupnica Stranke centra u Europskom parlamentu, inače rodom iz Iraka.

"U svom radikalno-nacionalističkom pogledu na pripadnost švedskoj naciji, Åkesson filozofira da ljudi moraju staviti svoj švedski identitet iznad drugih identiteta kako bi im bilo dopušteno biti Šveđanima. Ali identiteti se ne isključuju, oni postoje jedan uz drugi", zaključuje Al-Sahlani.

Mnogi ukazuju da je Åkessonova izjava ponajviše problematična zato što on nije politički autsajder nego jedan od kandidata za premijersku dužnost u rujnu ove godine. Takve ambicije ni on sam ne skriva, uz obrazloženje da njegovi birači očekuju da uskoro preuzme vlast u Švedskoj. Uostalom, vladajuća koalicija desnog centra održava se samo zahvaljujućim podršci Švedskih demokrata.

Upozorenje na obrazac razmišljanja

Zato je usporedba s Hitlerovom logikom opravdana kao upozorenje na obrazac razmišljanja, iako to ne znači da je Åkesson isto što i Hitler niti da je riječ o istoj povijesnoj situaciji. Hitler je 16. rujna 1919. u pismu svom imenjaku i vojniku Adolfu Gemlichu napisao da se "Židova koji živi među nama i zato je prisiljen služiti se njemačkim jezikom ne može zbog toga nazvati Nijemcem".

Sličnost je, dakle, u mehanizmu isključivanja. U oba slučaja logika je sljedeća: možeš biti rođen ovdje, živjeti ovdje, govoriti naš jezik, imati putovnicu - ali zbog svoje rasne, vjerske ili kulturalne pripadnosti ipak nikad nećeš zaista postati dijelom nacije.