IVAN VLAINIĆ, profesor u Srednjoj strukovnoj školi Samobor, jedan je od onih profesora koje učenici pamte cijeli život. Njegov bivši učenik danas je super uspješni Mate Rimac, koji je i sam priznao da je zahvaljujući profesoru Vlainiću postao to što jest - prepoznao je njegov talent i "gurnuo" ga na prvo učeničko natjecanje, na kojem je i pobijedio.

Osim Rimca, iz Vlainićevog laboratorija u posljednjih 20-ak godina izašao je cijeli niz uspješnih ljudi, danas tehničara ili inženjera, a Srednja strukovna škola Samobor postala je vrlo popularna pa im danas oko 15 posto učenika dolazi iz Zagreba.

Imaju jedan od najopremljenijih laboratorija za vježbe u Hrvatskoj, razne robotske platforme, 3D printere, a njihovi učenici osvojili su niz nagrada na natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu. Uči se kroz praksu, u kojoj učenici izrađuju nevjerojatne stvari - od podmornica i sustava za pametne kuće do gitare pomoću koje je lakše naučiti svirati.

"Sa svojim znanjem mogao bih raditi u Irskoj ili negdje vani za tri puta više novca, ali meni je to strast"

Vlainić, koji je završio telekomunikacije, ima jedan od najopremljenijih laboratorija za vježbe u Hrvatskoj. Mogao bi raditi bilo gdje, za mnogo veći novac, no prenošenje znanja mu je strast, a zahvalnost bivših učenika najveća nagrada.

"Dosta opreme nabavio sam kroz razne projekte, dio preko nekih poznanstava, svaka kuna koja se dobije od neke nagrade na natjecanjima, opet se uloži u opremu. Mislim da tu u krugu 300 kilometara nema opremljenijeg labosa. Sa svojim znanjem mogao bih raditi u Irskoj ili negdje vani za tri puta više novca, ali meni je to strast. Baš lijepo kad vam se učenik vrati i kaže 'Vi ste me baš motivirali, vaša predavanja su mi bila super' ili 'Vi ste nam konačno dali smisao toj silnoj teoriji, niste radili nauku od toga nego ste nam na jednostavan način objasnili.' Dio njih su inženjeri, rade po većim firmama, dio njih su tehničari koji su otvorili svoje obrte ili isto negdje rade. Neke škole su jako loše opremljene, ne mogu izvoditi vježbe, a vježbe su temelj svega. I Rimac i mnogi drugi nisu baš bili nešto super iz teoretskih predmeta, ali kad su došli ovdje, vidjeli su smisao svega toga što se uči", kaže Vlainić.

Hiperprodukcija odlikaša

Prepoznavanje i poticanje talentiranih učenika ono je po čemu je Vlainić postao poznat, učenike je uvijek iz svojih predmeta ocjenjivao - ne prema ostalim ocjenama, kako se to u našim školama često znalo događati, već objektivno. Ako je netko bio slabiji iz ostalih predmeta, ne znači da iz vježbi nije mogao dobiti odličan - ako je bio odličan. No problem Vlainić vidi u hiperprodukciji odlikaša.

"Hiperprodukcija je odlikaša, dogodi se da svi prođu s pet i sad imate nekog tko je bio malo ljeniji i prođe s četiri u osnovnoj školi pa nema dovoljno bodova da se upiše u našu školu i mora ići u Zagreb, pa nakon godinu dana, ako netko ovdje padne razred ili se oslobodi mjesto, preseli se ovdje. Onda vidimo da taj dečko koji je prošao s četiri i imao četiri iz tehničkog, da je možda imao strožeg učitelja koji je više tražio i više je naučio i više zna nego netko tko ima poklonjenu peticu, a slušao je možda samo nekakvu teoriju, bez praktičnog rada. Inače je premalo praktičnog rada u osnovnim školama. Tehnički su srozali na jedan sat tjedno. Moja generacija i starije pamte udžbenik Borisa Malinara i Marčela Marića koji je toliko vizionarski bio napravljen da i danas još vrijedi. Ja i sada dajem jednu vježbu srednjoškolcima u trećem razredu - radi se o digitalnim sklopovima - u čast gospodinu Malinaru koliko je to dobro napravio", kaže Vlainić.

Također, smatra da u osnovnim školama ima premalo tehničkog odgoja i da svi učenici nemaju jednaku kvalitetu obrazovanja jer se sve svodi na to koliko neki učitelj ima entuzijazma.

"Problem tehničkog u osnovnim školama je da se sve svodi na ljudski faktor. U nekim školama nastavnici su entuzijasti pa djeca dobiju bolju tehničku edukaciju ili ih odvode u srednje škole da vide neke stvari, a u nekim školama toga nema, tako da nemate jednake uvjete za svu djecu, a inicijacija je bitna u najranijoj dobi. Ako se oni u petom-šestom razredu usmjere, ako im se dopadne tehnički, ako vide što je elektrotehnika, što je strojarstvo, što je robotika, automatika, pa vide da ih to interesira, pa ovi bolji krenu na natjecanja - to je na dobrobit svih - jer ovako ako sustav ne prepozna takvu djecu, ako ih ne usmjeri, onda odu u gimnazije pa tek nakon toga na tehnički fakultet. Po meni, ako se treba opredijeliti, dobro je da se to napravi što ranije", kaže Vlainić.

(Mate Rimac u srednjoškolskim danima na plakatu Zajednice tehničke kulture)

Postali su toliko popularni da im dolaze i učenici iz Zagreba

Zbog učenika koji su kasnije postali uspješni, Srednja strukovna škola Samobor postala je atraktivna i učenicima iz Zagreba.

"Naša škola je postala atraktivna pa nam 15 posto učenika dolazi iz Zagreba. Evo ovi klinci koji su napravili podmornicu, oni su upisali školu radi Rimca. Čuli su za Rimca, zanimala ih je tehnika i upisali su se kod nas. Neke nove generacije možda će se upisati baš radi njih koji su napravili tu podmornicu. Jedni vuku druge. To su pozitivni primjeri - hvala Bogu nisu neke reality zvijezde - nego ovako baš pozitivni primjeri. Tehnika, uz talent, traži izniman trud i zalaganje, a onda je dobro da imate pozitivne primjere, kao što su Rimac i svi drugi koji su uspjeli", kaže Vlainić.