Drug Tito je živ, i čini se da vodi ovu zemlju

Drug Tito je živ, i čini se da vodi ovu zemlju

Foto: Index

DRUG Tito je živ, i čini se vodi ovu zemlju. Kada bi netko neupućen pogledao Facebook ovih dana, pa i tekstove u našim novinama i portalima – zasigurno bi zaključio da je Josip Broz Tito, austrijski vodnik i jugoslavenski maršal, živ da ne može biti življi.

Istina je naravno sasvim drugačija – Josip Broz Tito umro je prije više od 37 godina. Djeca rođena nakon njegove smrti danas su obiteljski ljudi čija djeca idu u školu. No, mnogi od njih uključuju se u žive rasprave o Maršalu. Kako i zašto? Stvar je ponajviše u nemogućnosti hrvatskih političkih elita, i lijeve i desne, da ponude išta bolje od glorificiranja, odnosno pljuckanja davno pokojnog maršala Jugoslavije.

U Zagrebu postaje normalno da se vozite sat i više do posla. Normalno je i da se do aerodroma truckate autobusom umjesto brzom željeznicom. Normalno je ogromne četvrti tipa Laništa uopće nemaju tramvajske veze. Normalno je da 10 cm snijega blokira grad. Normalno je da bolnice odgovaraju nekoliko stotina tisuća stanovnika manjem gradu. Normalno je da se nove fontane nalaze u području omeđenom s cestama koje imaju po tri trake, umjesto da su integrirane u kretanje građana i grad. Normalno je čak i da već prastara Lenuzzijeva potkova izgleda bliža Smart City modelima nego bilo što drugo sagrađeno u Zagrebu zadnjih dvadesetak godina.

U zemlji gdje nitko nema pametne ideje o razvoju, gdje se razvoj u biti svodi na životarenje na račun, gdje je vrh poduzetništva „zalit teracu i dignit kat za apartman“, a vrt politike ulizivanje svakom briselskom nižerazrednom činovniku – nije ni čudo da je drug Tito postao hit-tema 37 godina nakon što je mrtav. Tito je idealna tema – ne morate imati mišljenje o njemu godinama studirati literaturu. I da ne zaboravimo na kraju, Tito je ipak fizički mrtav, pa možete pisati i pričati o njemu bez da vas ujutro pokupe dvojica u plavom i odvedu na „prevaspitanje“.

Tito je idealna tema za hrvatsku ljevicu koja nema ni jednog radničkog glasa i hrvatsku desnicu koja poput pravih socijalista voli da država upravlja svime i svačime. Liberale ćemo ovaj put izuzeti, ionako svi stanju u osrednju birtiju.

Kako su oko Tita svi i nitko u pravu

Prvi problem oko Tita je sam Tito – vođa radničkog pokreta koji je bio notorni neradnik, vođa socijalističke revolucije koji se divio Austro-ugarskoj monarhiji, vođa nesvrstanog pokreta čija je zemlja kusala američku pšenicu i dobivala bespovratne kredite upravo SAD-a. Bio je formalno vođa zemlje u kojoj su svi jednaki, no samo on je imao Mercedes sa šestoro vrata i samo za njega su se čuvale brojne vile i lovišta.

Tuđman je jako dobro razlikovao dvije Titove strane: "Zasluge Tita su, što se hrvatskog naroda tiče, u tome što je on s antifašističkim pokretom doveo hrvatski narod na stranu pobjedničkih, demokratskih sila, antifašističke koalicije, što je omogućilo da se stvori federalna država Hrvatska i po Ustavu, od prvog Ustava 1945 do Ustava iz 1974., što je omogućilo da imamo i pravne osnove za samoodređenje i proglašenje samostalne Hrvatske", rekao je Tuđman 1997. godine,

No rekao i Tuđman i slijedeće: "Negativno je što je bio komunista i što je bio odgovoran za uvođenje komunističkog režima, čak i za sve one zločine koje je taj komunistički režim činio, ne samo u ratno vrijeme nego i poslije rata. Što se tiče hrvatskog naroda, bez obzira je li naredio ili nije osobno naredio, a vjerojatno nije, ali snosi odgovornost i za tragediju hrvatskog naroda u Bleiburgu, zatim poslije rata za progone i Hrvata i nacionalno demokratskih elemenata u drugim zemljama." Opširnije.

Oko Tita su dakle svi i nitko u pravu – možete ga uzdizati, a možete ga i smatrati zločincem. No, jedno je sigurno – Tito je bio vođa antifašističkog pokreta na ovim područjima. Jedini je nakon sramnog raspada Kraljevine Jugoslavije imao organizaciju koja je mogla pokrenuti i voditi ustanak. No, većina partizana nisu bili pripadnici njegovog pokreta – broj komunista 1941. bio je desetak tisuća u cijeloj Jugoslaviji, broj partizana na kraju rata bio je preko pola milijuna.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Lijevo-desno, gdje je smisao?

Tito je bio antifašist, kao uostalom i Tuđman – no zanimljivo je kako danas taj antifašizam u hrvatskoj papagajski ponavlja samo ljevica, makar ničim nije vezan samo za ljevicu. Uostalom, evo ovih dana u kinima se vrti Dunkirk. Daleko prije nego što su komunisti krenuli u borbu protiv Hitlera, uvelike se u toj borbi nalazilo Ujedinjeno Kraljevstvo koje je tada vodio notorni konzervativac - Winston Leonard Spencer Churchill. A što tek reći o Amerikancima, koji su sami neugroženi Hitlerom, masovno došli pomoći Europi, o američkim vojnicima koji su se borili i ginuli tisućama kilometara od svog doma?

Antifašistički pokret u biti nema ništa s ljevicom – to je općeljudski pokret protiv nacističkog zla, u kojem su se našli svi od ruskih i hrvatskih seljaka, preko komunista, do britanskih konzervativaca, studenata elitnih engleskih sveučilišta, ali i američkih farmera i radnika.

Trg Maršala Tita

Kako će se zvati trgovi u nekom gradu – odlučuju građani tog grada. Što se Zagreba tiče, izbori su bili nedavno, Bandić je pobijedio, i sasvim lišen ideologije odlučio se za koaliciju s desnicom – jer mu ona omogućava nastavak vlasti. Bandić u politici nije nov – znalo se da će sve napraviti da ostane na vlasti, pa čemu se čuditi? Da mu je ljevica ponudila koaliciju, drug Tito bi ostao. Ne bi se čudili da se „u lijevoj kombinaciji“ i Bakarić pojavio barem s parkićem.

Što se samog trga tiče, valjda je to stvar građana Zagreba, kao i svih ostalih mjesta – koga su izabrali da bira imena trgova, taj će ih birati. Uostalom, nije sigurno isto nazvati trg po Titu u Zagrebu ili recimo Rovinju ili Puli, krajevima koje je partizanski pokret vratio Hrvatskoj.

Brisanje Titovog trga ne znači ni brisanje svih antifašista – Rooseveltov trg je uostalom tu, a Franklin Delano Roosevelt je nedvojbeno pridonio antifašizmu više od Tita. Antifašist Staljin je izgubio svoje trgove, ali to ne znači da čovjek nije bio antifašist!

Neimanje ideja o budućnosti

Cijeli problem je sasvim drugdje – hrvatska ljevica se uhvatila Tita, jer nema nikakvog pojma kako od Hrvatske učiniti normalnu i razvijenu državu, kako bi se približili onima koji su nekada bili daleko ekonomski ispod nas: Poljaka, Čeha, Mađara, Rumunja… Zato se ljevica uhvatila Tita i onih desetak godina relativnog blagostanja u Jugi 70-tih. Isti problem, nemaju pojma kako od Hrvatske učiniti normalnu razvijenu europsku državu ima i desnica, pa se uhvatila isto Tita – ali onih prvih 7-8 godina njegove prilično krvave vlasti u Jugoslaviji.

Tito bi trebao biti predmet povjesničara, hrvatski političari bi se trebali baviti budućnošću ove zemlje, ali o budućnosti nemaju apsolutno nikakvog pojma. Ljevica ponavlja kao papiga kako je nekad bilo i sanja model gdje bi bile neke „tvornice“ i svakom trećem radniku podijelile stan te kako bi imali kakvo radničko odmaralište (što ne sanjaju švedski model gdje čovjek ima pristojnu plaću i ljetuje gdje hoće?). Desnici opet ne pada na pamet tražiti niže poreze, manju državnu upravu, više slobode poduzetništva (jer u nas to nije popularno), pa je također Tito zgodna tema.

U međuvremenu, u Hrvatskoj nikome neće postati bolje. Samo će onaj koji bude radio pečate za novi Trg (hrpa je tamo državnih ustanova, trebati će desetine pečata) s pravom reći: „Hvala druže Tito i vrati se za koju godinu!“

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara