Ljudi koji bi zaražene trpali u zatvore strašniji su od koronavirusa

Ljudi koji bi zaražene trpali u zatvore strašniji su od koronavirusa
Foto: Index/Pixsell/Kristina Stedul Fabac

PRIJE nekoliko godina u Zagrebu je gostovala austrijska povjesničarka dr. Tamara Scheer s bečkog Instituta Ludwig Boltzmann i održala predavanje na temu denuncijacija u Prvom svjetskom ratu.

Naime, nakon što je počeo rat pokazalo se da podanici K&K monarhije imaju veliku strast za prijavljivanje svojih sugrađana vlastima zbog navodne izdajničke djelatnosti.

Masovne denuncijacije u Austro-Ugarskoj

Prva žrtva rata uvijek je istina, a u to su se možda najbolje uvjerili činovnici austrougarskog Kriegsüberwachungsamta, odnosno Ureda za ratni nadzor, koji su od 1914. do 1918. bili zaduženi za pismene denuncijacije koje su stanovnici Habsburške Monarhije upućivali vlastima. Austro-ugarske vlasti su i same potaknule val denuncijacija i tajnih prijava zbog navodne subverzivne aktivnosti ili nelojalnosti Monarhiji, između ostalog, i oglasima u novinama. 

U Hrvatskoj se najviše prijavljivalo Talijane zbog neriješenih međunacionalnih odnosa u Dalmaciji i Istri. Primjerice, u zatvoru je zbog zlonamjernog cinkanja završio i Puljanin Josef Motka, bivši direktor tamošnje luke koji je svoju nevinost dokazivao i činjenicom da je u braku s Antonijom Sertić, koja je Hrvatica.

Kakve to veze ima sa situacijom u kojoj se trenutno nalazi Republika Hrvatska, koja ulazi u neku vrstu dugotrajne polukarantene kako bi se usporilo širenje koronavirusa? -Nažalost, velike.

U izvanrednim situacijama dio društva će uvijek reagirati antisocijalno

To je podsjećanje da se u izvanrednim situacijama, a to ova svakako jest, uvijek može očekivati da će dio društva reagirati antisocijalno, da će se prepustiti niskim strastima, želji za osvetom ili lakom zaradom te da će njihovo bezobzirno ponašanje izazvati probleme drugim ljudima koji se, pak, pokušavaju pridržavati uputa stručnjaka i ne krše zakon.

Neki neće biti pohlepni, širiti glasine i lažne vijesti ili špijunirati susjede, nego će se ponekad jednostavno ponašati idiotski i možda izazvati probleme cijelom društvu. Neki će slijediti samo svoj sebični interes bez obzira koliko štete nanose drugima.

Bilo je tako i u ratovima devedesetih, bit će tako i u krizi zbog koronavirusa. To je neizbježno, to je dio ljudske prirode. No to je, sveukupno gledajući, ipak manji dio ljudi, nasuprot većini koja zapravo samo želi preživjeti i ne želi nikome učiniti zlo niti želi da joj se zlo dogodi.

Prava peta kolona

U tom manjem dijelu antisocijalnih sugrađana tako s jedne strane imamo više od sto ljudi koji su prekršili samoizolaciju, a s druge one koji bi slali oboljele od koronavirusa u zatvore. Uz to, društvenim mrežama se počinju širiti i bizarne priče o snimanju kineskih turista na Plitvicama i pozivu da se u haustoru pazi na Slovenca koji mora biti u samoizolaciji i da ga se prijavi policiji ako je krši. 

Zaoštreno rečeno, moglo bi se reći da su baš takvi paranoici, nacionalisti, denuncijanti u kriznoj situaciji prava peta kolona, a ironično je što među njima ima dosta onih koji javno love navodne petokolonaše, često po kriteriju nacionalnosti, religije i sl.

Imamo i primjere čistog idiotizma i obijesti, poput liječnika koji odlaze na vikend-skijanje u Austriji, o tome šute na poslu i donesu koronavirus na Rebro. 

>> Šef Rebra: Neodgovorni liječnici su zatajili da su bili u Austriji, sad su zaraženi

Sve to je u neku ruku i veća prijetnja društvu od koronavirusa jer ako uhvati zamah, može dovesti do raspada društva i uspostave hobsovske situacije svi protiv svih, te je ključno za društvo u cjelini kako će reagirati na vlastite antisocijalne elemente u periodu velike krize koja zahtijeva izvanredne mjere. Takve pojave treba suzbijati.

Ne želimo ići putem Srbije

Nude se dva puta kojima se može ići. 

Prvi je, naravno, drakonsko kažnjavanje svega i svačega, stvaranje atmosfere prijetnje i straha i s vrhova vlasti, i kroz djelovanje represivnog aparata, dakle dodatnog straha uz onaj koji je već uzrokovao sam koronavirus, što, primjerice, trenutno provodi Aleksandar Vučić u Srbiji.

>> Srbija zbog koronavirusa uvodi policijski sat

>> Jedan građanin Srbije završio u pritvoru, nije se pridržavao samoizolacije

Vučiću se zahvaljujući koronavirusu konačno ostvario najveći san, a to je da može direktno upravljati svakom sitnicom života ljudi u Srbiji, nad kojima provodi mentalni, fizički i financijski teror pod krinkom borbe protiv širenja zaraze i bitke za “naše stare”.

Tim putem dakako ne želimo ići.

Sačuvati demokratske standarde i ljudska prava

Druga opcija je zadržati što je više moguće naše demokratske standarde i vladavinu prava, kao i poštovanje ljudskih prava, te, last but not least, solidarnošću i dobrohotnim pristupom drugim ljudima, čak i onima koji se sami toga ne pridržavaju. Nema potrebe za osvetom i paradnim kažnjavanjem, za zazivanjem Golih otoka i totalitarnih, nehumanih postupanja. To ne da je, blago rečeno, etički upitno nego i dodatno uzburkava krv i podiže tenzije. Tolerancija, koliko god zna biti naporna, proizvodi bolje rezultate. Bolje za sve.

Druga opasnost s kojom se suočavamo u doba epidemije koronavirusa je vlast. Naravno, ponašanje i potezi vlasti, utjelovljene u premijeru Andreju Plenkoviću, ovisit će o tome hoće li neki od nas preživjeti ili ne i kako će Hrvatska izaći iz cijele ove situacije, ali to ne znači da vlada i krizni stožer trebaju dobiti bjanko podršku, da im se, kako je u jednom trenutku zatraženo, postavljaju samo afirmativna pitanja.

Građani su se nekih građanskih prava odrekli samo privremeno

Za održanje demokratskih standarda i odgovarajuće informiranosti građana u ovoj izvanrednoj situaciji ključno je da mediji zadrže svoju neovisnost o vlasti, kritičku distancu i inzistiranje na ispravnom informiranju, što uključuje i pogreške nadležnih, kao i staloženo propitivanje njihovih odluka. 

Uz to, građani su se u ovoj kriznoj situaciji dobrovoljno odrekli nekih temeljnih građanskih prava i demokratskih sloboda, poput slobode okupljanja i kretanja, ali na određeno vrijeme i svjesni ozbiljnosti izazova s kojim se suočavamo, a ne kako bi vlasti otvorili vrata da to zloupotrebljava ili da i sama koristi kriznu situaciju u privatnom ili stranačkom interesu.

Ovo može funkcionirati jedino ako Plenković i ekipa budu stalno djelovali u ime općeg dobra ili barem to pokušavali činiti jer pogreške i promašene procjene su jednostavno neizbježne. 

Plenković se suočava s najvećim izazovom od uspostave neovisne Hrvatske

Treba biti realan i reći da se premijer Plenković kao de facto državni lider suočava s možda najvećim izazovom za RH od uspostave neovisnosti, većim možda i od Domovinskog rata, no u 2020. ne može niti smije biti autoritarnosti tuđmanovskih razmjera.

U izvanrednom stanju ili ne, Republika Hrvatska je i dalje parlamentarna demokracija, zemlja u kojoj građani imaju (kakva-takva) prava i ne smijemo dati da nam ih oduzmu taktikom kuhanja žabe. Od vlasti moraju dolaziti konkretni rokovi i točne informacije te argumentacija za određene odluke, što sve javnost ima pravo propitivati i kritizirati, po mogućnosti izbjegavajući povišene tonove.

>> Plenković je preko koronavirusa htio doći do kraljevskih ovlasti. To je opasno

Također, neprihvatljivo je pokušati razvlastiti sabor i predsjednika Republike kako bi cijela izvršna i zakonodavna vlast završila u rukama vlade, kao što je pokušao Plenković. To se ne smije ponoviti.

Povijesni zadatak je pred hrvatskim društvom

Plenkoviću je kao premijeru na leđa pao Agrokor, a sada se suočava s koronavirusom. Treba mu poželjeti sreću jer njegovo uspješno krizno upravljanje ovom situacijom koristi svim građanima RH. Istovremeno, treba ga držati pod demokratskom kontrolom pomoću medija, društvenih mreža i javnosti, baš zato što je situacija nezabilježena u povijesti.

To su, dakle, dva glavna društveno-politička izazova s kojima se suočavamo u ovoj kriznoj situaciji: antisocijalno ponašanje nekih ljudi i vlast s golemim ovlastima, koje ne smiju biti bez demokratskog nadzora.

Zadatak je većine društva da se izbori s oba izazova na korist cijelog društva, što ćemo najbolje postići ako se budemo pridržavali demokratskih vrijednosti i duha tolerancije i solidarnosti. Pred svim hrvatskim građanima, pred hrvatskim društvom i Republikom Hrvatskom je povijesni izazov, a po tome kako na njega odgovorimo, pamtit će nas sljedeće generacije.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara