LJUDSKA vrsta je zbog svoje razvijene inteligencije izuzetno napredovala u mnogim aspektima. No, novo istraživanje pokazuje da to ima svoju cijenu - veću osjetljivost na propadanje mozga.

Neuroznanstvenik Sam Vickery sa Sveučilišta Heinrich Heine u Njemačkoj i njegovi kolege otkrili su da je zbog dodatnog neurološkog kapaciteta koji smo razvili nakon što smo se prije više od 6 milijuna godina razdvojili od najbližih rođaka naša siva tvar ranjivija na utjecaje starenja. 

Razlika između bijele i sive tvari 

Središnji živčani sustav sastoji se od sive i bijele tvari. Na površini mozga nalazi se siva tvar, sastavljena od živčanih stanica između kojih je potporno tkivo. U središnjem dijelu mozga je bijela tvar, izgrađena od živčanih vlakana koja izlaze iz živčanih stanica sive tvari. 

Siva tvar ima sivkastu, odnosno tamniju boju zbog visoke koncentracije živčanih stanica koje upravljaju značajnim funkcijama, poput govora, učenja, kretanja i sličnog. Različita područja mozga odgovorna su za različite funkcije, a siva tvar ima značajnu ulogu u svim aspektima ljudskog života. 

Bijela se tvar, s druge strane, uglavnom sastoji od živčanih vlakana (aksoni) koja povezuju moždane stanice i olakšavaju komunikaciju s ostatkom tijela. 

Značajno smanjenje sive tvari tijekom starenja

Vickery i njegov tim su algoritmima "pročešljali" MRI skeniranja 189 mozgova čimpanza i 480 ljudskih mozgova kako bi mapirali i usporedili volumene sive tvari. Također su proučili razlike između mozgova čimpanza, pavijana i rezus makakija, piše Science Alert. 

Tim kod čimpanza i pavijana nije pronašao poveznicu između povećanja volumena mozga i propadanja povezanog sa starenjem. Dapače, čak je pri usporedbi čimpanza i makakija pronašao poboljšanje u zdravlju mozga, što ukazuje na to da je jedinstvena kortikalna ekspanzija kod ljudi povećala ranjivost naše vrste na degeneraciju mozga povezanu sa starenjem.  

"Prefrontalni korteks igra važnu ulogu u višim kognitivnim funkcijama, kao što su radna memorija i jezik. Povećanje volumena prefrontalnog korteksa, koje je bilo ključno u evolucijskom razvoju primata, povezano je kod ljudi sa značajnim smanjenjem sive tvari tijekom starenja", pišu Vickery i kolege u istraživanju. 

Manja gustoća neurona?

Ljudski se mozak proširio kako bi se prilagodio višim kortikalnim funkcijama, dok su regije mozga čimpanza, koje su relativno veće od onih u pavijana i makakija, obično povezane sa senzornim informacijama i kretanjem.  

Prefrontalni korteks je među prvim regijama na koje utječu promjene povezane sa starenjem i pojava degenerativnih oboljenja kao što su Alzheimerova i Parkinsonova bolest. To podupire hipotezu da su dijelovi našeg mozga koji se posljednji razvijaju tijekom sazrijevanja prvi na koje negativno utječe proces starenja. 

Znanstvenici pretpostavljaju da su ta područja u mozgu ranjivija na propadanje jer imaju manju gustoću neurona spram drugih područja. Naravno, i čimpanze gube sivu tvar tijekom starenja, samo je to mnogo više izraženo kod ljudi. 

Vickery upozorava da su većina pregledanih čimpanzi bile ženke, što bi moglo utjecati na rezultate, te predlaže daljnja istraživanja s uravnoteženim omjerom spolova kako bi se potvrdili ovi nalazi.  

Istraživanje naziva The uniqueness of human vulnerability to brain aging in great ape evolution objavljeno je u časopisu Science Advances.