SLUŽBENI portret Emmanuela Macrona napravljen nakon što je postao francuski predsjednik u svibnju prošle godine, predstavlja odlučnog političara spremnog uhvatiti se u koštac s novim izazovima i opravdati očekivanja svojih pristaša. Naslonjen na radni stol, s rukama prislonjenim na rubove, pokraj desne ruke nalaze se memoari Charlesa De Gaullea. Suptilna poruka građanima koje će predstavljati u narednim godinama, analizirali su tada mediji, glasi da će zemlju voditi čvrstom rukom i nadilaziti sitničava politikantstva u korist nacionalnih interesa, baš kao i njegov slavni prethodnik.

Ovih, pak, dana mediji ga uspoređuju s De Gaulleom, ali ne u smislu čvrsto i odlučno vođenih politika, primjerice De Gaullove uspostave vlade u egzilu 1940. godine ili zacjeljivanja nacionalnih rana nakon proglašenja samostalnosti Alžira 1958., piše The Guardian. Usporedba sa slavnim državnikom, uzorom svih francuskih predsjednika koji su ga naslijedili, ovih dana spominje se u kontekstu studentskih pobuna iz svibnja '68.

Macron kao i De Gaulle u svibnju '68.

Baš kao i De Gaulle, Macron nije predvidio ulične prosvjede i čini se da nije u stanju naći rješenje. A Macrona, prema svemu sudeći, čeka i De Gaulleova sudbina – platit će visoku političku cijenu.

I premda mnogi odbijaju usporedbe novonastalog pokreta sa '68. - primjerice Macronov prijatelj i jedan od vođa studentskih pobuna '68. Daniel Cohn Bendit - te su skloniji analizi ekstremno desnih snaga unutar pokreta “žutih prsluka”, očito je da je današnja pozicija francuskog predsjednika neusporedivo lošija nego što je bila kad je došao na vlast.

Drastičan pad popularnosti francuskog predsjednika

Ankete Paris Matcha i Sud Radija početkom ovog tjedna pokazale su da je Macronova popularnost pala na 23 posto, što je najniža razina u dosadašnjem mandatu, ali i otprilike isti postotak s kojim je izašao iz prvog kruga predsjedničkih izbora kao centristički kandidat pokreta En Marche (U pokretu) u travnju 2017. godine. Macron je tada osvojio najviše glasova, slijedila je njegova suparnica u drugom krugu - predsjednica desničarske stranke Nacionalne fronte Marine Le Pen, potom kandidat konzervativnih Republikanaca François Fillon i čelnik ljevičarskog pokreta La France insoumise (Nepokorena Francuska) Jean-Luc Mélenchona. Razlika između četvero kandidata bila je tijesna - oko 4 posto između prvog Macrona i četvrtog Mélenchona.

Europa je odahnula kad je Macron postao predsjednik

U Francuskoj postoji izreka da se u prvom krugu biraju kandidati, a u drugom eliminiraju. I ako je prvi krug dobio zbog svog uravnoteženog stava i odlučnosti, odnosno izražene proeuropske i antipopulističke politike, osvajanje drugog kruga dijelom je mogao zahvaliti i strahu od radikalne desničarke Marine Le Pen. Njegovu pobjedu u drugom krugu, u postocima izraženu sa 65 posto, Europa je dočekala s olakšanjem. Tridesetdevetogodišnji investicijski bankar, koji je bio i ministar gospodarstva, s proeuropskom orijentacijom bio je puno draži izbor europskim čelnicima od antieuropski nastrojene desničarke Le Pen. 

Od početka mandata počeo je provoditi obećane reforme

No njegovim dolaskom na vlast, građani Francuske ubrzo su na svojoj koži osjetili reforme koje je Macron, od početka nazivan “predsjednikom bogatih”, i najavljivao, kao i smjer koji je zacrtao dok je kao ministar gospodarstva kritizirao 35-satni radni tjedan, doživotno zapošljavanje u javnim službama i strogu zaštitu radnika od otkaza. Među ostalim mjerama, pokrenuo je reformu tržišta rada i omogućio tvrtkama lakše otpuštanje i zapošljavanje, ukinuo solidarni porez na bogatstvo, ojačao porezne olakšice te ukinuo subvencioniranje ugovora o radu i stanovanja za najsiromašnije.

Predsjednikova popularnost tako je polako opadala, a snimka njegovog razgovora s jednim nezaposlenim mladićem ovog lipnja kojem je rekao da ako stvarno želi posao, da će ga lako naći, zacementirala je percepciju građana o predsjedniku koji provodi politiku za bogate, a zanemaruje obične građane.

Eksplozija tinjajućeg nezadovoljstva građana

Vjerojatno više nego igdje drugdje, francuski građani osjetljivi su na naslijeđe socijalne države pa ne čudi što je najava povećanja cijene goriva dovela do eksplozije tinjajućeg nezadovoljstva predsjednikom koji od početka mandata intenzivno radi na ukidanju socijalnih prava.

Ironično, kako piše The Guardian, čovjek kojeg je Europa vidjela kao odgovor na rastući populizam, izazvao je lavinu populističkog bijesa koja već dugo nije viđena na Starom Kontinentu.

Spašavanje Macrona i liberalne demokracije vs. zagovaranje životnog standarda

Kao i kad je izabran, liberalni analitičari danas upiru prstom u ekstremno desničarski dio pokreta “žutih prsluka” i zazivaju pomoć Macronu kako bi se spasila liberalna demokracija u Europi ponavljajući izjave jednog od glasnogovornika prosvjeda da bi trebalo postaviti generala za predsjednika, dok lijevo orijentirani komentatori kritiziraju francuskog predsjednika i ističu narodni karakter pokreta koji je nastao na liniji klasne podjele i bijesa zbog, kako ih prosvjednici vide, nepravednih nameta i podjela u društvu.

"Ja sam stvoren za oluje"

“Ja nisam stvoren da vodim zemlju u mirnim vremenima, ja sam stvoren za oluje. Ako želite nekamo dovesti zemlju, morate napredovati bez obzira na cijenu. Ne možete zapasti u rutinu. No u isto vrijeme morate biti spremni saslušati druge. Saslušati ljude znači prepoznati njihovu ljutnju i patnju”, prenio je The Economist ovih dana Macronove riječi izgovorene prošle godine. Iako je ove srijede povukao svoju najavu povećanja cijena goriva, kako se čini, Macron ne uspijeva "napredovati bez obzira na cijenu" i "istovremeno saslušati bijes i ljutnju naroda".