MAĐARSKA je danas javnosti otvorila dosjee tajne policije iz komunističkog razdoblja. Riječ je o dokumentima koji otkrivaju identitete oko 60.000 ljudi koje su komunističke vlasti angažirale kao doušnike. Vlada tvrdi da će objava pomoći mađarskom društvu da se suoči s traumama nakon 45 godina komunističke vladavine, piše BBC.

Odluka je izazvala podijeljene reakcije. Kritičari smatraju da su dokumenti objavljeni prekasno, da su nepotpuni i da bi njihova objava mogla izazvati nove sukobe i dodatno uznemiriti obitelji ljudi čija se imena nalaze u dosjeima.

Datum objave odabran je simbolično. Na današnji dan, 4. studenoga 1956. godine, sovjetski tenkovi ušli su u Budimpeštu i druge mađarske gradove kako bi ugušili revoluciju protiv komunističke vlasti.

Mnoge obitelji sada će se suočiti s teškim informacijama

"Molim sve da se prema ovoj dugo očekivanoj objavi dokumenata odnose dostojanstveno i ljudski", rekao je premijer Péter Magyar novinarima u državnom arhivu u Budimpešti. "Mnoge obitelji sada će se suočiti s teškim informacijama, često povezanima s preminulim članom obitelji. Nemoguće je suočiti se s traumom bez razgovora i postavljanja pitanja", poručio je Magyar.

Otvaranje arhiva bilo je jedno od glavnih obećanja njegove izborne kampanje, nakon koje je u travnju uvjerljivo pobijedio na parlamentarnim izborima. Magyar je odluku predstavio kao ispunjenje obećanja koje su još 1989. godine dali ljudi zaslužni za rušenje komunističke vlasti u Mađarskoj.

Tijekom proteklih desetljeća različite mađarske vlade razmatrale su otvaranje arhiva, ali nijedna to nije učinila. Među njima su bile konzervativne, socijalističko-liberalne vlade te one predvođene Fideszom.

Od 1998. godine građani su mogli zatražiti uvid u vlastiti dosje, dok su povjesničari mogli istraživati dokumente drugih osoba. Međutim, mnoga su imena bila zatamnjena, a dio dokumenata zadržale su sigurnosne službe koje su nastavile djelovati nakon pada komunizma.

Što se sve može pronaći u objavljenim dokumentima?

Tijekom proteklih 36 godina podaci iz dosjea često su dospijevali u javnost, a pojedine vlade koristile su ih kako bi naštetile političkim protivnicima. Brojni dokumenti također su uništeni krajem 1980-ih, kada je Komunistička partija postupno gubila vlast.

Od danas su imena i osobni podaci oko 60.000 ljudi koje su komunističke tajne službe angažirale kao doušnike dostupni na internetskoj stranici nyitottaktak.hu. U pojedinačnim dosjeima uglavnom se nalaze stvarno ime i prezime doušnika, njegovo tajno ime, datum rođenja, adresa i ime majke.

Dokumenti sadrže i podatke o tome zašto je osoba pristala surađivati s tajnom policijom, odnosno je li to učinila dobrovoljno, pod prisilom ili zbog ucjene. Navodi se i ime službenika tajne policije koji je vodio doušnika. Druga skupina dokumenata, poznata kao B-dosjei, trenutačno se digitalizira i bit će objavljena 25. veljače.

Ti će dokumenti donijeti znatno više pojedinosti o načinu na koji su ljudi vrbovani te o tome koliko su informacije koje su dostavljali bile vrijedne tajnoj policiji.

Neki su postajali doušnici zbog ucjena i prijetnji

Procjenjuje se da su mađarske tajne službe između prosinca 1944. i veljače 1990. angažirale između 150.000 i 160.000 doušnika. Mnogi od njih na suradnju nisu pristali dobrovoljno. Tajna policija ucjenjivala ih je prijetnjama da će izgubiti posao, mogućnost školovanja ili pristup lijekovima. Nekima su prijetili i objavom informacija o njihovu seksualnom životu ili ovisnostima.

Takvi osjetljivi osobni podaci bit će uklonjeni iz dokumenata koji se sada objavljuju. Dio kritičara smatra da bi javnost mogla prebrzo osuditi ljude čija se imena nalaze u dosjeima, bez razumijevanja okolnosti u kojima su pristali na suradnju s tajnom policijom.

Povjesničar Krisztián Ungváry, koji se godinama zalagao za potpuno otvaranje arhiva, smatra da građani imaju pravo znati koje je podatke država prikupljala o njima. Prema njegovu mišljenju, pristup takvim informacijama ne bi smio ovisiti o odlukama političara na vlasti.

S druge strane, povjesničarka i eurozastupnica Zsuzsanna Borvendég iz krajnje desne stranke Naša domovina protivi se načinu na koji su dokumenti objavljeni. "U velikoj većini sačuvanih izvješća doušnika nije moguće čak ni utvrditi identitet doušnika, a kamoli njegove motive", rekla je Borvendég.

U izjavi za mađarske medije upozorila je da bi objavljivanje imena bez potpunog objašnjenja okolnosti u kojima su ljudi vrbovani i onoga što su radili za tajnu policiju moglo dovesti javnost u zabludu.