Mađarska objavljuje komunističke spise s imenima do 60.000 doušnika
MAĐARSKA uskoro otvara javnu internetsku bazu podataka s desecima tisuća policijskih dosjea iz komunističkog razdoblja, čime će građani prvi put moći slobodno pretraživati popise doušnika i suradnika bivših službi državne sigurnosti, piše Reuters.
Ovaj potez, tempiran uz 70. obljetnicu antisovjetskog ustanka iz 1956., ispunjenje je obećanja premijera Petera Magyara. Cilj je učiniti javno dostupnima zapise koji se čuvaju u podrumskim arhivima u Budimpešti i tako omogućiti Mađarima suočavanje s totalitarnom prošlošću.
Internetska baza
Iako je komunizam pao 1989., Mađarska je dugo odgađala otvaranje arhiva zbog nedostatka političke volje prijašnjih vlada. Dosad su uvid u vlastite dosjee ili one članova uže obitelji mogli zatražiti samo pojedini građani i istraživači, a uskoro će internetska baza biti otvorena za pretragu svima.
Tijekom Hladnog rata tajne policije u istočnoj Europi, poput istočnonjemačkog Stasija, oslanjale su se na široku mrežu suradnika iz redova građana, koje su često vrbovale ucjenama, prijetnjama ili nagradama.
U Mađarskoj je između 1956. i 1989. djelovalo oko 55.000 tajnih suradnika. Oni su pratili prijatelje, obitelj i kolege, a njihova su izvješća nerijetko vodila uhićenjima i ispitivanjima. Sastanci agenata i suradnika održavali su se u takozvanim konspirativnim stanovima u centru Budimpešte.
Na meti i rock bendovi
Tijekom 1980-ih doušnici su redovito posjećivali koncerte alternativne rock scene u Budimpešti. Vlasti su smatrale da ta scena, koja je okupljala mlade, predstavlja potencijalnu prijetnju. Peter Muller "Sziami", i danas kultno ime mađarske glazbe, sjeća se kako je sa svojim bendom Kontroll Csoport 1983. izvodio pjesmu "Doušnici i provokatori".
"Na svoj način i mi stražarimo: onaj ispred tebe je naš čovjek – zacrvenio si se, razotkriven si, doušnici i provokatori", stihovi su pjesme. "Zatim bismo okrenuli reflektore prema publici i promatrali kako se tisuću ljudi osvrće oko sebe i pokušava odgonetnuti tko su doušnici", ispričao je 74-godišnji Muller u svom studiju s tajanstvenim osmijehom.
Zbog glazbe je Muller zamalo izbačen s fakulteta, a policija mu je zabranjivala nastupe i pozivala ga na ispitivanja. Njegov prvi punk-rock bend iz 1980., URH, nazvan je po radijskoj frekvenciji koju je koristila državna policija, pa su zbog toga bili pod stalnom prismotrom.
"Povijesni korak"
Unatoč svemu, Muller danas ima pomiješane osjećaje o otvaranju arhiva. "Nisam siguran koliko je društvu nakon toliko godina potrebno takvo pročišćenje ili katarza. Ne sviđa mi se ideja da se ljude treba izdvajati, ponižavati, sramotiti i kažnjavati, pogotovo jer su mnogi od njih ili umrli ili su u potpuno drukčijoj životnoj fazi", rekao je za Reuters.
Zapisima bivših službi upravlja Povijesni arhiv mađarske državne sigurnosti (ABTL), a dosjei sadrže imena između 50.000 i 60.000 suradnika. Ravnatelj arhiva Bendeguz Gergo Cseh pozdravio je odluku o objavi, koja se temelji na zakonu donesenom u parlamentu u rujnu. Ocijenio je to "povijesnim korakom" i istaknuo da je Mađarska otišla dalje od drugih zemalja bivšeg Istočnog bloka.
Poljska je svoje arhive otvorila ranije, ali ne omogućuje potpuno otvorenu pretragu kakvu uvodi Mađarska. Njemačka je zakonom iz 1991. također ograničila pristup dosjeima Stasija, a ni u Češkoj nisu svi dokumenti digitalizirani i dostupni online.
Dvije faze objave
U mađarskom zakonu stoji da su razumijevanje prošlosti i transparentnost institucija ključni preduvjeti za demokratsku državu. Objava četiriju vrsta dosjea odvijat će se u dvije faze, a prva počinje 4. studenoga. Na taj su datum 1956. godine sovjetski tenkovi ušli u Budimpeštu i ugušili prodemokratski ustanak započet 23. listopada.
Pojedini detalji u dokumentima bit će zaštićeni. To se odnosi na osjetljive osobne podatke poput zdravstvenih informacija, podataka o ovisnostima ili seksualnoj orijentaciji.
"Kao arhivist i povjesničar, mislim da nije primjereno suditi na temelju ovih informacija", rekao je Cseh za Reuters. "Ipak, vjerujem da nam one mogu pružiti uvid u ljudske sudbine i omogućiti dublje suočavanje s prošlošću, ne samo na osobnoj razini, već i kao društvo."