Majka poginule alpinistice traži istinu: "Umrla je u mukama, a ne s osmijehom"

Majka poginule alpinistice traži istinu: "Umrla je u mukama, a ne s osmijehom"
Foto: Privatni arhiv

MAJKA alpinistice Marlene Filipas iz Zagreba, koja je poginula 20. travnja ove godine prilikom uspona na Velebit, u razgovoru za Index tvrdi da joj nadležne institucije nisu pružile nikakve dokaze da se radilo o nesretnom slučaju i da je policija morala pronaći, osigurati i opisati tragove, obaviti potrebna mjerenja i snimanja, izraditi skice i prikupiti druge podatke da bi mogla tvrditi da je to zaista bila nesreća.

Kako za desetak dana istječe šest mjeseci od smrti, rok u kojem se još uvijek može napraviti ekshumacija tijela i obdukcija koja bi mogla pokazati što se dogodilo, obratila nam se sa svojim šokantnim iskustvom.

Najgore što se čovjeku može dogoditi u životu je, kažu, da mora pokopati svoje dijete, a upravo to se dogodilo Jasminki Filipas. Njena kći Marlena bila je izvrsna studentica koja se nakon magisterija ekologije i zaštite okoliša dugo nije mogla zaposliti u svojoj struci, ali nije klonula duhom. Predavala je u školi na zamjenama i širila je svoju struku alpinizmom te je vremenom stekla više alpinističkih certifikata. Bila je vrlo iskusna penjačica jer se tim sportom bavila šest godina i za to je završila tri škole: onu osnovnu i dvije alpinističke. Bila je i vrlo oprezna penjačica i stalno je trenirala u dvorani.

Austrijski greben

"Zato me vijest o njenoj pogibiji prilikom penjanja na stijenu koja ni po čemu nije opasna potpuno zatekla", ispričala nam je njezina majka Jasminka Filipas.

Kad je čula što se dogodilo, da je na njenu Marlenu navodno pala stijena na Velebitu i da je zbog toga vrlo brzo umrla, kao da joj se i njen život ugasio. To se dogodilo 20. travnja ove godine kad je krenula na planinarski uspon uz stijenu Rujičin kuk stazom koja se naziva "Austrijski greben".

Kad se Jasminka Filipas malo pribrala od prvog šoka, shvatila je, kako kaže, da joj policija i DORH nisu dali nijedan jedini dokaz da se stvarno radilo o nesreći, kako su nadležni tvrdili. 

Tek putem odvjetnice uspjela je dobiti nalaz Hitne

Slučaj pogibije 30-godišnje alpinistice u travnju mediji su tih dana obilato prenosili, uz bizarne detalje poput onog da je umrla s osmijehom na licu, u što njena majka teško može povjerovati s obzirom na to da je, prema iskazima nekih svjedoka, vrištala i molila za pomoć prije nego što je preminula. Osim toga, majka je kasnije dobila na uvid i jednu fotografiju na kojoj se vidi da su Marleni prilikom pada sunčane naočale pale u usta. “Koji je to bolestan um mogao reći da je Marlena umrla s osmijehom na usnama”, pita se Jasminka Filipas.

Od policije nije mogla dobiti ni liječničko izvješće, što je vrlo neobično. Morala je stoga angažirati odvjetnicu i putem odvjetnice uspjela je dobiti nalaz Hitne medicinske pomoći iz Gospića koji je otvorio nova pitanja.

“Čini se da je u tom lancu jedino liječnica gospićke Hitne medicinske pomoći svoj posao obavila kako treba, a pokušaj oživljavanja pokazuje da moja kćerka nije umrla u manje od minute kako su tvrdili, nego da je vrlo vjerojatno umrla u teškim mukama”, kaže Jasminka Filipas.

Puno je tu nepoznanica. Uvidom u spis Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu Jasminka Filipas, tvrdi, shvatila je da se ne navodi mnoštvo detalja bitnih za istragu: kada su i koji pripadnici HGSS došli na lice mjesta, tko ih je obavijestio, što su točno zatekli i što su poduzeli, jesu li fotografirali mjesto događaja, unesrećenu, navodnu stijenu koja joj je pala u krilo, je li Marlena Filipas bila živa kada su došli na mjesto događaja; nije utvrđeno tko je zvao pozivni broj 112 i kada; nisu obavljeni obavijesni razgovori s mrtvozornicom i nepoznato je zašto nije naložila obdukciju, premda iz Pravilnika o načinu pregleda umrlih te utvrđivanja vremena i uzroka smrti proizlazi da je to trebala učiniti.

Kontradiktorni podaci

Prema mišljenju stručnjaka koje je, kaže Filipas, konzultirala, zapisnik o očevidu sačinjen je nestručno i neprofesionalno; nema fotoelaborata mjesta događaja ni potrebne skice; nema slike tijela Marlene Filipas na samom mjestu stradavanja, nema ni slike te navodne stijene koja je pala na nju.

U Službenoj bilješci zamjenika županijske državne odvjetnice, kako nam kaže Jasminka FIlipas, navodi se da je stradala “zadobila tjelesne ozljede, stijena joj je djelomično presjekla lijevu nogu u visini prepone te je uslijed istoga ona ubrzo na licu mjesta preminula”. U Potvrdi o smrti navodi se međutim da je dio stijene težine oko 150 kg pao u krilo Marlene Filipas i otkinuo joj lijevu nogu. 

Zašto stijena nije fotografirana?

Podaci su kontradiktorni: U Potvrdi o smrti navodi se da joj je otkinuta noga, a zamjenik županijske državne odvjetnice tvrdi da joj je lijeva noga - djelomično presječena. 

Nejasno je također zašto nije slikano tijelo Marlene Filipas na mjestu gdje je stradala, odnosno ako jest, gdje su te fotografije, zašto nisu točno utvrđene koje tjelesne ozljede je zadobila i kojim mehanizmom nastanka, a to je očito bilo moguće provođenjem obdukcije. Nadalje, Jasminka Filipas pita se otkud mrtvozornici podaci da je stijena težila oko 150 kg kada uopće nije bila na mjestu stradavanja, zašto ta stijena nije slikana te zašto nije zatražena stručna pomoć vještaka odgovarajuće struke koji bi izlaskom na lice mjesta utvrdio je li došlo do odloma stijene te zašto i uslijed čega.

Policijska postaja Karlobag o slučaju je izvijestila Županijsko Državno odvjetništvo u Karlovcu u 16:44 sati, a u 18:15 sati započet je očevid. U tom očevidu se navodi da je mjesto događaja izmijenjeno utoliko što su djelatnici GSS-a mrtvo tijelo pokojne s mjesta događaja sa stijene iznijeli na tlo u podnožje stijene gdje je unesrećenoj od strane HMP-a pružana pomoć.

"Čudno zvuči da su unesrećenoj davali pomoć jer to može uputiti na zaključak da je još davala znakove života", govori nam njena majka.

Iz Pravilnika o načinu pregleda umrlih te utvrđivanju vremena i uzroka smrti proizlazi, smatra odvjetnica Jasminke Filipas, da je mrtvozornica trebala naložiti provođenje obdukcije.

Pronaći i opisati tragove

Cijeli ovaj slučaj nije priča o ljudskoj tragediji, koja je neupitna. Ova priča je o nepodnošljivoj lakoći kojom cijeli sustav spuzne u improvizaciju i potom neumitno korodira u svom nefunkcioniranju. 

Majka je doznala da, kako tvrdi, policija u slučaju pogibije Marlene nije ni izašla na mjesto događaja, a morali su to napraviti temeljem zakona. "Trebali su pronaći, osigurati i opisati tragove, obaviti potrebna mjerenja i snimanja, izraditi skice i prikupiti druge podatke da bi mogli tvrditi da je to zaista bila nesreća", kaže Jasminka Filipas.

Mrtvozornica nije vidjela otvorenu ranu na grudnom košu 

Medicinski nalaz pokazao je da je Marlena Filipas imala i otvorenu ranu na grudnom košu, što mrtvozornica nije navela u svom izvješću, te što razumljivo otvara prostor dvojbe u regularnost provedenog postupka.

Kad se roditelj suoči s tragedijom nepovratnog gubitka djeteta, institucije uključene u slučaj morale bi u komunikaciji postupati s dužnim obzirom. U suprotnom, roditelj je prepušten sam sebi, i u očajničkoj potrazi za odgovorima dolazi do informacija koje samo otvaraju dodatna pitanja. 

Primjerice, Jasminka Filipas doznala je da je mrtvozornica napisala vrijeme smrti između 12 i 14 sati, policija između 13 i 14, a liječnica je utvrdila da je Marlena krvarila sve do 14:40. Dakle, podaci o vremenu smrti iz Potvrde o smrti i podaci iz Posebnog izvješća te liječničkog nalaza su različiti i nelogični.

Stijena od 150 kilograma

“To pokazuje da je moja Marlena vrlo vjerojatno mogla biti spašena, ali joj nitko od onih s kojima je bila nije ni pokušao zaustaviti krvarenje. Drugačije ne mogu tumačiti te podatke koje ne bih ni doznala da moja odvjetnica nije zatražila liječnički nalaz”, kaže Jasminka Filipas. 

“Mrtvozornica je čak u izvješću napisala da je stijena koja je ubila Marlenu težila oko 150 kilograma, ali ni ona ni policija nisu vidjeli tu stijenu jer su takozvani uviđaj napravili tek kad je HGSS spustio moju kćerku sa stijene”, ispričala nam je.

Njena odvjetnica sastavila je prigovor Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, kamo je slučaj dodijeljen, popisavši na nekoliko stranica propuste u istrazi.

"No, nakon što mu je predmet stajao na stolu mjesec i pol, a pritom se čak nije potrudio ni da pribavi liječnički nalaz, zamjenik Županijske državne odvjetnice u telefonskom razgovoru odvjetnici je rekao da je za njega to i dalje nesretan slučaj te da nije siguran treba li napraviti obdukciju. Inače, odvjetnici je bio dužan pismeno odgovoriti u roku od mjesec dana, no i nakon više od  tri mjeseca nikakav službeni odgovor nije dobila", ispričala nam je Jasminka Filipas.

Upozorenje zamjenika državnog odvjetnika u Karlovcu

Umjesto utvrđivanja što se doista dogodilo, zamjenik državnog odvjetnika u Karlovcu majku je, kako nam je ispričala, upozorio da jako pazi što će reći u javnosti jer bi zbog odavanja detalja iz istrage mogla kazneno odgovarati. 

Ovdje ćemo zastati jer stvari već počinju zvučati poprilično čudno. Tijelo koje provodi istraživanje može, dakako, odrediti tajnost istraživanja ili nekog njegovog dijela ako bi javno objavljivanje podataka štetilo probicima istraživanja. No što ako je slučaj već zaključen?

Odvjetništvo: Nije proizlazila sumnja

Uputili smo upite o ovom slučaju svim nadležnim institucijama - policiji, državnom odvjetništvu i HGSS-u.

Gospićki HGSS u svom odgovoru kratko je naveo da sve što su o tome imali reći rekli su tada i nemaju tome više što dodati.

Na upit Indexa županijska državna odvjetnica u Karlovcu Vera Magdić-Bižanović odgovorila je da je “za navedeni događaj zaprimljeno izvješće nadležne policijske postaje s rezultatima očevida i izvida”. 

"Ovo odvjetništvo u predmetu nije naložilo provođenje obdukcije jer ocjenom provedenog očevida i izvida nije proizlazila sumnja da bi smrt planinarke Marlene Filipas nastupila kao posljedica kaznenog djela", navodi se u odgovoru državne odvjetnice.

Filipas: Nisu mi pokazali fotografije mjesta nesreće

U nastavku županijska državna odvjetnica Vera Magdić-Bižanović navodi: “Opunomoćnica Jasminke Filipas obratila se ovom državnom odvjetništvu radi dostave dokumentacije te joj je omogućen uvid u cjelovitu dokumentaciju, pa tako i fotodokumentacija očevida koja je zaprimljena i uručena Jasminki Filipas.”

Upitali smo Jasminku Filipas za komentar tih tvrdnji.

"Nije bilo očevida na samom mjestu događaja, što su po zakonu bili dužni napraviti. Policija je, uostalom, to i priznala. Uzeli su samo izjave ljudi koji su taj dan bili s Marlenom i to nakon što su se oni spustili sa stijene, a fotografije koje sam vidjela bile su fotografije moje Marlene snimljene kad ju je HGSS spustio sa stijene, a ne na mjestu gdje je smrtno stradala. Dakle, pokazali su mi samo posljedice, a ne i mjesto nesreće što su također po zakonu bili dužni napraviti. Osim toga, na fotografijama koje sam dobila, i to u crno-bijeloj tehnici, ne vidi se datum i vrijeme snimanja, što opet pokazuje da ni taj dio posla nisu profesionalno obavili. Naime, policija je bila dužna slikati Marlenu s takvim fotoaparatom koji bi pokazao i najmanju ogrebotinu i masnicu na njoj, i to tako da se vidi vrijeme i datum snimanja”, rekla nam je Filipas.

"Istrage nije ni bilo, niti će je, kako vidim, biti"

No, službeni odgovor županijske državne odvjetnice na naš upit ostavlja prilično odlučan dojam: “Predmet povodom stradavanja Marlene Filipas zatvoren je službenom bilješkom jer ocjenom rezultata očevida i provedenih izvida ne proizlazi sumnja da bi smrt imenovane bila posljedica kaznenog djela, već se radi o nesretnom slučaju.”

Što na to kaže majka preminule? “Kao što sam već rekla, nikakvog očevida nije bilo. Rekli su mi da mogu podnijeti kaznenu prijavu ako nisam zadovoljna njihovim radom. Pritom su mi rekli i da jako pazim što ću reći u javnosti jer mogu kazneno odgovarati ako bilo koga ili bilo što spomenem iz istrage koje nije ni bilo, niti će je, kako vidim, biti”, kazala nam je Jasminka Filipas.

Majka preminule: Ne optužujem nikog od onih koji su bili tamo

“Kaznenu prijavu ne mogu podnijeti jer ja doista nikog od onih koji su bili tamo ne optužujem da su namjerno ubili moje dijete, a ako je napišem protiv nepoznate osobe, u startu će je odbaciti. Dakle, dovedena sam u pat-poziciju u kojoj ja kao majka koja je izgubila dijete, ne samo da ne smijem ništa pitati i govoriti o izvještaju DORH-a, nego mi još i prijete kaznenim progonom jer tražim istinu o smrti svoje kćeri”, govori nam Jasminka Filipas.

Svaki čovjek, pa tako i Jasminka Filipas, u uređenoj zemlji po zakonu ima pravo doznati baš sve detalje o stradavanju bilo kojeg člana obitelji. Međutim, u ovom slučaju, vrijeme za ekshumaciju, kao i druge radnje koje mogu rasvijetliti okolnosti stradavanja njene kćeri, istječe i njena je želja, kako kaže, "da se postupak propisno provede, ništa više od toga".

"Imam pravo saznati istinu o smrti svoje kćeri"

“Zbog skrivanja svih tih dokaza Republika Hrvatska može biti osuđena na sudu u Strasbourgu jer mi nisu omogućili pravo koje imam po Međunarodnoj konvenciji o ljudskim pravima, a to je da saznam istinu o smrti svoje kćeri. Kaznu će platiti porezni obveznici, a ja unaprijed najavljujem da ako do toga dođe, da ću ta sredstva uplatiti u humanitarne svrhe za teško bolesnu djecu”, kaže.

“Pozivam glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića i Ravnateljstvo policije kojima sam se i pismeno obratila da se istraga obavi onako kako je to u startu trebalo napraviti. Ovo je vrlo važno i radi domaće i međunarodne alpinističke zajednice jer se alpinističke stijene koje su navedene u službenom vodiču za penjače ne kontroliraju od mogućeg odrona, a nisu niti sve pokrivene telefonskim signalom pa se ne može odmah pozvati prva pomoć. Ponašanje policije i DORH-a u slučaju moje Marlene pokazuje i da su spremni prikrivati tragove uzroka smrti, kao i to da alpinisti i njihove obitelji ne mogu računati na elementarna ljudska prava, a u to spada i istraga o stvarnim uzrocima smrti”, govori Jasminka Filipas.

Apel alpinistima

“Vlada i jedna grozna predrasuda, a to je da je alpinizam ekstreman sport pa ispada da su si penjači sami krivi za stradavanje na stijenama. Razgovarala sam s ljudima koji dugo godina penju. Oni su mi rekli da alpinističko penjanje nije ništa opasnije od primjerice vožnje automobilom, pod uvjetom da penjači imaju sigurne partnere na stijeni. No unatoč toj predrasudi koja proizilazi iz neznanja, policija i DORH bili su dužni provesti sve istražne radnje koje su propisane zakonom. Bilo je to važno napraviti i zbog ljudi koji su bili s mojom Marlenom jer ih se zbog nerada policije i DORH-a može nepotrebno sumnjičiti da su svi nešto krivi. Pozivam i domaću i međunarodnu alpinističku zajednicu, kao i njihove obitelji, da se solidariziraju s ovim mojim apelom jer se već sutra može dogoditi da se policija i DORH opet ponašaju kao da je uginula neka ptica, a ne ljudsko biće, nečije dijete i član nečije obitelji”, zaključuje Jasminka Filipas.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara