NA DANAŠNJEM nastavku suđenja optuženim generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu svjedočila su dva zaštićena svjedoka, sin i kćer Boje Pjevač ubijene u napadu hrvatskih snaga tijekom operacije Medački džep.

Sin je bio vozač vojnog saniteta koji je prevozio ranjene ljude  pa je tako prevozio ženu ranjenu bombom, a koju su u kuću u kojoj se nalazila bacili hrvatski vojnici. Ona mu je ispričala kako su "njezinog retardiranog sina Mileta Rajčevića ubili hrvatski vojnici, zavezali ga za auto i vukli po dvorištu". Godine 1998. je svjedok haškim istražiteljima rekao da je ubijeni Mile Rajčević, za kojega kaže da je bio retardiran, a bio je u uniformi jer je vozio vojni kamion koji je razvozio hranu. Danas se zaštićeni svjedok čudio toj činjenici te je tvrdio kako je "nemoguće da je upravljao kamionom jer je bio retardiran i šepav  te da se možda samo vozio u njemu".

Ispričao je kako je svojedobno išao i na prepoznavanje u Korenicu gdje je vidio izmasakrirane leševe, kojima su lubanje bile deformirane pa nisu mogli biti identificirani.  Potvrdio je da je u selu Počitelju bio štab UNPROFOR-a i pješadijska brigada srpskih snaga.

Što se tiče pogibije njegove majke, svjedok je ispričao da ga je jedna žena 17 dana nakon napada obavijestila kako je dva kilometra od Čitluka pronađen leš ženske osobe, a on je odmah pretpostavio kako je to njegova majka. Javio se pripadnicima UNPROFOR-a i zamolio ih da ga odvedu na lice mjesta. U zaseoku Mišćevića, u jednom dvorištu je ugledao leš i po odjeći je odmah prepoznao svoju majku, pored čijeg tijela je ležala i mrtva svinja. Tijelo njegove majke je odvezeno u Gračac na obdukciju. Tamo su mu rekli da je dobila metak u potiljak, rafal u prsa, te da su joj bili odsječeni prsti na jednoj ruci. Da su joj odsječeni prsti  vidio je odmah na licu mjesta.

Svjedokinja ubojstva njegove majke, koja se skrivala u baraci nedaleko od mjesta ubojstva, rekla mu je kako su hrvatski vojnici presreli njegovu majku koja se tada nalazila dva kilometra od njezine kuće. Ona je  vikala:  "Kud me vodite, nisam ništa kriva". Vojnici su na to rekli:  "Ako nisi kriva, što si bježala?“. Potom je svjedokinja čula pucnjeve.

"Iz Čitluka se čulo 'skvičanje' hrvatskih vojnika koji su našli rakiju"

Kćer ubijene Boje Pjevač je svjedočila da je napad počeo granatiranjem u 5.50 sati, 9. rujna 1993. Dvije granate su pale  na njezinu kuću te je pobjegla u šumu, a onda dalje prema Medku. Svjedokinja tvrdi da je iz smjera Čitluka vidjela požare i dim te da se kasnije čulo "skvičanje" za koje pretpostavlja da je dolazilo od hrvatskih vojnika koji su pronašli rakiju i napili se. Njena majka je živjela u kući 300 metara od njezine i nije pobjegla jer je šepala.  Kuće kćeri i njene majke su uništene u napadu. Zaštićena svjedokinja je predsjedniku sudskog vijeća, Marinu Mrčeli, ispričala kako je u selu postojala seoska oružana straža, ali da su oni svi pobjegli kada je počeo napad i nitko nije pružao otpor. Njena majka, koja je ubijena u akciji, nije imala nikakvo oružje.  

D.M.