Merkel u nemogućoj misiji, mora ujediniti EU oko zajedničkog odgovora na problem migranata

Merkel u nemogućoj misiji, mora ujediniti EU oko zajedničkog odgovora na problem migranata
Foto: Hina, EPA

JUČERAŠNJI dan se bez problema može smatrati povijesnim u suvremenoj njemačkoj politici. Naime, prvi put se dogodilo da jedan ministar u vladi de facto diktira agendu i rokove njemačkom kancelaru, preciznije kancelarki Angeli Merkel. Riječ je o ministru unutarnjih poslova Horstu Seehoferu - donedavnom predsjedniku bavarskog CSU-a, sestrinske stranke CDU-a Angele Merkel - koji se prošli tjedan našao u žestokom sukobu s kancelarkom oko njegova masterplana za migrante. Merkel i Seehofer slažu se oko 62 predložene točke plana, no posvađali su se oko 63., koja predviđa da će njemačka policija već na državnoj granici vraćati migrante za koje se smatra da nemaju šanse dobiti azil u Njemačkoj. Merkel smatra da je potrebno osmisliti rješenje migrantskog pitanja na nivou Europske unije, a ne na nacionalnom, a svađa kancelarke i njenog ministra unutarnjih poslova prijeti raspadom vladajuće koalicije i pucanjem višedesetljetnog političkog saveza CDU-a i CSU-a.

Kako bi se to zasad izbjeglo, obje strane su se dogovorili konačni obračun odgoditi za dva tjedna, tijekom kojih je Merkel na sebe preuzela isposlovati nekakvo europsko rješenje migrantske krize, a ako se to ne dogodi, Seehofer je najavio da će policiji narediti da počne provoditi i spornu točku njegova masterplana. U tom trenutku Merkel ima opciju izbaciti ga iz vlade ili mu se pak pokoriti, čime bi nepopravljivo naštetila svojem liderskom autoritetu.

Sudbinski briselski summit krajem lipnja

No dogovoriti neki smislen i konkretan plan na nivou Europske unije, i to na summitu sazvanom za kraj lipnja, u ovom trenutku izgleda kao nemoguća misija za Angelu Merkel. Iako je svakome jasno da se migrantska kriza ne može riješiti na nacionalnom nivou te da ona predstavlja golem izazov za Europsku uniju u cjelini, postoji previše političkih interesa da se do nove zajedničke strategije ne dođe. Pritom treba napomenuti da su aktualna pravila, famozni protokol Dublin 3, u praksi već nekoliko godina de facto izvan snage, jer se njima predviđa da se migrante zadržava u članici u kojoj prvi put stupe na tlo Europske unije. To znači da rubne članice EU-a, među kojima je i Hrvatska, trebaju na svojim leđima podnijeti golem teret migrantskog izazova, dok bi većina članica toga bila pošteđena. Dakle, aktualna pravila niti se više provode u praksi niti se ikako mogu opisati pravednima, ali Unija se još uvijek nije uspjela dogovoriti o novoj politici.

Nije jasno zašto Merkel misli da bi to mogla uspjeti na summitu krajem lipnja jer europski mediji već tjednima pišu da za dogovor nema šanse. Bugari, koji trenutno predsjedavaju Europskom unijom, nedavno su prezentirali kompromisni plan, koji su s jedne strane napali Mađari kao ''dokument koji je osmišljen da bi se ugodilo Berlinu'', ali i Nijemci s objašnjenjem da je ''temeljitost važnija od brzine kada je riječ o zajedničkom europskom sistemu azila''. Sada je njemačka pozicija obratna - brzina je odjednom najvažnija, zbog previranja u njemačkoj vladi.

Mađarska i Poljska blokiraju kompromis

Treba napomenuti da Mađarska i Poljska imaju poziciju kako treba zadržati stara pravila, a pojačati obranu vanjskih granica. Austrija pak s ambicioznim mladim kancelarom Sebastianom Kurzom kuje vlastite planove (npr. uspostavljanje hot spotova za migrante u Albaniji), a i nova talijanska populistička vlada ima svoje ideje. Francuska pod vodstvom Emmanuela Macrona također u svemu želi igrati važnu ulogu.

Sve to nije pretjerano kompatibilno s politikom Angele Merkel, ali ni međusobno (teško je zamisliti da Italiji odgovara ostajanje Dublina 3 na snazi), pa zasad uopće nije jasno je li ikakav dogovor na nivou EU-a moguć. S time da se istovremeno pritisak migranata povećava, čemu ovih dana zorno svjedočimo u Hrvatskoj. Zajednička europska politika je prijeko potrebna, ali za nju u ovom trenutku nema političke volje. 

Europska komisija je u panici

Merkel je pak u nekim članicama Europske unije postala iznimno neomiljena, pa tako primjerice mađarski premijer Viktor Orban nema nikakav interes izaći joj u susret. Baš obratno, mogući pad Merkel s kancelarske pozicije, a zbog migrantskog pitanja, Orban bi najvjerojatnije slavio i predstavio kao osobnu pobjedu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

S druge strane, Merkel je dobila podršku predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera, koji je u intervjuu za ZDF izjavio kako je ''protiv nacionalnog soliranja, kao i protiv toga da se europsko rješenje unedogled odgađa'', te da je dogovor u dva tjedna moguć ''ako se vodimo zdravim razumom''. Iz EK su dodatno poručili kako su ''otvoreni za sve prijedloge i formate kako bi se došlo do što većeg napretka'' u ovom pitanju, čime su i demonstrirali vlastitu nervozu zbog malih šansi da se do sveeuropskog kompromisa dođe.

U svakom slučaju, ako Merkel na briselskom summitu krajem lipnja nešto ne iskemija, vrlo je moguće da u Berlinu slijedi raspad njene četvrte vlade.

Prilika da se konačno isplati Kolindina Inicijativa tri mora

A gdje je Hrvatska u svemu tome? Da, podsjetimo se da je i Hrvatska članica Europske unije.

Stvari su jasne - ako bi prošao Seehoferov prijedlog koji zasad Merkel blokira, Hrvatska bi se vrlo lako mogla pretvoriti u hot spot za migrante i izbjeglice. Ako se ne postigne dogovor na razini Europske unije, to je opet loše za Hrvatsku, koja ostaje prva na udaru, a zbog specifične geografije i dužine granice prema BiH postavljanje bodljikave žice na granici, čak i kada bi se na to odlučilo, nije u praksi izvedivo. Hrvatskoj je nasušno potreban kompromis cijele Europske unije o novoj azilantskoj politici.

Taj kompromis zasad najžešće miniraju Mađarska i Poljska, iste one države čije gospodarske projekte po svijetu u sklopu svoje Inicijative tri mora promovira hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Hrvatskoj šteti svađa Kolinde i Plenkovića

Da u hrvatskom državnom vrhu postoje bilo kakva koordinacija i suvisla vanjska politika, navodno bliske Kolindine veze s čelnicima Mađarske i Poljske sada bi se iskoristile za lobiranje da pokažu spremnost na kompromis oko zajedničke europske politike azila i suočavanja s migrantskom krizom. 

Trenutno je pak situacija takva da Kolinda okolo po svijetu lobira za poljske i mađarske gospodarske projekte, a da vlade tih zemalja de facto rade Hrvatskoj o glavi kada je riječ problem migranata. S takvim državnim liderstvom Hrvatskoj ne trebaju nikakvi vanjski neprijatelji, šteta koju nam čine predsjednica i premijer Andrej Plenković svojim infantilnim svađanjem i nepostojanjem koherentne vanjske politike je više nego dovoljna.
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara