MIKROPLASTIKA je prodrla posvuda - od najdubljih oceanskih brazdi do naših organa, tjelesnih tekućina, pa čak i mozga. Novo, alarmantno istraživanje otkriva da dok liječnici proučavaju utjecaj na ljude, mikroplastika već uzrokuje pustoš među manjim organizmima. Znanstvenici su otkrili da su cvrčci hranjeni hranom kontaminiranom mikroplastikom narasli nevjerojatnih 25 puta brže tijekom sedmotjednog razdoblja, piše Futurism.

Šokantan rast i sklonost plastici

Studija znanstvenika sa Sveučilišta Carleton u Ottawi i Kanadskog nacionalnog centra za istraživanje divljih životinja pokazala je da cvrčcima nije ponuđena samo kontaminirana hrana, već i prirodna alternativa. Unatoč tome, insekti isprva nisu mogli razlikovati plastiku od prave hrane, a zatim su razvili sklonost prema obrocima s plastikom.

"Kada im je ponuđen izbor između nekontaminirane i plastikom kontaminirane hrane, cvrčci isprva nisu imali preferencije prema nekontaminiranoj hrani, ali su se zatim značajno prebacili na hranu kontaminiranu plastikom nakon devet dana", navodi se u znanstvenom radu.

Kako su cvrčci rasli, usta su im oticala, što im je omogućilo da konzumiraju veće čestice plastike. "Jednom kada je čestica bila dovoljno velika za jelo, cvrčci su je nastavili jesti do kraja života", izjavio je koautor studije i doktorand Marshall Ritche.

Da stvar bude gora, istraživači su otkrili da su cvrčci probavom razgradili mikroplastiku u još sitniju nanoplastiku, pretvarajući je u još veću i teže sljedivu prijetnju za okoliš.

Problem globalnih razmjera

Slična istraživanja pokazuju da konzumacija mikroplastike negativno utječe i na druge kukce, poput morskih puževa i kišnih glista. Problem je toliko raširen da su čestice pronađene čak i u ličinkama komaraca na Antarktici, jednoj od najudaljenijih regija na Zemlji.

"Antarktika još uvijek ima mnogo niže razine plastike nego većina planeta, i to je dobra vijest", rekao je entomolog Jack Devlin sa Sveučilišta Kentucky, koautor povezane studije. "Ali sada možemo reći da ulaze u sustav, i na dovoljno visokim razinama počinju mijenjati energetsku ravnotežu kukca."

Srećom, čini se da izravna šteta nije velika. "Čak i pri najvišim koncentracijama plastike, preživljavanje nije opalo. Ni njihov osnovni metabolizam se nije promijenio. Naizgled, činilo se da su dobro", dodao je Devlin.

Plastika i na kraju svijeta

Ipak, sama činjenica da su i sićušni kukci na Antarktici zagađeni mikroplastikom ne sluti na dobro i pokazuje razmjere problema.

"Ovo je počelo jer sam gledao dokumentarac i pomislio: 'Sigurno je Antarktika jedno od posljednjih mjesta koje se ne suočava s ovim'", prisjetio se Devlin. "Zatim odete tamo, radite s ovim nevjerojatnim malim kukcem koji živi tamo gdje nema drveća, jedva ikakvih biljaka, i još uvijek pronalazite plastiku u njegovom crijevu."

"To stvarno pokazuje koliko je problem raširen", zaključio je.