Milanović se razotkrio do kraja izjavama o Željki Markić i svojoj savjetnici

Milanović se razotkrio do kraja izjavama o Željki Markić i svojoj savjetnici
Foto: Index/RTL/Pixsell/Slavko Midzor

PREDSJEDNIČKI mandat Zorana Milanović započeo je očekivano: novi predsjednik RH se već našao u sukobu s dijelom svojeg glasačkog tijela, baš kao što se Milanović kao predsjednik SDP-a i premijer često nalazio u sukobu s lijevo-liberalnim glasačima koji su ga doveli na vlast.

Prijepor je ovaj put nastao zbog imenovanja bivše ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) Jadranke Žarković za Milanovićevu savjetnicu za obrazovanje. Naime, Žarković je kao čelna osoba AZOO-a odlučila da se smatra “stručnim usavršavanjem” ako nastavnici odu na konferenciju udruge U ime obitelji (UIO) na kojoj se stavljalo homoseksualnost i zoofiliju u isti kontekst te širilo uobičajenu propagande ove klerikalne udruge, što sa stručnošću nikakve veze nema. Kada su novinari počeli istraživati tu temu, Žarković je njihove upite upućene AZOO-u i njoj samoj prosljeđivala Željki Markić, čelnici UIO-a, čime je zapravo cinkala novinare i davala Markić priliku da pripremi svoju reakciju. 

Tipično milanovićevski kadrovski izbor

Povrh toga, svi se slažu - pa i aktualni predsjednik Milanović - da Žarković ništa nije napravila u svojem četverogodišnjem mandatu na čelu AZOO-a pa ne čudi što su Milanovića zbog tog imenovanja napali i Zagreb Pride, ali i kritizirali istaknuti SDP-ovci poput Peđe Grbina i Sabine Glasovac. U kuloarima se pak priča da je Žarković imenovana predsjedničkom savjetnicom jer je dobra frendica prve dame Sanje Musić Milanović.

Bio je to tipično milanovićevski kadrovski izbor, nepotrebno kontroverzan i iritantan onima koji su ga podržali u predsjedničkoj kampanji koji je pokazao da je karakter “predsjednika s karakterom” ostao isti.

To je dodatno potvrdio razotkrivajući intervju koji je Milanović dao za RTL.

Milanović savjetovao Žarković: Gledajte da se sačuvate

Upitan o imenovanju Žarković i činjenici da je kao čelnica AZOO-a legitimirala šarlatansku konferenciju Željke Markić kao “stručno usavršavanje”, Milanović je odgovorio sljedeće: “A tko je Željka Markić, državni neprijatelj? Mislim, to je osoba s kojom se politički ne slažem ni u čemu. U tom slučaju ja sam izabrao savjetnicu, ako je to interes javnosti, a vidim da već danima ustvari nije i vidim da je bilo nekih tekstova koji su stvar totalno pojasnili i čini mi se da ljude to ne zanima. Kao predsjednik, u ovoj konstelaciji, biram ljude od kojih mogu dobit dobar savjet.”

No Milanović je otkrio da neće on samo dobivati savjete od Žarković, nego da joj je i on svojedobno udijelio jedan važan savjet.

“O ovome prvi puta govorim. Dakle, ako netko poznaje sustav, poznaje ga ta osoba. Što se tiče njezinih osobnih svojstava, to je osoba koja je uglavnom prošla neopažena te četiri godine i reći da nije napravila ništa je ustvari kompliment. Ona nije mogla napraviti ništa u toj političkoj konstelaciji. Što se tiče 'incidenta' na koji se nakačilo nekoliko ljudi, samo nekoliko ljudi, a onda su neki ljudi to prihvatili. Radi se, koje li ironije, o slučaju u kojem sam osobno sudjelovao. I ta osoba me, nakon što dugo nismo komunicirali, tada nazvala i pitala što da radim. Imate li neki savjet? Mi smo toliko bliski da smo na vi. S većinom ljudi sam ovdje na ti. Pitala me imate li neki savjet u ovoj situaciji 'za ubit se'. Moj savjet je bio: ne bavim se aktivnom politikom, ali gledajte da se sačuvate. Nekom ćete se sigurno zamjeriti. Kao za vraga, imam iskustvo i u tom slučaju. Ali ružno je da nekoga tko je toliko uredan i nekontroverzan građanin i osoba s iskustvom, radila je taj posao četiri godine, prikazujete homofobom. To je ružno i ona to nije. Takva osoba ne bi mogla biti moj savjetnik jer ja nemam socijalne revolucionare, ali imam ljude koji su slično mog uvjerenja. Za kraj, gospođa uopće nije stranački čovjek.”

Kako je Milanovićeva nova savjetnica čuvala svoju fotelju

Prevedimo sa zoranističkog na hrvatski jezik: Žarković je zvala Milanovića za savjet što učiniti kada je dobila zahtjev UIO-a da AZOO njihovu konferenciju proglasi “stručnim usavršavanjem” te je bila svjesna da se nalazi u “situaciji ‘za ubit se’”, odnosno da bi joj održanju na čelnoj poziciji agencije moglo naštetiti ako se zamjeri obiteljašima koji su drmali tadašnjom vladom Tima Oreškovića.

Žarković je očito bila svjesna i da će konferencija Željke Markić biti antigej festival pa joj je trebao Milanovićev savjet - treba li se s time složiti i tako sačuvati svoju fotelju ili se tome treba suprotstaviti pa je najvjerojatnije izgubiti. 

Pritom Milanović za Žarković garantira da ona nije homofobna i da ju je ružno takvom opisivati. Vjerujmo predsjedniku na riječ u ovom slučaju, što za Žarković ispada još gore. Ona je bila pred izborom da surađuje s homofobima ili da odbije tu suradnju te je izabrala suradnju da sačuva fotelju, sva nehomofobna kakva jest. To znači da je Žarković znala da je proglašavanje konferencije Željke Markić “stručnim usavršavanjem” za nastavnike pogrešno, ali joj je to bilo manje važno od vlastite fotelje.

Milanovićev životni moto: Čuvaj vlastitu guzicu

Problem nije što je to mislila samo aktualna Milanovićeva savjetnica, nego i on. Kako je rekao, on je Žarković savjetovao “da se sačuva” jer će se ionako “nekome zamjeriti”. I doista, Žarković se zamjerila hrvatskoj LGBT zajednici koja nije imala moć da je smijeni s čela AZOO-a, a sačuvala se tako što se umiljavala Željki Markić koja joj je mogla doći glave. 

Kada se pažljivije pogleda, postaje jasno da je “gledajte da se sačuvate” ne samo Milanovićev savjet Jadranki Žarković, nego i neslužbeni životni moto aktualnog predsjednika RH. 

On danas kaže da mu se socijalizam nije sviđao, ali se protiv sistema tada nije bunio - gledao je da se sačuva. On danas poriče da se sredinom 1980-ih, dok je bio u JNA, učlanio u komunističku partiju, iako dokumenti i svjedoci tvrde drugačije, no učlaniti se u partiju u JNA je također bio način da se čovjek sačuva, kao što je danas za to uputno lagati o članstvu u partiji. Kada je počeo Domovinski rat, Milanović je bio u punoj mladenačkoj snazi, ali mu nije palo na pamet da ode na ratište - gledao je da se sačuva.

Milanović je između ideala i vlastite guzice uvijek birao potonje

Kada je došao u Ministarstvo vanjskih poslova, Milanović danas kaže da mu se gadila pozicija zamjenika ministra Ive Sanadera koji je funkcionirao kao “stranački komesar” HDZ-a, ali se nije zbog toga javno pobunio - gledao je da se sačuva. I bogme se sačuvao i napredovao u hrvatskoj diplomaciji. Nije mu se sviđala baš ni Tuđmanova politika, ali ju je kao mladi diplomat provodio - gledao je da se sačuva. Milanović je svojedobno napadao mostovca Roberta Podolnjaka što je početkom 1990-ih promijenio svoje prezime Jovanović, no Milanović se tada nije javno bunio protiv Tuđmanove antisrpske politike i širenja straha koje je mnoge s nepoćudnim prezimenima tjeralo da ih promijene - gledao je da se sačuva.

Kao predsjednik SDP-a i premijer je također bio vođen istom idejom. Stranku je kadrovski očistio od konkurenata i okružio se poslušnicima - gledao je da se sačuva na njenom čelu. Vladu je vodio ne tako da transformira Hrvatsku, već da uglanca status quo, kako bi se zamjerio što manjem broju ljudi - gledao je da se sačuva. Uostalom, što je bio suludi odlazak na sastanak sa šatorašima koji su ga onda tajno snimali te nagrđivanje Plesa imenom Franje Tuđmana nego opet Milanović koji gleda da se sačuva, ovaj put na vlasti, umiljavanjem desnim glasačima.

“Gledajte da se sačuvate” je refren Milanovićeva cijelog djelovanja, u kojem se između političkih ideala i moralnih vrijednosti s jedne strane i očuvanja vlastite guzice s druge uvijek bira potonje.

Malograđanski oportunizam

To je paradni primjer malograđanskog oportunizma, istog onog koji je kasnije savjetovao Jadranki Žarković koja ga je nažalost poslušala. Milanovićev savjet je ništa doli uputstvo za sve Mitläufere, kako se u Njemačkoj nazivaju oni koji nisu bili nacisti, ali su pristali uz nacistički režim jer su “gledali da se sačuvaju”. Kasnije su se bez problema prešaltali na izgradnju liberalne demokracije nakon Hitlerova poraza, opet “gledajući da se sačuvaju”. I sačuvali su se, kao što se Milanović sačuvao od kasnog socijalizma, preko rata i Tuđmanovih devedesetih, u Sanaderovim nultima, sve dok nije došao na vlast na kojoj je prvenstveno “gledao da se sačuva”, pa je baš zato i bio loš premijer.

Predsjednikovi će apologeti reći da je Milanović ulazio u mnoge sukobe, da ih nije uvijek izbjegavao, što je točno, ali kada se pogledaju ti sukobi, postaje jasno da su oni većinom proizilazili iz kaprica Milanovićeva famoznog karaktera, a ne zbog njegovih političkih uvjerenja.

Smiješni spin o testiranju vjernosti

To pokazuje i ovaj najnoviji sukob s dijelom vlastitog glasačkog tijela: Milanović ne percipira kao relevantne ideološke i političke kritike koje su mu upućene zbog savjetnice Žarković, za koju je on zapeo iz nepolitičkih razloga, njemu smeta što ga se propituje. Preko Nacionala je čak plasiran smiješni spin o tome kako Milanović testira ljevicu da vidi tko mu je vjeran.

Dakle, ključni kriterij je opet “gledanje da se sačuva”, a ne što je ispravno, a što je pogrešno, što su lijevo-liberalne vrijednosti, a što nisu, što je spremnost na borbu za njih i po cijenu gubitka pozicije, a što je - ponovimo još jednom - gledanje da se sačuva.

U tom ključu treba gledati i predsjednikovu oštru osudu spaljivanja lutke gej para s djetetom u Imotskom: i tu je Milanović gledao da se sačuva pred svojim progresivnijim glasačima kojima imenovanje Jadranke Žarković nikako nije sjelo. 

Sve u svemu, Milanović se nikad nije žrtvovao za svoja uvjerenja, ali je često bio žrtva vlastitog karaktera, doduše uvijek gledajući da se sačuva ako je ikako moguće. 

Milanović je savršeni predsjednik za "malog hrvatskog ćovijeka"

Stoga sve ovo i nije neka efektivna kritika aktualnog predsjednika RH jer malograđanski oportunizam u Hrvata nikad nije imao lošu konjunkturu. 

“Mali hrvatski ćovijek” je većinom uvijek domobranski i/ili podanički gledao da se sačuva, a to što nekoga odvode u logor bilo je većini sporedno. “Deportirajte pristojnije”, kako je to od Pavelića u vezi Jasenovca zatražio Stepinac, a ne “prestanite ubijati”. I blaženi kardinal, taj neformalni nacionalni svetac je samo, pogađate, gledao da se sačuva.

Nije to doista veliko iznenađenje, ali sada nedvojbeno znamo kako će izgledati Milanovićev predsjednički mandat koji je najavio da će provesti kao “vrhovni pravobranitelj” i borac za republikanske vrijednosti. Sve to će i sporadično činiti, ali uvijek gledajući da se sačuva na Pantovčaku i za sljedeći mandat. 

Takav je uvijek bio i njegov odnos prema LGBT zajednici. S jedne strane je odbio poslati Ustavnom sudu na procjenu referendumsko pitanje o definiciji braka i raspisao homofobni referendum, s druge je iz karakternog inata, a ne ljudskih i političkih uvjerenja, donio dobar Zakon o životnom partnerstvu. Zato mu sada ide na živce što ga Zagreb Pride proziva, dok s gej karijeristima iz svojeg tima izvrsno surađuje.

Kakav je karakter predsjednika s karakterom?

Jadranka Žarković je zato idealan izbor za Milanovićevu savjetnicu. Kako je sam rekao, ona nije nedajbože “socijalni revolucionar”, ona je osoba “sličnih uvjerenja”, “uredan i nekontroverzan građanin”. Ona može i sa Željkom Makić i sa Zoranom Milanovićem. Za ideale će ginuti budale, a “uredni i nekontroverzni” (malo)građani će uvijek gledati da se sačuvaju. 

S takvim uvijek oportunim i vječno prilagodljivim političkim stavovima Milanović otkriva i nešto o svom karakteru. Nije taj karakter sam prgav, nego je i u skladu s poznatom muško-šovinističkom izrekom o tome što je spolni organ, a što karakterna osobina.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara