Milanović želi biti predsjednik. Podsjećamo o kakvoj se štetočini radi

Milanović želi biti predsjednik. Podsjećamo o kakvoj se štetočini radi
Foto: FaH

ZORAN MILANOVIĆ kandidat je SDP-a u utrci za predsjednika RH. Jedan od najgorih premijera Hrvatske, koji je s mjesta predsjednika SDP-a morao otići nakon izbornog poraza 2016. godine, sada se vraća u politički život kroz predsjedničku kampanju.

Za Milanovića se zadnjih godinu dana nije znalo sa sigurnošću hoće li ući u predsjedničku kampanju ili ne, što je za njega zapravo tipično političko ponašanje. Uvijek isto: nakon dugog nećkanja koje se prema van prikazuje kao nagovaranje slijedi loša ili katastrofalna odluka.

>> VIDEO Milanović se obratio javnosti: "Želim biti predsjednik"

Skandalozni predstečajni zakon nastao je u Milanovićevo vrijeme

Milanovića, unatoč svemu, pa i zdravom razumu, SDP predstavlja kao opciju spasa usprkos činjenici da su u njegovu mandatu gažena radnička prava, zatirani kolektivni ugovori, a radnici "gonjeni kao stoka", što je fascinantno obzirom da se radi o navodno lijevoj opciji. U njegovom je mandatu napisan, osmišljen i proveden predstečajni zakon prema kojem su bogate poduzetnike otpisom duga spašavali mali dobavljači.

Nepravda ovrha i kaos učestalih deložacija doživjeli su vrhunac dok je Milanović s Markova trga odmahivao rukom. Branio je i koruptivno djelovanje. Branio je i članove svoje stranke kao što su Milan Bandić, Marina Lovrić Merzel i Željko Sabo pa i druge, kao što je optuženi HNS-ovac Andro Vlahušić. Milanović, koji je Vatikanske ugovore branio gorljivije od radikalnog desnog krila HDZ-a, kojem je vjeronauk bio bitniji od informatike i koji je utabao stazu privatizacije zdravstva, sada od ljevice traži konsenzus da ga prihvati kao svog zajedničkog kandidata.

Jedna od najvećih političko-ekonomskih štetočina u povijesti neovisne Hrvatske sada želi da ga se gleda kao spasitelja. No, krenimo redom.

"Ja sam za vas Zoki"

"Zoki, Zoki!" skandirali su delegati SDP-a u lipnju 2007. godine kada je u drugom krugu Milanović s 821 glasom pobjedio Željku Antunović koja je imala 675 glasova. Milanović je tada digao publiku na noge kada je rekao da on  i dalje ostaje "Zoran", a ne "gospodin Milanović". Bila je to i prva obmana jer se od tog dana Milanovića oslovljavalo s "gospodin", "predsjednik" ili "šef", no nikako Zoran.

Što misli o demokratičnosti stranke i kako misli vladati SDP-om, Milanović je pokazao vrlo skoro. Antunović je u stranci potisnuta u treći ešalon, a Ljubu Jurčića, koji je po zamisli stranke još za Račanova života trebao biti premijer buduće vlade SDP-a, grubo je izgurao usred predizborne kampanje.

Zajedničke plakate s Jurčićem zamijenio vlastitim portretima

Predizborni plakati s podignutim palcima Milanovića i Jurčića sa sloganom "SDP-ov tim" uklonjeni su preko noći i zamijenjeni Milanovićevim portretima, a u TV emisijama i medijima redovito se pojavljivao samo Milanović.

Na izborima 2007. godine HDZ je imao 66 mandata, SDP deset manje - 56. SDP-ovi partneri HNS i IDS imali su zajednički deset mandata, a očekivalo se da će Milanovićev SDP sastavljati vladu. No, to se nije dogodilo. Sanader je potpisao koalicijski sporazum s HSS-om i HSLS-om te SDSS-om i još nekim predstavnicima manjina.

Štoviše, Sanader je otvoreno podbadao Milanovića na konzultacijama kod tadašnjeg predsjednika Mesića pitajući ga uz namigivanje: "Što je, jesi li sastavio vladu?" Iako se 2007. godine očekivao poraz Sanadera, koji je već tada bio pritisnut brojnim aferama, Milanović je izgubio prvu bitku. Milanovićevi krivi potezi i fokusiranje na pogrešne stvari u predizbornoj kampanji, što je dovelo do topljenja podrške SDP-u, pripisavani su tada njegovoj mladosti i političkom neiskustvu.

Milanović je šutio, onda mu je vlast pala s neba u krilo

Afere Imostroj, Brodosplit, Sunčani Hvar, Ante Gotovina, Sanaderovi satovi, ručak u Veroni, lažna obećanja o smanjenu PDV-a, odgađanje puta Hrvatske u EU i NATO bile su jasno pripremljeni voleji Milanoviću u kampanji. Nije iskoristio ništa.

Milanović je tada prvi put koristio taktiku po kojoj je najbolje šutjeti, kako on tako i stranka, a vlast će im već nekako pasti u krilo.

Milanović 2007. godine nije napadao, osim kada je Sanadera napadao osobno. Napadao je Milanović i Crkvu, samo da bi mogao reći: "Ako netko zastupa kršćanske vrijednosti, onda je to SDP". Iako su neki članovi SDP-a javno zagovarali stav da vjeronauku nije mjesto u školama, Milanović je gorljivo objašnjavao kako to nije istina.

"Stav je SDP-a da je vjeronauk u školama uređen međunarodnim ugovorom koji u SDP-u poštujemo", govorio je Milanović dodajući da onaj SDP-ovac koji govori protiv toga zapravo iznosi osobni stav. Politika nezamjeranja i šutnje donijela mu je poraz, no Milanovićev stav iz tko zna kojeg razloga bio je da je to jedina i slavodobitna taktika.

Politika čekanja dok je "pola HDZ-a" bilo na putu za Remetinac

Politika čekanja da vlast sama padne u krilo doslovno se provodila sve do kraja 2011. godine. Naime, u srpnju 2009. godine Sanader se poznatom rečenicom "Doviđenja i hvala na suradnji" oprostio od funkcije premijera i šefa HDZ-a. HDZ je tada nagrizala jedna od najvećih političkih kriza ikada, a stranka se suočavala s nevjerojatnim priznanjima šefa stranke, blagajnice i dijela vrha stranke o korupcijskoj hobotnici.

HDZ-ov premijer i njegovi ministri umjesto Markovog trga išli su u Remetinec, a Milanović je strpljivo čekao.

Jadranka Kosor, koja je naslijedila Sanadera, uspjela je izgurati HDZ-ov mandat gotovo do kraja. Potpomognut tajnim iskazima i uhićenjima, Milanović se dokopao vlasti početkom 2012. godine.

Kukuriku koalicija nastavila je provoditi HDZ-ov ekonomski model, a tek će ih Oreškovićeva vlada koja se raspala u svega šest mjeseci preteći po nesposobnosti. Korupcijske afere Milanovićeve vlade uskoro su se približile onima iz Sanaderova doba.

Ni Plenković ne tetoši Bandića kako ga je štitio i volio Milanović

Valja naglasiti kako je Milanović oduvijek šutio kada je bila riječ o sumnjivim osobama u svojoj stranci i nikada nije bio antikorupcijski borac. Dovoljno je sjetiti se Bandića, Milana Bandića.

Milanović nikada nije nije izbacio Bandića iz stranke, već je to uradio sam Bandić kandidaturom za predsjedničke izbore 2009. godine. U korupcijskim aferama Milanović je gorljivo branio Bandića koji mu je garantirao vlast SDP-a u Zagrebu, no preko kandidature za predsjednika kraj predsjedničkog kandidata SDP-a Ive Josipovića Milanović nije mogao prijeći. Morao ga se odreći.

Pomoć tajkunima pod predstečajnim nagodbama

Jedan od najštetnijih promašaja Milanovićeve vlade je pljačka kroz predstečajne nagodbe koju su pravdali "spašavanjem radnih mjesta", a kojom se spasilo jedino povlaštene dok su brojne male tvrtke uništene, milijunski dugovi velikima oprošteni, a radnici su u većini slučajeva kratkih rukava ostajali na ulici. Među spornim predstečajnim nagodbama su one za Varteks, TOZ Penkalu, EPH, Taxi Cammeo, Dalekovod, Ecooperativu, Vino Ilko, Sportinu, Bitechnique, Magmu, Vox, Kerum, Hotele Novi, VIAM...

Premijer Milanović šutio je na sve ono na što je Index upozoravao u predstečajnim nagodbama, pa i kad je DORH intervenirao i zaustavio neke od predstečajnih nagodbi. Ništa za Milanovića nisu značila ni upozorenja  Pravnog fakulteta koji je proglasio Zakon o predstečajnim nagodbama - koruptivnim.

SDP na čelu s Milanovićem držao je leđa najkontroverznijem ministru Slavku Liniću koji se nije libio javno izjavljivati da se od svojih korumpiranih prijatelja neće rastati. Kada je došlo do izravnog sukoba Milanovića i Linića, stradao je Linić, no predstečajne nagodbe nastavile su se i dalje.

Nije tražio ostavke ni od Sabe ni od Lovrić Merzel, branio ih je

Imao je Milanović razumijevanja i za loše momke iz drugih stranaka, kao što je bio slučaj oko Andra Vlahušića koji je za sobom vukao i pravomoćne presude. Tolerirao se i slučaj Željka Sabe kada je stranka govorila o tome da "pojavu treba osuditi, a Sabu spasiti". Ignorirao je do posljednjeg dana Marinu Lovrić Merzel. Pravio se da takve teme nisu dostojne njegova vremena.

"Neću tražiti ostavke, vjerujem Sabi i Lovrić Merzel sve dok se ne dokaže suprotno!" govorio je prijeteći Milanović. Slučaj Tihomira Jakovine i njegovog sukoba interesa pokazao je da će SDP nastaviti ondje gdje je HDZ stao sa svojim Žužulima i Radićima.

Sanader kao uzor

Milanoviću je Sanader očigledno bio i nekakav uzor, barem po shvaćanju privilegija. Milanovićeva vladavina popularizirala je zagrebački restoran Tač gdje je premijer bio vrlo čest gost, a ondje su održavani i tajni sastanci.

Milanović je, valjda se ugledavši na Sanaderove zlatne dane, koristio privilegije sustava. Tako je bahati Milanović koristio vladin zrakoplov u privatne svrhe. Bili su tu česti odlasci na Krk gdje ima obiteljsku kuću za odmor.

"Je li vama normalno da nakon svega Sanader uživa na jahti? Odakle mu uopće ta jahta", upitao je Aleksandar Stanković Milanovića u ljeto 2009. godine, htijući valjda otvoriti temu korupcije.

"Hm, pa tko ne bi volio opuštati se na jahti, odmarati se", odgovorio mu je Milanović uopće ne shvaćajući što ga Stanković pita.

Najgora SDP-ova vlada

Ekonomski i gospodarski Hrvatska je za Milanovićeva mandata propadala. MOST je svoju kampanju 2015. godine sveo na samo jednu riječ - reforme. Milanovićeva vlada u četiri godine nije provela gotovo ni jednu, osim ako reforme nisu bili spašavanje privatnih tvrtki tajkuna pod sloganom "spašavamo radna mjesta" te izmišljanje novih parafiskalnih nameta.

Kao što je Sanader sustavnom politikom i uništio pravašku scenu, gotovo isto napravio je Milanović ljevici. Nametala se politika o zlom HDZ-u koja je u velikom postotku bila i istinita, posebno u dijelu ljudskih i građanskih prava te potrebi sprječavanja konzervativne revolucije u kojoj se SDP predstavljao kao jedina alternativa.

"Možda smo mi i loši, ali HDZ je gori. Boljih nemate", poznata je SDP-ova mantra kojom se ili zaustavljalo okrupnjivanje ljevice ili su se dijelovi dovodili pod barjak te stranke. U stvarnosti SDP je smanjivao ljudska prava, za kolektivne ugovore Milanović je govorio kako su oni "relikt prošlih vremena". 

S padom Karamarka ugasio se i Milanović

Ugasili su i državni Vjesnik, a onda nevoljko, preko HNS-ova resora, mrvicama s proračuna Ministarstva kulture hinili spasitelje novinarske profesije financirajući neprofitne medije.

Vatikanski ugovori gorljivo su branjeni jače nego u vrijeme HDZ-a i za vrijeme Milanovićeve vladavine nije se smjela otvarati ta tema.

“Što je potpisano, potpisano je. Hrvatska strana se uglavnom toga drži, imamo neke zaostatke od prije 10 godina, ali se uglavnom korektno drži”, rekao je Milanović nakon razgovara s papom Benediktom XVI. i državnim tajnikom Tarcisijom Bertoneom. Isto je tako Milanovićevo desničarenje na kraju poprimilo grotestne oblike kroz transkript razgovora s braniteljima privilegija iz Domovinskog rata, kada je zaključio da "branitelji nisu politikanti niti tu ima stranačke politike".

SDP je gazio radnike kao stoku

Od baštine socijalizma u doba Milanovićevog SDP-a nije ostalo ništa. Potezom pera ljudi su brisani iz evidencije nezaposlenih, iz SDP-a je potekla ideja da se produži dob za odlazak u mirovinu, brutalno su srezana sredstva za socijalna prava.

Dovoljno je sjetiti se polemike oko donošenja Zakona o radu prema kojem se radnike "gazilo kao stoku". SDP-ovim Zakonom o radu poslodavcima je olakšano otpuštanje, a radnike se prisiljava da na poslu provode više sati za manju plaću.

"Ljevica" koja zagovara privatizaciju svega

Lalovac je u kampanji SDP-a 2015. godine pozvao na privatizaciju svega što se može privatizirati, uz ocjenu da čišćenje državnog portfelja treba biti prvi i glavni zadatak buduće vlade. Kako SDP zamišlja privatizaciju, svakome je bilo jasno.

Čelnici SDP-a javno su zagovarali opciju privatizacije svega što je ostalo državno, a zahvaljujući samo njihovoj nesposobnosti, nisu uspjeli za sitniš prodati Hrvatske autoceste. Uostalom, strategija upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu RH od 2013. do 2017. godine, donesena u Milanovićevoj vladi i potvrđena u saboru,  podrazumijevala je upravo to - apsolutnu rasprodaju.

Uostalom, SDP je nastavio HDZ-ov plan privatizacije zdravstva. Rajko Ostojić provodio je SDP-ovu “Nacionalnu strategijiu razvoja zdravstva 2012. - 2016." koja je sadržavala "masterplan" koji je javno zdravstvo predstavio kao - zastarjeli model.

Privatizaciju je nastavio SDP-ov Siniša Varga koji je zagovarao daljnju privatizaciju primarne zaštite, izmjenu mreže javne zdravstvene službe, daljnje osamostaljivanje HZZO-a i njegovo usmjeravanje prema tržištu.

Debakl Obiteljskog zakona i Zakona o socijalnoj skrbi

Sve iluzije o SDP-ovoj vladi kao vladi ljevice raspršile su se nakon debakla s Obiteljskim zakonom kojim su ugrožena prava djeteta i bračnih partnera i Zakonom o socijalnoj skrbi.

Taj je zakon morao biti promijenjen nakon samo godinu i pol dana jer se otkrilo da bi 40 tisuća najugroženijih građana zbog zakonskih izmjena trebalo ostati bez socijalne pomoći.

Ovrhe i masovne deložacije u vrijeme SDP-a

Milanović se nije trudio provesti, iako je već godinama obećavao, učinkovitu reformu hrvatskog pravosuđa. Milanovićeva vlada reformu pravosuđa svela je na kozmetičke izmjene pa je tako s radom prestalo 40-ak prekršajnih sudova koji su prezvani u stalne službe.

Razuman rok suđenja u ostatku Europe iznosi 9 mjeseci. U Hrvatskoj se na pravdu čeka najmanje 13 mjeseci. Spomenimo kako je kaos s ovrhama upravo započeo s SDP-ovom vladom, kada su krenule i masovne deložacije. Milanović je odmahivao rukom.

Vjeronauk je bio bitniji od informatike

Znate tko je prvi SDP-ovac koji je položio vijenac na grob Franje Tuđmana? Zoran Milanović, tada tek glasnogovornik SDP-a. Milanović će godinama braniti Tuđmana i diviti mu se do razmjera odbijanja svake kritike tuđmanizma, do razine da je zagrebačkoj zračnoj luci dao ime Franje Tuđmana.

Uostalom, SDP je pokušao profitirati od velikog masovnog prosvjeda za Kurikularnu reformu na središnjem zagrebačkom trgu. No sjetite se da je Milanovićev ministar, po njegovom izboru, bio Vedran Mornar.

Nakon što je s Milanovićem dogovorio fotelju u Ministarstvu znanosti, otišao je prvo kod kardinala Bozanića, a onda s biskupom Puljićem. Pokazalo se na kraju da je Mornaru bio bitniji vjeronauk u školama nego činjenica da informatika nije obvezni predmet.   

Volio bi da ga ne pamte

"Ako je Crkvi nešto neprihvatljivo, zašto na tome inzistirati?" zapitao se Mornar u jeku afere oko građanskog i zdravstvenog odgoja. Uz Milanovićev blagoslov. U zadnjoj gubitničkoj  predizbornoj kampanji Milanović je jamčio nastavak Kurikularne reforme, no to je tek bila teška ironija.

"Kad jednom odem s vlasti, želio bih da me ljudi ne pamte ni po čemu", rekao je jednom prilikom Milanović. Nažalost, pamtit ćemo ga. Kao grobara.

Malo je iza Milanovića i ostalo. Predstojnik ureda i njegov intimus Tomislav Saucha godinama spašava HDZ-ovu vladu od raspada, dok veliki broj njegovih ministara i danas podržava Plenkovićevu vladu.

I za kraj, donosimo vam pregled najluđih Milanovićevih izjava

"Mi nismo guske u magli, nego prije Airbus u magli."

"Očigledno smo svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju je slučajna država."

"Čak i da ne radimo ništa, nešto će se dogoditi."

"Neću se pojaviti kao Bog iz mašine, kao veliki dragi vođa i rješavati probleme u kritičnim trenucima."

"Primjer nam je Austrija, bogata država za koju kad pitate 'što veliko dolazi iz Austrije'. nitko ne zna. Sve pomalo."

"Mi ćemo snositi posljedice, a nakon što nas se kazni, promijenit ćemo zakon. Jer možemo."

"Ministra Jakovinu smo morali izgurati veslom jer se opirao tome da ide na Bali."

"Sukob interesa? To je tema za filozofiju prava."

"Neću tražiti ostavke, vjerujem Sabi i Lovrić Merzel sve dok se ne dokaže suprotno!"

"Tako mi Boga, neću se osvrtati na ono što je bilo ranije."

"Stručnjaci za finski rat iz Špičkovine ili Vukovine objašnjavaju koliko je bilo mrtvih kao da su ih oni osobno prebrojavali."

"Hrvatska nacija je nevjerojatan paradoks i to nije lako držati zajedno."

"Ima jedan psalam u Starom zavjetu koji kaže: ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi se osuši desna ruka. Ja to sad govorim i za Slavoniju: ako te zaboravim, Slavonijo, neka mi se osuši desna ruka."

"Perkovića zbog zastare ne bih mogao izručiti ni da mi je rođeni otac."

"Propao sam u diplomaciji, vidjet ćemo što će biti u politici."

"Imam loše vijesti za pesimiste - bit će bolje!"

"Moramo biti lavovi, ali i lisice! Ali ne bijesne lisice."

"Ja vam nisam klimavac."

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara