VIŠE od 100 milijuna ljudi širom svijeta imalo je ili još uvijek ima problema s dugim covidom, mjesecima ili čak godinama nakon što su se zarazili koronavirusom SARS-CoV-2, pokazala su istraživanja.

Prema britanskoj studiji objavljenoj u časopisu The Lancet Respiratory Medicine, manje od jedne četvrtine svih ljudi koji su hospitalizirani zbog covida-19 potpuno se oporavilo od te bolesti. Stručnjaci upozoravaju da to znači da bi dugi covid mogao postati uobičajeno stanje.

Studija je također otkrila da je vjerojatnost da će se žene potpuno oporaviti od covida-19 33 posto manja nego vjerojatnost da će se oporaviti muškarci. Vjerojatnost da će se pretili ljudi oporaviti je upola manja, dok je vjerojatnost da će se oporaviti oni kojima je bila potrebna mehanička ventilacija 58 posto manja.

Samo 26 posto oboljelih prijavilo je potpuni oporavak nakon pet mjeseci, a taj je broj tek neznatno porastao na 28.9 posto nakon godinu dana.

Drugo istraživanje, objavljeno u časopisu Journal of the American Medical Association (JAMA), pokazalo je da će više od pola od 511 milijuna ljudi kojima je dijagnosticiran covid-19 diljem svijeta od prosinca 2019. imati simptome dugog covida do šest mjeseci nakon oporavka.

Znanstvenici s Penn State College of Medicine, koji su proveli studiju, upozorili su da bi se vlade, zdravstvene organizacije i javnozdravstveni djelatnici trebali pripremiti za veliki broj pacijenata kojima će nakon prebolijevanja covida-19 trebati skrb zbog raznih psihičkih i fizičkih simptoma.

U jednom tekstu, objavljenom u časopisu The Lancet Diabetes & Endocrinology, znanstvenici upozoravaju da je do 31. siječnja 2022., prema podacima Ureda za nacionalnu statistiku, oko 1.5 milijuna ljudi u Velikoj Britaniji (oko 2.4% stanovništva) prijavilo dugotrajne simptome covida, a 65% njih izvijestilo je da dugi covid ima negativan utjecaj na njihove svakodnevne aktivnosti. U SAD-u i Velikoj Britaniji milijuni ljudi tjednima ili mjesecima izostaju s posla zbog dugog covida. Autori teksta upozoravaju da teški simptomi dugog covida pokazuju koliko je krivo misliti da treba naučiti živjeti s tom bolešću bez epidemioloških mjera zaštite.

Svi ovi podaci pokazuju da će dugi covid postati ozbiljan problem za kvalitetu života i radne sposobnosti milijuna ljudi te za zdravstvene sustave širom svijeta.

Simptomi dugog covida

Kako je moguće prepoznati dugi covid?

Budući da SARS-CoV-2 napada brojne organe, dugi covid može utjecati na gotovo svaki organski sustav. Posljedice uključuju poremećaje dišnog sustava, živčanog sustava i neurokognitivne poremećaje, poremećaje mentalnog zdravlja, metaboličke, kardiovaskularne i gastrointestinalne poremećaje te slabost, umor, mišićno-koštanu bol i anemiju.

Američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti navode više najučestalijih simptoma dugog covida koji se mogu manifestirati u raznim kombinacijama: otežano disanje ili nedostatak daha, umor ili iscrpljenost, malaksalost nakon napora, poteškoće s razmišljanjem ili koncentracijom (ponekad se nazivaju "moždanom maglom"), kašalj, bol u prsima ili želucu, glavobolja, brzo kucanje ili lupanje srca, bol u zglobovima ili mišićima, osjećaj bockanja, proljev, problemi sa spavanjem, vrućica, vrtoglavica, osip, promjene raspoloženja, promjena osjeta mirisa ili okusa i promjene u menstrualnim ciklusima.

Pacijenti kojima se nije vjerovalo

Problem postaje još veći kada se zna da simptome dugog covida mogu imati čak i ljudi koji su infekciju preboljeli bez simptoma te da mnogi oboljeli uz zdravstvene tegobe imaju i problema s uvjeravanjem liječnika i bližnjih da ih ozbiljno shvate.

Deutsche Welle je još u kolovozu 2021. u tekstu Pacijenti kojima se nije vjerovalo upozorio na ovaj problem. Njemački list u tekstu predstavlja priču Marte Esperti, koja je više od godinu dana nakon infekcije koronavirusom imala temperaturu koja se stalno vraćala, umor, lupanje srca, gubitak pamćenja i nedostatak kisika u krvi. Ta inače zdrava doktorandica i sportašica iz svog je džepa platila mnoge medicinske troškove kako bi saznala što joj se zbiva. Nakon što je posjetila bezbroj stručnjaka u Francuskoj i njezinoj rodnoj Italiji, napokon je dobila dijagnozu: dugi covid. A rezultati ispitivanja pokazali su značajna oštećenja srca i pluća.

"Osjećam bijes. Godinu dana me nisu shvaćali ozbiljno", rekla je za DW. "Možda bih, da je netko slušao, imala priliku ozdraviti", dodala je.

Muke ljudi u Hrvatskoj koji su preboljeli covid

Slična iskustva dijele i mnogi oboljeli u Hrvatskoj.

Molekularna biologinja dr. sc. Maja Lenartić, docentica na Medicinskom fakultetu u Rijeci prikupila je brojne priče ljudi koji su na trima stranicama na Facebooku podijelili svoja iskustva s dugim covidom.

"Prikupila sam priče brojnih ljudi koji dijele moju nevolju - svi su se složili da podijelimo svoje priče u nadi da će nas netko shvatiti ozbiljno; uočit ćete vrlo brzo da su nam simptomi vrlo slični i da je jako sumnjivo što su nam se svima pojavili baš iza prebolijevanja. Očajni smo što nas nitko ne shvaća ozbiljno i umjesto da nam iskreno kažu da se radi o post-covidu i da ne znaju kako to riješiti, šalju nas kući s antidepresivima i dijagnozama poput: to vam je od stresa ili to je fibromialgija.

Pitamo se rade li liječnici išta po pitanju post-covida? Čitaju li nove radove, istražuju li sve moguće opcije? Ili se samo čeka neka europska direktiva koja će reći što i kako dati pacijentu? Zašto ne postoji interes za istraživanje najnovijih metoda olakšavanja simptoma? Sve nas to zanima!" kaže Lenartić.

Budući da ih je previše za jedan članak, odlučili smo prenijeti samo ključne dijelove nekih od njih.

Maja Lenartić, 36 godina, Rijeka

Ja i moja obitelj oboljeli smo od korone početkom 11. mjeseca 2021. Problemi su krenuli po izlasku iz izolacije. Sama akutna infekcija meni se jako slabo manifestirala; imala sam dva do tri dana temperaturu od 37.2 te jedan dan 38, proljev koji je trajao uz kratke prestanke puna tri mjeseca, ali nikakvih respiratornih poteškoća.

No, kad mi je trebalo postati bolje, krenulo je nizbrdo. Dobila sam užasne jutarnje mučnine, malaksalost, vrtoglavice zbog kojih nisam mogla normalno funkcionirati niti stajati na nogama. S vremenom su jenjavale, ali su se simptomi mijenjali te sam se noćima znala buditi zadihana, ako sam uopće išta spavala jer su krenule i grozne nesanice.

Već mjesecima ne spavam više od 4 sata, a nekad niti 2 i to me užasno iscrpljuje. Jednu noć mi se desilo da uopće nemam kontrolu nad svojim ekstremitetima, no i ta je senzacija, na sreću, kratko trajala. Idućih par tjedana bilo je izdržljivo te sam se vratila na posao, da bih 16.12. 2021. usred šetnje osjetila snažnu bol u potiljku, grčenje i spazam u vratu. Nakon toga svaki sljedeći dan postao mi je prava agonija. Žarenje u vratu, tremor u lijevoj ruci, nemoć u rukama, žarenje između lopatica, snažna bol u križima, trnci u očima i magljenje u perifernom kutu vida. Jednu noć su mi gorjeli apsolutno svi zglobovi, a ujutro sam se probudila ukočena i završila na hitnoj da me otkoče jer nisam mogla pomaknuti vratom niti se ispraviti. Svi nalazi uglavnom su mi bili u redu pa su mi reumatolog i neurolog samo napisali da imam sindrom kroničnog umora ili fibromialgiju te propisali antidepresiv. Jedino što je bilo vidljivo lošije bio je moj fizički izgled - od svojih 56 kg na 162 cm izgubila sam 6 kg.

I ja sam pomislila da nešto nije u redu s mojim mentalnim stanjem pa sam išla i kod psihijatra i kod psihoterapeuta, ali ni oni nisu znali imam li zaista psihički poremećaj.

Bilo je i dana kada bih pomislila da je agonija gotova, a onda bi se simptomi vratili u još jačem obliku. Na bolovanju sam bila od 16.12. 2021.do 10.1. 2022., a onda sam po povratku na posao imala jednu malo bolju fazu od otprilike dva mjeseca u kojoj su simptomi bili izdržljivi te sam mogla dovoljno dobro funkcionirati da idem na posao i da u vlastitom domu mogu funkcionirati kao majka i domaćica. I u toj "dobroj fazi" konstantni su bili čudnovati bolovi i senzacije (pulsiranje živaca, mišića), ali više od svega mučilo me konstantno žarenje u dubini uha i u čeljusnom zglobu (pogotovo desna strana).

Uz to mi se javljaju neki tlakovi i bol u glavi koja sijevne tu i tamo, a u životu nisam imala glavobolje. Uz sve navedeno, od tog studenog još nisam dobila menstruaciju. Interesantno mi je to što mi se čini da ti lošiji dani uvijek dolaze u valovima. Tako mi je nažalost i još jedna nova loša faza bila počela negdje u drugom tjednu ožujka, a bolovi i senzacije bivali su sve jači. Na kraju sam opet dobila grozan napadaj žareće boli 14. 3. 2022. Nisam mogla disati od žarenja u rebrima. Danas i jučer, nažalost, opet žare uši i čeljusni zglob. Nikad mi neće biti jasno zašto nam se svima s dugim covidom to stalno tako vraća.

Nataša Bek, Osijek

Nakon preležane korone javile su mi se nesnosne migrene, vrtoglavice, zujanje u ušima, kronična nesanica i umor, panični napadaji. Kad bih zaspala na 2 do 3 sata, san se prekidao po 15-20 puta zbog užasnih noćnih mora s temama rata. Često imam osjećaj kao da nemam mišiće i kosti ili da je to sve jedna bezlična masa, a dok hodam često imam osjećaj da ću se srušiti. Nakon par mjeseci nespavanja, migrena, napadaja panike, povećanog broja otkucaja srca, trnaca u vratnoj kralježnici i rukama, umora, zahtjevnog rada u školi te putovanja na posao od 100 km dnevno, jednostavno sam jedan dan dobila živčani slom i odmah sutradan prvi put u životu završila kod psihijatra.

Dijagnosticirana mi je teška depresivna epizoda s kronificiranim PTSP-om. U zadnjih 9 mjeseci 3 i pol mjeseca sam bolnički liječena na Odjelu za psihotraume. I dalje osjećam bezvoljnost i kroničan umor, na bolovanju sam 6 mjeseci, nemam koncentracije za posao, gubim pamćenje, ne mogu se sjetiti imena kolega, nazovem nekog na telefon, zvoni, a sekundu poslije nemam pojma koga sam nazvala, kad pijem terapiju moram fotkati da budem sigurna da sam ju popila ili da ju ne popijem dva puta; grozan osjećaj bespomoćnosti zbog nedostatka koncentracije i krivnja jer sam na bolovanju na kojem sam za vrijeme radnog vijeka bila samo kad sam slomila nogu.

Teško mi je, živim iz dana u dan, postala sam fobična od situacija u kojima moram biti na mjestima gdje ima puno ljudi, dobijem odmah napadaj panike; ne izlazim iz kuće, osim kad imam zakazan pregled. Na sistematskom su utvrdili da je to postcovid, no u Osijeku gdje živim nema ambulante za postcovid. Neurolog mi je prepisao neke opake tablete za migrenu, čekam magnetsku rezonancu vratne kralježnice. Odnedavno sam upala u fazu spavanja po 15 – 18 sati na dan; nemam ni snage ni volje izaći ni iz kreveta ni iz kuće; pokušavam svaki dan nešto malo napraviti, ali se još uvijek ne mogu pokrenuti. Najgore su mi pojave magle u glavi i česte migrene.

Robert Merlak, 45 godina, Rijeka

Ukratko, dobio sam koronu negdje 4. 04. 2021. Simptomi, ništa posebno. Na posao sam krenuo nakon 10-ak dana. Malo umorniji, ali ništa strašno, dok nije u utorak, 3. 05. 2021. krenulo nešto jako čudno. Započelo je oko 14 sati dok sam još bio na poslu; najednom su mi počele trnuti ruke, neka slabost i tremori, kao da dobivam moždani ili srčani udar. Krenulo je sve jače na slabost i odmah sam otišao do zahoda – imao sam proljev u više navrata. Izašao sam zbunjen iz ureda na zrak i zvao suprugu da dođe po mene ili da zovemo hitnu. U glavi pritisak, trnu ekstremiteti, blijedost lica, kao da ću se svaki čas srušiti u nesvijest.

Od tada, 3 tjedna proljeva, nesanica, čudnih pritisaka i senzacija u glavi, naročito u području sinusa, iako mi je cijelo vrijeme nos bio sasvim prohodan. Zatim, bolovi i grčenje u vratu, glavobolje. Bol u čeljusti, odmah do ušiju.

Buđenje po noći u znoju, iako bez povišene temperature, nespavanja od 1 do 4 ujutro. Jednom tjedno napadi nekakve anksioznosti, što u životu nikad nisam iskusio. Svakakve misli išle su mi kroz glavu, najviše neke paranoje i strahovi povezani s klincima i obitelji. Kako sam do tada čitav život uživao u zdravlju, ovo mi je sličilo na dezinsekciju na ljudima, kao da me je netko posuo bojnim otrovom. U tih 3 do 4 tjedna izgubio sam 11 kg - sa 77 na 66. S obzirom da mi je mama liječnica, internistica, nisam išao doktorima, niti pio lijekove, ali smo vadili krv. Nalazi su bili više nego uredni, što nas je još više zbunilo i naravno cijelu priču guralo na psihu.

Taj intenzivan period trajao je oko 3 tjedna, s amplitudama, te je polako kroz narednih 5 tjedana išlo na bolje, barem što se tiče proljeva. Senzacije i tlakovi u glavi i vratu su i dalje ostali, ali su bili podnošljiviji. Došlo je ljeto, uhvatio sam se joge, naročito vježbi disanja i drugih naprednijih tehnika, zatim svakodnevnog plivanja i bicikla. Funkcioniram sve bolje, ali i dalje ne bih rekao da sam potpuno svoj.

Čini se da doktori tu, nažalost, ne mogu ništa učiniti, da se iz ovoga moramo čupati sami. Na kraju strpljenje, odnosno vrijeme jedino liječi. Eto, nakon gotovo godinu dana, meni je praktički sve prošlo, iako je još uvijek tu i tamo nešto čudno u zraku i rekao bih da sam ustvari na 95% u glavi jer i dalje kao da se stalno preispitujem i osluškujem, kao neki pretjerani oprez i PTSP.

Pero Burečić, Cavtat

U prosincu 2020. imao sam relativno blage simptome s manjom upalom pluća, malaksalost par dana i malu temperaturu, ništa dramatično. Sve je prošlo bez ikakvih lijekova. Međutim, nakon akutne faze slijedi drama. Kad sam već bio negativan i uvjeren da sam dobro prošao, dva tjedna poslije krenuli su pravi problemi. Strujanje kroz tijelo, tremor, trnjenje ekstremiteta, tahikardija, aritmije, crvenilo ekstremiteta.

Tada krećem u privatne klinike k specijalistima i doktorima svih vrsta, na vađenje nalaza, magnetne rezonance kralježnice i glave. Doktori ništa konkretno nisu pronašli pa su mi na slijepo eksperimentirali s lijekovima. Nažalost, ništa nije pomoglo, a pio sam sve moguće za neurološke probleme i kortikosteroide, kao i hrpu vitamina. Mogao sam si priuštiti privatnu kliniku, a da nisam, ne znam bih li do sada došao na red za snimanje magnetne. Ni fizikalne terapije nisu pomogle. Prošla je godina i četiri mjeseca, a simptomi su još tu.  

T. D., 29 godina, Zadar

U kolovozu 2020. počinjem se osjećati loše, malaksalo; sve to pripisujem radnoj sezoni. Nakon dan-dva po noći dobivam visoku temperaturu 39.7°C. Najgora noć u mome životu bila je takva da od nemoći, groznice i temperature  nisam mogla dohvatiti mobitel koji je bio u blizini da pozovem nekoga da mi pomogne. Kako je na poslu bilo pozitivnih i ja sam posumnjala na covid. Testirana sam 12-ti dan od prvih simptoma i naravno nalaz je bio pozitivan. Uz gubitak osjeta mirisa i okusa, što je trajalo nekoliko mjeseci, i dalje me prate vrtoglavice, slabost i brzo umaranje, loše spavanje te preznojavanje. Svakodnevne mučnine, gubitak apetita i vrtoglavice zbog kojih se pridržavam za namještaj. U ožujku 2021 počinje trzanje nožnih prstiju. Ne pridajem pažnju tome misleći da je to samo trenutno, ali nakon nekoga vremena osjećam da mi se nekontrolirani trzaji počinju događati po cijelim nogama. Nakon toga sve to širi se na cijelo tijelo. Nema dijela tijela na kome nema tih neobjašnjivih pulsiranja i titranja i ne znam kako bih uopće više to opisala - titraju li mi mišići, živci ili žile.

Uz to javlja se često trnjenje ruku i nogu, bolovi u rukama i nogama, bolovi vrata, probadanje i osjećaj kao da me netko bode iglicom. Buđenje ujutro s umorom i bolovima. Odlazak doktorici opće prakse rezultirao je time da sam dobila Normabel od 5 mg prije spavanja. Objasnivši doktorici da me to prati cijeli dan, a ne samo preko noći i da me počinje ometati u svakodnevnom životu i obavezama; zatražila sam uputnicu za neurologa. Neurolog preporučuje MR vratne kralježnice i EMNG donjih i gornjih ekstremiteta, te krvnu sliku s folijatima i kalijem. Svi ti nalazi su uredni, što je dovelo do zaključka da ne znaju zašto mi se to događa.

Prošla je godina dana od pojave tih simptoma, a ja ih i dalje osjećam, čak s većim intenzitetom. Na spomen da sumnjam na posljedice covida neurolog se ne obazire već se hvata za stresno razdoblje u životu i daje kao terapiju Eliceu. Tablete još nisam počela piti  jer smatram da najprije treba pronaći uzrok zašto, kako i zbog čega se to događa. Nažalost, liječnicima je odgovor na sve stres.

Kako imam 29 godina, kvaliteta života mi se jako pogoršala, kako u privatnom tako i u poslovnom životu. Naime, od majke dviju djevojčica koja je bila puna života i volje; svakodnevno aktivna na puno polja, ovo sve me primoralo na puno odmaranja i odricanja od puno toga što mi prije nije predstavljalo problem. Čitajući i istražujući nailazim na ljude istih i sličnih simptoma i priča. Ne preostaje  nam ništa drugo nego se boriti sa sustavom kakav jest i pokušavati si olakšati sve ovo što nas je snašlo. Duboko se nadam da će nam sve ovo jednog dana stati i da ćemo se vratiti normalnom životu.

Meri, 45 godina, Zadar

Od kad sam imala koronu sve me žari. Čekam nalaz magneta već 15 dana, da makar nešto pokaže. Muče me: žarenje, vrtoglavica, bol. Naglo sam bila smršavila, a sad sve vratila. Imala sam koronu dva puta.

Drugi put asimptomatski, ali mislim da mi je to ostavilo.gore posljedice Koža me pekla prvi put kad sam imala. Nisam se mogla ni tuširati koliko mi je bilo loše. Imala sam srčani udar u 5. mjesecu. Rekli su mi da je to postcovid. I srce i tlak odonda su mi na tren niski, pa na tren visoki. Sad sam opet na bolovanju. Jednostavno ne funkcioniram.

Ružica, 37 godina, Split

Imala sam koronu krajem 2021. Krenula mi je s migrenom s kojom se inače mučim, a u ovom navedenom periodu izmjenjivale su se temperature od 36,2 do 38, groznice, gubitak mirisa na dan, dva, okusa ne čitavog nego za pojedine namirnice također dan, dva, izrazito jaka bol u rebrima te vrtoglavice. Vrtoglavice su mi potrajale još mjesec dana od završetka korone. Najveći problem mi je šum i zvuk u uhu odnosno tinitus koji me prati dan danas. Jako iritirajuće psihički. Napravila sam pregled uha, sluha, audiologiju i magnet mozga. Sve je u redu. Dali su mi Neurobion mjesec dana.

Nije pomogao. Sada pijem Betaserc skoro će mjesec dana, al nema učinka. Svi odmahuju rukom i za gotovo sve sam trebala ići privatno. Vrtoglavice su mi bile užasne u smislu da me "bacalo" lijevo ili desno prilikom ustajanja i sjedanja, a kada bih bila na nogama i hodala kao da mi se sve ljulja, kao da sam na brodu. Eto, ja se svaki dan borim sa svojom psihom da izguram dan s ovim u glavi, a inače sam vedra i vesela po prirodi.

Nekad mi to toliko bruji da moram popit Normabel koji su mu dali da zaspem. Inače sam sportašica, nepušačica, alkohol rijetko konzumiram i zdravo se hranim. Sad stojim u mjestu i strah me je ikome se obratiti da me ne bi isprašili. I da "najdraža" rečenica mi je POMIRITE SE S TIM.