Milijuni za Croatia Airlines: Pametni ne spašavaju svoje gubitaše, ali Hrvati...

Milijuni za Croatia Airlines: Pametni ne spašavaju svoje gubitaše, ali Hrvati...
Foto: Index/EPA/Patrik Macek/Pixsell

PREMIJER Boris Johnson sjedio je za uglačanim hrastovim stolom i razgovarao telefonom. Neuredna kosa mu je postajala još lepršavija dok je sugovorniku odgovarao s kratkim: "Aha… Naravno… Ne, nikako to ne smijemo dopustiti… Koliko ste ono rekli, 22.000 radnih mjesta? Pa naravno!" Nakon još par minuta razgovora, prekine vezu te uključi interfon prema tajnici: "Dodajte u dnevni red naredne sjednice Vlade pomoć Thomasu Cooku!"

Negdje u isto doba, slovenski premijer Marjan Šarec vodio je sličan razgovor: "Naravno, pa Adria Airways je ključna, to je nacionalna kompanija… Negdje ćemo naći novac sigurno…. Naravno, nacionalni interes je tu! I radna mjesta!"

Nikome u britanskoj vladi nije palo napamet spašavati kompaniju u kojoj su radile 22 tisuće ljudi

Ova dva spomenuta razgovora se naravno nikada nisu dogodila. Velika Britanija, snažna, bogata država, jedna od najutjecajnijih država svijeta, uredno je pustila da najstarija turistička agencija, Thomas Cook, koja je tu još od 1841. godine, propadne. Doslovno u dan su prestali poslovati. Nikome u Vladi nije palo na pamet da novcem poreznih obveznika spašava staru kompaniju koja je uredno zapošljavala 22.000 ljudi u svijetu. To što im se dogodilo, to što je turizam koji su oni nudili bio nezanimljiv novim generacijama – samo je njihov problem. Sutra će ime Thomas Cook kupiti netko na stečajnoj prodaji, poslovni prostori će također biti na dražbi, a radnici, ako već nisu, pronaći će novi posao.

U susjednoj Sloveniji, zemlji s kojom smo dugo bili zajedno, nikome u Vladi nije palo na pameti spašavati Adriu Airways. Kompanija koje je nekada slovila za slovensku nacionalnu kompaniju, a sada je u vlasništvu luksemburškog fonda propada, i nitko je ne želi spašavati. Posebno ne novcem poreznih obveznika.

Konkurencija i stečajevi su normalna pojava

Tako je to u turizmu i prometu – konkurencija je ogromna, dosta je par pogrešnih koraka ili slabo prilagođavanje promjenama i kompanije više nema. Posustali su i najveći. Nekada svemoćni Pan Am, logotip koji smo viđali na praktično svakom filmu iz 60-ih koji je uključivao putovanje avionom, davno više ne postoji.

No, za razliku od Britanaca ili Slovenca, hrvatskoj ekonomskoj genijalnosti, što se vidi na našem standardu i ekonomskoj jakosti, nema ravne. Evo, čujemo da i Kinezi žele doći i vidjeti to hrvatsko ekonomsko čudo, a koje uključuje i da država uredno proračunskim novcem financira posrnulu zrakoplovnu kompaniju. 

Hrvatska je vlada donijela odluku kojom će se Croatia Airlines dokapitalizirati s 250 milijuna kuna proračunskog novca. Dakle, svaki Hrvat će uplatiti 62,5 kn za spašavanje nacionalnog zračnog prijevoznika kojemu prijete narasli dugovi. Kako se CA prilično žuri, jer su ih vjerovnici već pristojno stisli, već ove godine ide 100 milijuna, a ostatak iznosa, do 250, ići će u 2020. Dodatno, nije ovo prvi put da im je država pomagala.

>> Vlada daje još 250 milijuna kuna Croatia Airlinesu. Stručnjak: Čeka ih bankrot

Tim spašavanjem, kako kažu iz vlade, spriječit će se brojni negativni učinci na hrvatsko stanovništvo i gospodarstvo, koje bi najizravnije osjetili zrakoplovni i turistički sektor, a posljedice bi se neizravno širile i na ostale gospodarske grane. Dodatno, premijer Plenković je rekao i da vlada smatra da Hrvatskoj treba nacionalna aviokompanija radi razvoja trgovine i gospodarstva, posebno turizma te povezivanja hrvatskih krajeva. 

Puno nacionalnog naboja ne opravdava bacanje našeg novca

Uglavnom, čuli smo puno nacionalnog naboja koji bi trebao opravdati zašto dajete novac u nacionalnu zrakoplovnu kompaniju, a nismo vidjeli nijedan elaborat ili nešto slično gdje neki stručnjaci svojim potpisima i svojom imovinom jamče da će ubačeni novac izvući kompaniju.

Konkurencija i stečaj kompanija u svijetu su normalne pojave – radiš dobro, napreduješ. Radiš loše, propadaš i time tvoje mjesto zauzima netko bolji. Netko tko se zna bolje približiti tržištu, netko tko zna što kupac želi i netko tko zna organizirati poslovanje uz manje troškove. To je sasvim normalan proces svugdje, osim u nas.

Možemo postaviti pitanje kako to da se Slovenija puno brže razvija, a eto nema nacionalne aviokompanije? Kako to da hrpa drugih država, opet razvijenijih od nas, nema nacionalne aviokompanije? Ako u Hrvatskoj postoji potreba za avioprijevozom, ispunit će je netko treći. Nebo nad Europom je otvoreno od 1997., svatko može voziti sve linije, i ako za Zagreb - Split primjerice ima interesa, uredno će se netko naći. Možda će netko složiti i kompaniju u kojoj je 10% ljudi u neoperativnom sektoru, a ne 30%, kako čitamo za Croatia Airlines? Možda taj netko drugi neće prodavati unosne slotove za London (pravo slijetanja u terminima kada je velika gužva) kako bi kupio još koji mjesec? Možda bi taj drugi imao i nove avione koji manje troše?

Davanje tuđeg novca bez ikakvih pitanja

Nitko nije pitao CA zašto i kako gubi novac. Nitko nije tražio odgovornost – jednostavno je u kompaniju usuto, vladinom odlukom, 250.000.000 kuna ljudi koji uplaćuju u proračun, uz nešto patetičnih izjava kako "moramo" imati nacionalnu kompaniju. U koje nitko ne vjeruje – jer inače bi CA lijepo mogla plasirati obveznice, pa da svi koji vjeruju u njenu budućnost uplate svoj novac i dobiju ga kasnije uz prinos. A priznajte da bi bila dobra kampanja: "Kupite dionice ili obveznice CA – hrvatski novac za hrvatsko nebo!"

Ukratko, ništa novoga. Dok se svijet mijenja, dok kompanije propadaju i dolaze nove (tko jamči da umjesto CA ne bi došle tri kvalitetne privatne kompanije?), u Hrvatskoj uvijek ista priča – uzmi novce građanima i firmama, da bi nekim državnim firmama i njihovim zaposlenicima dali te iste novce. A možda je stvar upravo u onima zaposlenim u administraciji kompanije. Dok bi piloti i drugo zrakoplovno osoblje sutra našli posao, što bi sa svim tim administratorima? Koliko bi njih zvalo rodbinu političare da im nađu nove poslove? Kako bi politika pokazivala moć bez da može kadrovirati kompanijom?

Uzimati uspješnima, a davati neuspješnima posebna je strategija hrvatskih vlada, i HDZ-ove i SDP-ove, no zanimljivo – nitko drugi da se sjeti takve genijalnosti. Ni Englezi, ni Slovenci, pa ni Rumunji koji su nas pretekli u standardu. Kako to da svima njima uza sve te stečajeve ide dobro, a nama koji objeručke spašavamo gubitaše, gdje se vlada izravno petlja u gospodarstvo proračunskim novcem, nama tako pametnima, ide tako loše?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara