U HRVATSKOJ je od 2002. do danas identificirano preko 400 žrtava trgovanja ljudima, to su najčešće žene ili djevojčice, a u porastu je i eksploatacija muškaraca u svrhu radnog iskorištavanja, upozoreno je na konferenciji u okviru projekta o trgovanju ljudima u Hrvatskoj.

Potpredsjednik vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Boris Milošević istaknuo je da su najčešće žrtve trgovine ljudima najranjivije skupine u društvu - žene i djeca. Hrvatska je, što se tiče trgovine ljudima, prije bila tranzitna zemlja dok se zadnjih godina uočava da postajemo zemlja krajnjeg odredišta trgovanja ljudima.

"Od 2002. godine identificirano je preko 400 žrtava trgovanja ljudima, najčešće žena ili djevojčica. Sada je u porastu i eksploatacija muškaraca u svrhu radnog iskorištavanja", rekao je.

Ratificirani dokumenti i konvencije

Milošević je napomenuo da je naša zemlja ratificirala gotovo sve međunarodne dokumente i konvencije, a na razini EU smo ratificirali Direktivu o prevenciji suzbijanja trgovanja ljudima i zaštitu žrtava.

Predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske i voditelj  projekta Zaštita, pomoć i socijalna uključenost ugroženih skupina u kontekstu trgovanja ljudima u Hrvatskoj Davor Derenčinović ocijenio je da Hrvatska ima relativno zadovoljavajući pravni okvir, ali postoje određeni problemi u njegovoj primjeni.

Dosad samo jedna žrtva dobila obeštećenje

Kod zaštite ugroženih skupina trebalo bi poboljšati sustav za dosuđivanje naknade štete žrtvama trgovine ljudima. Derenčinović kaže kako tu mogućnost imamo po zakonu, ali to ne funkcionira najbolje u praksi.

Samo jedna žrtva je dobila obeštećenje, ali nakon niza godina u civilnom postupku, iako su međunarodne organizacije preporučile da se kazneni sud trebao jače uključiti u odlučivanje u tom imovinsko-pravnom zahtjevu.

Derenčinović smatra i da bi trebalo unaprijediti edukaciju odvjetnika koji zastupaju žrtve o specifičnostima kaznenog djela trgovanja ljudima i važnosti potraživanja imovinskog zahtjeva u kaznenom postupku.

Loši primjeri iz prakse

Posebno važnim smatra pooštrenje sankcija jer u praksi postoje primjeri uvjetnih osuda ili kraćih zatvorskih kazni za teške slučajeve trgovine ljudima.

Bitno je ubrzati sudske postupke, dati veća prava žrtvama unutar postupka i primjenjivati posebne pravne radnje, a ne samo uzeti izjavu žrtve i okrivljenika.

Derenčinović drži da bi trebalo poboljšati sustav kompenzacije žrtvama iz državnog fonda s uvođenjem mogućnosti da sve žrtve (a ne samo one koje imaju prebivalište ili boravište u EU) mogu potraživati naknadu štete i proširenjem osnova za potraživanje naknade štete.