AMERIČKI obavještajni dužnosnici ne nude baš mnogo utjehe pandemijom izmučenom planetu kad se govori o tome kamo svijet ide u sljedećih 20 godina. Kratak je odgovor - budućnost izgleda prilično sumorno.

U četvrtak je, naime, američko Nacionalno obavještajno vijeće, centar u Uredu ravnatelja Nacionalne obavještajne službe, koji kreira strateške prognoze i procjene, često temeljene na materijalu prikupljenom od američkih špijunskih agencija, objavilo svoje četverogodišnje izvješće pod egidom "Globalni trendovi", piše The Washington Post.

Pandemija je "najznačajniji globalni poremećaj od Drugog svjetskog rata"

Gledajući prema vremenskom horizontu, nazire se svijet nestabilan zbog pandemije koronavirusa, pod naletom klimatskih promjena koje će potaknuti masovne migracije te opterećen sve većim jazom između onoga što ljudi zahtijevaju od svojih lidera i onoga što ti lideri zapravo mogu isporučiti.

Obavještajna zajednica već dugo upozorava političare i javnost da bi pandemijska bolest mogla duboko preoblikovati globalnu politiku i američku nacionalnu sigurnost. Autori izvještaja, koji ne predstavlja službenu američku politiku, pandemiju opisuju kao uvod u krize koje dolaze. Pandemija je bila globalno destabilizirajući događaj, vijeće ga je nazvalo "najznačajnijim pojedinačnim globalnim poremećajem od Drugog svjetskog rata" koji je podsjetio svijet na njegovu krhkost i poljuljao davne pretpostavke o tome koliko dobro vlade i institucije mogu odgovoriti na katastrofu.

Istodobno je pandemija ubrzala i pogoršala socijalne i ekonomske pukotine koje su se već prije pojavile. I naglasila je rizike od dodatnih i kaskadnih globalnih izazova, od bolesti preko klimatskih promjena do poremećaja novih tehnologija i financijske krize, navode autori izvještaja.

"Prijeteća neravnoteža"

Izričajem koji će odjeknuti kod gotovo svakoga tko je imao problema u posljednjih godinu dana autori pišu o "prijetećoj neravnoteži između postojećih i budućih izazova i sposobnosti institucija i sustava da na njih odgovore". Povećava se fragmentacija unutar društava, politička, kulturna i ekonomska, a "veliki segmenti globalne populacije postaju oprezni prema institucijama i vladama koje smatraju nespremnima ili nesposobnima da odgovore na njihove potrebe", kaže se u izvještaju.

Učinci pandemije bit će dugotrajni i mogli bi oblikovati očekivanja budućih generacija od njihovih vlada. U svijetu koji se zagrijava to dovodi do novih ljudskih sukoba, uključujući, u najtežem scenariju, globalnu nestašicu hrane koja rađa masovno nasilje. Globalnim se silama osporavala pozicija i mnogo prije pandemije, a ti se trendovi nisu promijenili. U izvještaju stoji da je međunarodnu scenu uglavnom oblikovalo suparništvo između Kine i Sjedinjenih Američkih Država, zajedno s njihovim saveznicima. Autori pišu da nijedna država neće postati dominantna globalna sila, nego će se konkurentske sile boriti za tu poziciju, što će dovesti do "konfliktu sklonijeg i nestabilnijeg geopolitičkog okruženja".

Pet scenarija

Tehnologija, unatoč svome potencijalu za poticanje gospodarstva i poboljšanje komunikacije, također može pogoršati političke napetosti. I to već i čini. "Ljudi sve više gravitiraju informacijskim silosima istomišljenika, jačajući svoja uvjerenja i razumijevanje istine", zaključuje se u izvještaju.

Predviđanje je samo po sebi prilično nezahvalno i obavještajci naglašavaju da ne mogu vidjeti budućnost. No, Nacionalno obavještajno vijeće donosi pet scenarija na svojevrsnoj kliznoj ljestvici, koji bi nam mogli pomoći odrediti u kojem se smjeru svijet kreće dok se približavamo 2040. godini.

U ružičastom, odnosno optimističnom scenariju, "renesansa demokracije" dovodi do nove ere globalnog vodstva SAD-a, u kojoj gospodarski rast i tehnološka dostignuća nude rješenja za najveće svjetske probleme, a Rusija i Kina uglavnom ostaju u prašini, kao autoritarni ostaci čiji najsjajniji znanstvenici i poduzetnici bježe u SAD i Europu.

Što kaže mračni scenarij?

Na mračnom kraju budućnosti nalaze se "tragedija i mobilizacija", prema kojoj SAD više nije dominantna sila, a globalna ekološka katastrofa stvara nestašicu hrane i revoluciju "odozdo prema gore", s mlađim ljudima, obilježenima neuspjesima njihovih lidera tijekom pandemije koronavirusa, koji prihvaćaju borbu protiv klimatskih promjena i onu za rješavanje dugotrajne socijalne nejednakosti. U ovom scenariju Europska unija, u kojoj dominiraju zelene stranke, surađuje s Ujedinjenim narodima na širenju međunarodne pomoći i usmjeravanju na održivost, a Kina se dijelom pridružuje naporima kako bi ugušila unutarnje nemire u svojim gradovima pogođenima glađu.

Između tih krajnosti izvještaj zamišlja još tri druge mogućnosti: Kina postaje vodeća sila, ali ne i globalno dominantna; SAD i Kina napreduju i natječu se kao dvije glavne sile; globalizacija ne uspijeva stvoriti jedan glavni izvor utjecaja, a svijet se manje-više pretvara u konkurentske blokove, zaokupljene prijetnjama njihovom prosperitetu i sigurnosti.

Budućnost je uvelike određena sadašnjošću. I tu autori izvještaja pronalaze razlog za uzbunu: "Međunarodni sustav, uključujući organizacije, saveze, pravila i norme, loše je postavljen da bi mogao odgovoriti na sve složenije globalne izazove s kojima se suočava stanovništvo."

Pandemija nudi lekcije koje bi mogle pomoći da se povijest ne ponovi

Međutim, pandemija može ponuditi lekcije o tome kako ne ponoviti noviju povijest. Autori napominju da se, iako su europske zemlje ograničile putovanja i izvoz medicinskih potrepština odmah na početku krize, Europska unija sada okuplja svoje članice oko paketa ekonomske pomoći. To bi moglo ojačati europske integracije u budućnosti.

"Covid-19 također bi u nekim zemljama, barem kratkoročno, mogao dovesti do preusmjeravanja nacionalnih proračuna prema odgovoru na pandemiju i gospodarskom oporavku, prenamjenom sredstava s izdataka za obranu, inozemnu pomoć i infrastrukturne programe", piše u izvještaju.

Ukupno uzevši, pandemija ostavlja autorima više pitanja nego odgovora: "Kao istraživači i analitičari, moramo biti uvijek na oprezu, postavljati bolja pitanja, često osporavati svoje pretpostavke, provjeravati svoje pristranosti i tražiti slabe signale promjene."

Koje zemlje će bolje proći?

Njihov rad ipak se ne svodi na prognozu sudnjeg dana. Sile koje oblikuju svijet nisu trajne, smatraju autori. Zemlje koje iskorištavaju tehnologiju i planiranje, posebno one koje planiraju naizgled neizbježne posljedice klimatskih promjena, bit će spremne bolje upravljati krizom. A zemlje koje koriste umjetnu inteligenciju mogle bi povećati produktivnost i osnažiti svoje ekonomije na načine koji omogućavaju vladi da pruža više usluga, smanji dug i pomogne u pokrivanju troškova brige o sve starijem stanovništvu.

U konačnici, društva koja će uspjeti bit će ona koja se budu mogla prilagoditi promjenama, ali i postići društveni konsenzus oko onoga što bi trebalo učiniti, pišu autori. U rascjepkanom svijetu to je možda najteži mogući scenarij, zaključuje The Washington Post.