Misterij napuštene djevojčice riješen DNK testom nakon 80 godina

Misterij napuštene djevojčice riješen DNK testom nakon 80 godina
Screenshot: Living DNA

U LJETO 1937. godine 9-mjesečna djevojčica skrivena je zavezanih ruku u grmu kupine u južnoj Engleskoj. Slučajno ju je pronašla jedna obitelj turista. Danas 80-godišnja Anthea Ring cijeli se život pitala zašto je ostavljena da umre i tko su bili njeni roditelji. Zahvaljujući napretku u genetskoj znanosti, konačno je dobila barem neke odgovore, piše BBC.

Svake godine Jane Dodd dolazila je s roditeljima Arthurom i Margaret te starijom sestrom Elizabeth na 14-dnevni odmor u Worthingu. Njen je otac inzistirao na popodnevnim šetnjama po South Downsu unatoč kolovoškim vrućinama. U jednom trenutku, dok su hodali kroz grmove kupina, majka je zastala i rekla: "Ovdje je neko dijete."

Anthea Ring - Her Story from Living DNA on Vimeo.

Našli su ostavljenu curicu s vezanim rukama

Otac se okrenuo i rekao: "Nije, ovdje nema nikoga." Janeina majka potom je odgovorila: "Rodila sam petero djece i znam kako zvuči dijete." Obitelj je počela pretraživati grmlje i nekoliko minuta kasnije pronašli su skrivenu plavokosu djevojčicu. Imala je ogrebotine i ugrize insekata. Ruke su joj bile vezane prema naprijed.

Devet godina kasnije Anthea Ring igrala se s prijateljem Peterom na ulici ispred svoje kuće u Surreyju. U jednom trenutku razvila se prepirka i Anthea je zaprijetila da će se požaliti svojoj majci. "Ona nije tvoja majka, ti si usvojena", rekao joj je Peter. Šokirana Anthea potrčala je kući i te večeri imala ozbiljan razgovor s roditeljima.

"Rekli su mi da sam ostavljena na pragu bolnice Worthing kad sam bila novorođenče. Budući da su tri godine ranije bili ostali bez kćeri Veronice, odlučili su me posvojiti", rekla je Anthea dodavši da je bila uzbuđena zbog te spoznaje. Posvojena djeca obično su bili junaci knjiga koje je obožavala.

"Sjećam se kako sam sljedećeg dana u školi pričala o svemu sa svojim prijateljima. Nije mi uopće padalo na pamet razmišljati o tome tko su moji biološki roditelji. Bila sam očito vrlo sigurna."

Roditelji su obožavali svoju posvojenu kćer

Roditelji su obožavali Antheu. Otac Douglas Shannan radio je za ministarstvo prehrane i Anthea se sjeća kako ga je pratila kad bi odlazio u inspekcije. "Bio je divan čovjek i rado sam provodila vrijeme s njim", izjavila je Anthea. I svoju majku Margaret opisuje kao toplu osobu, ali prilično nervoznu zbog gubitka prve kćeri. Margaret je željela da njena kći bude učiteljica, ali Anthea je tražila prvu priliku da se zaposli. Već kao 15-godišnjakinja počela je raditi u robnoj kući Bourne and Hollingsworth u Oxford Streetu.

Nekoliko godina kasnije, dok se školovala za medicinsku sestru u Bathu, upoznala je budućeg supruga Francisa. Ubrzo su dobili dvoje djece, Jonathana i Christine. Jednog dana 1961. godine Anthea je fotografiju male Christine pokazala svojim roditeljima. Potom su joj oni pokazali novinski isječak s njenom fotografijom i sve joj ispričali.

Antheu je pronašao Arthur Dodd na padini blizu Worthinga 26. kolovoza 1937. Scotland Yard je pokrenuo istragu zbog pokušaja ubojstva i tražio informacije širom zemlje, no nikad se nije otkrilo ni kako je Anthea dospjela tamo, ni tko su njeni roditelji. Margaret je vidjela članak u novinama i ponudila svoj dom za Antheu. Još nekoliko ljudi željelo je udomiti pronađenu djevojčicu, među njima i jedan belgijski diplomat, ali izabran je upravo bračni par Shannan. Imali su iskustva s odgojem djevojčica. Njihova je Veronica stradala u prometnoj nesreći kad joj je bilo sedam.

"Majka mi je rekla da sam ispružila ruke prema njoj kad je prvi put prišla mojoj kolijevci u bolnici. Platili su taksu 11 šilinga i šest penija i poveli me kući u Surrey", objasnila je Anthea, koja je nakon razgovora s roditeljima pošla kući i plakala. Ispričala je sve svome suprugu, ali su odlučili da svojoj djeci ne kažu ništa. Odlučili su sve to zaboraviti.

Umirovljeni policajac bio je uvjeren da je iz Londona

Prolazila su desetljeća i Antheina djeca dobila su svoju djecu. Anthein unuk Aaron također je na prvim fotografijama izgledao poput nje i Anthea se ponovno zapitala tko je zapravo ona. Godine 1994. pridružila se grupi Norcap, koja pomaže odraslim usvojenim osobama da saznaju više o svojoj prošlosti. Jedan član grupe predložio joj je da se obrati policiji u Worthingu kako bi saznala imaju li ikakvih zapisa. Iako je prošlo 57 godina, policijski ravnatelj za West Sussex povezao ju je s umirovljenim policajcem koji je radio na njenom slučaju. Policajac se zvao Mac.

"Mac mi je rekao da je godinama nosio moju fotografiju u novčaniku i pokazivao je svakome za koga je mislio da bi me mogao poznavati. Ali nitko nije znao ništa."

Mac je bio uvjeren da Anthea nije dijete iz okolice jer u maloj zajednici bilo bi nemoguće sačuvati takvu tajnu. Vjerovao je da bi Anthea mogla biti iz Londona. Njihov je sastanak bio objavljen u lokalnim novinama i Anthea je uskoro ponovno bila u fokusu nacionalnih medija. Nekoliko tjedana kasnije dobila je pismo od Betty, medicinske sestre koja se brinula o njoj u bolnici Worthing.

"Bila sam u kolijevci u njenoj sobi kad je Betty shvatila da trebam ime. Nazvala me Ann jer to je bilo njeno omiljeno ime", ispričala je Anthea koja je u bolnici ostala šest mjeseci.

Iako je saznala štošta o svojim danima nakon što je pronađena, Anthea i dalje nije znala ništa o svojim biološkim roditeljima. Jedini njen trag bio je Macov osjećaj da je došla iz Londona. Novih saznanja nije bilo sve do 2012. godine, kad se Anthea, tada 75-godišnjakinja, podvrgnula DNK testu. Nalaz je pokazao da je njena etnička pripadnost 92% irska te da ima dalje rođake u Americi i Irskoj.

Rođakinja Joan, koja živi u Sjevernoj Karolini, zatražila je od svoje šire obitelji da učine DNK test. Ispalo je da su Joan i Anthea povezane preko očeve majke i da obje potječu iz okruga Mayo u Irskoj.

"Upoznala sam Joan 2013. godine. Ona je bila prva krvna srodnica koja sam ikad upoznala", rekla je Anthea. Dvije godine kasnije pokazalo se da je u srodstvu i s Ann, ženom koja radi na dublinskom sveučilištu. Ann nije bila u srodstvu s Joan, što znači da dolazi s druge strane Antheine obitelji. Annina obitelj potječe iz okruga Galway. U travnju 2016. Anthea se na društvenim mrežama povezala s genetičarkom Julijom Bell, koja joj je ponudila pomoć.

Genetičarka našla njenu biološku majku i polubrata

Bell je uspjela pronaći svoga djeda u Americi koristeći GNK u genealoškim istraživanjima. Tada je u slobodno vrijeme počela pomagati drugima u potrazi za rođacima. Potaknula je Antheu da se obrati i drugim tvrtkama koje održavaju baze DNK podataka. Tako je pronađeno još njenih daljih rođaka. Nakon višemjesečnog istraživanja uz stručnjakinju za rodoslovlja Angie Bush, Bell je zaključila da jedan Anthein biološki roditelj potječe iz Coynea u okrugu Galway, a drugi iz O'Donnella u okrugu Mayo.

Temeljitom analizom došlo se do Johna O'Donnella i njegovih sedam kćeri. Posebno je zanimljiva bila najmlađa kći Ellen O'Donnell, rođena 1911. godine. Irska povjesničarka amaterka Catherine Corless otkrila je Juliji Bell da je Ellen zapravo rođena kao Helena i tu su se stvari počele rasplitati.

"Na popisu roditelja nezakonite djece u Engleskoj i Irskoj 1936. godine pronašla sam neudanu majku Lenu O'Donnell, ali nisam se njome detaljnije pozabavila. Tad sam shvatila, Lena je zapravo Helena", objasnila je Corless.

Pokazalo se da se Lena O'Donnell udala u Irskoj 1945., sedam godina nakon što je Anthea pronađena, te da je rodila još četvero djece. Corless je pronašla jednog od njenih sinova i nagovorila ga na DNK test. U travnju 2017. test je pokazao da se radi o Antheinom polubratu.

"Bila sam u vrtu kad me Julia nazvala i rekla da su pronašle moju biološku majku i njenu djecu. Bila sam oduševljena", prisjeća je Anthea.

Njen rodni list pokazuje da je rođena 20. studenoga 1936. godine, samo pet dana nakon datuma koji su njeni roditelji odabrali za njen rođendan. Njeno je ime pri rođenju bilo Mary Veronica. Lena je tada radila u tvornici telefona u Cricklewoodu, a Antheu je rodila u bolnici St. Mary Abbots u Kensingtonu. Lenu je nakon izlaska iz bolnice 7. prosinca dobrotvorna organizacija za neudane majke smjestila u Dom anđela čuvara. Ali ni tamo nije dugo ostala.

Zapis o krštenju od 18. prosinca otkriva da se Lena s kćeri premjestila u dom Devon Nook u Chiswicku. Ovaj rimokatolički dom izdvajao se od ostalih iz tog vremena po tome što je poticao majke da se brinu o svojoj djeci i da se ne odvajaju od njih. Bio je to posljednji pronađeni trag o Leni O'Donnell prije nego što se ponovno pojavila u biračkom popisu u Cricklewoodu. Mary Veronica O'Donnell, pak, potpuno nestaje.

Julia Bell ipak ne vjeruje da je Lena napustila svoju kći. Smatra da je to lako mogla učiniti u velikom gradu i da ne bi imalo smisla ostaviti dijete u grmlju. Daily Herald od 28. kolovoza 1937. godine piše o 12 napuštenih novorođenčadi u londonskim bolnicama. Sva su pronađena na javnim mjestima, vlakovima, crkvama, parkovima, kućnim pragovima, u prethodnih 10 tjedana. I samo u dva slučaja je potraga za majkama urodila plodom.

Je li trebala biti prodana pa je nešto pošlo po krivu?

Kako je onda Anthea dospjela u South Downs? Jedna je teorija da je Lena ostavila Antheu kod udomiteljice dok je tražila posao. Neki novinski izvještaji iz tog vremena navode kako su udomiteljice rado uzimale djecu na skrb zbog novčane naknade, a potom bi ih prodavale parovima ili drugim osobama. Članak iz Gloucester Citizena iz 1932. kaže da je trgovina malom djecom "postala jedno od većih zlodjela na području Londona". Posebno su na cijeni bile anglo-saksonske djevojčice s kovrčavom kosom.

Moguće je, dakle, da se na području Worthinga trebala dogoditi primopredaja, ali je nešto pošlo krivo. "Vjerojatno nikad neću saznati što se dogodilo, ali s tim sam se već pomirila", kaže Anthea. U tom trenutku njen otac nije bio identificiran, ali je Julia Bell suzila istragu na šestoricu braće. Četvorica od njih, Michael, Martin, Patrick i Phillip Coyne, bili su radnici u Londonu 1936. godine.

Martinova kći pristala je na DNK analizu i pokazalo da je ona Antheina sestrična. To je značilo da je jedan od preostale trojice Anthein otac. Michaelova unuka također je pristala na testiranje i rezultat je bio isti. Ostali su još samo Patrick i Phillip, no kako nisu imali izravne potomke, jedini način da se utvrdi očinstvo bio bi DNK test, što je gotovo nemoguće provesti tolike godine nakon njihove smrti.

No Anthea nije odustajala. Obratila se sestrični Dot, kćeri jedne od Patrickovih i Phillipovih sestara. Dot je sačuvala Patrickova pisma, poslana iz Engleske u SAD 30 godina ranije. Julia Bell je, pak, kontaktirala Davida Nicholsona iz tvrtke Living DNA, koji je rekao kako modernom metodom forenzičke analize može izolirati Patrickov DNK iz osušene sline, preostale na poštanskim markama i omotnici.

Nicholson je tek u četvrtom pokušaju uspio doći do uzorka Patrickovog DNK i nakon analize pokazalo se da postoji velika vjerojatnost, dovoljna da bude prihvaćena kao dokaz na sudu, da je Patrick Coyne Anthein biološki otac.

Otkrila i tko joj je otac

"Bila sam tako sretna što sam nakon 29 godina saznala tko je bio moj otac", rekla je Anthea, koja trenutačno nije u kontaktu s rodbinom po majci, ali se zato upoznaje s očevom stranom obitelji.

"Ispričali su mi kako je Patrick bio vesele naravi, duša svake zabave. Ne znam je li Patrick ikad znao da sam se ja rodila. Nikad se nije ženio, a jednom je rekao svojoj nećakinji Dot kako mu se sviđa njegova neovisnost i da ne želi biti vezan", kaže Anthea.

Danas ova 80-godišnjakinja živi u okolici Batha i kaže da je zahvalna Leni i Patricku na genima koje je od njih naslijedila jer prilično je zdrava za svoju dob. Njena dugogodišnja potraga za svojim podrijetlom nije nimalo promijenila njene osjećaje i uspomene na roditelje koji su je posvojili kao djevojčicu. Prošlog ljeta organizirala je veliko obiteljsko druženje za djecu, unuke i rođake i pred svima je rekla: "Moja majka je Helena McDonnell, ali moja obitelj su Margaret i Douglas Shannan."

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara