Znanstvenik s Oxforda u razgovoru za Index objasnio zašto nam je politika tako loša

Znanstvenik s Oxforda u razgovoru za Index objasnio zašto nam je politika tako loša

Foto: FaH/Pixsell/Igor Kralj

KRAJEM kolovoza u Umagu će se održati ekonomska konferencija Eksperimentalnog ekonomskog laboratorija i Udruge ekonomista Adriatic pod nazivom "Agenda 2030: Ekonomija u svijetu promjena", na kojoj će glavni govornik biti bivši glavni ekonomski savjetnik američkog predsjednika Obame, prof Alan Krueger sa Princetona. Ovo je prva takva konferencija u Hrvatskoj gdje će naglasak biti na približavanju najsuvremenijih znanstveno-istraživačkih metoda u polju ekonomije mladim znanstvenicima iz Hrvatske i šire regije.

Razgovarali smo s Vukom Vukovićem, doktorskim studentom na Oxfordu i jednim od suorganizatora konferencije. Uz njega glavni organizatori su i dr.sc. Dejan Kovač, postdoktorand sa Princetona, te prof. dr. Boris Podobnik, fizičar sa Boston Universityja.

PRVA ZNANSTVENA KONFERENCIJA IZ PODRUČJA EKONOMIJE

Što je Agenda 2030 konferencija i zašto je organizirate?

Konferencija Agenda 2030, u organizaciji Experimental Economics Laba i Adriatic Economic Association, udruge koju smo nas trojica pokrenuli, je prva istinski znanstvena konferencija iz područja ekonomije u Hrvatskoj koja ima za cilj približiti domaćim mladim znanstvenicima najsuvremenije eksperimentalne metode u ekonomiji, odnosno približiti domaćim istraživačima bit znanstvene metode u ekonomiji. Ekonomska znanost u Hrvatskoj je u potpunosti zapostavljena, što posljedično utječe na ekonomske politike kakve nam donosi država – sve se radi stihijski, bez konkretnih analiza, i bez ikakve znanstvene utemeljenosti. Smatramo da postoji dovoljno sposobnosti među domaćim mladim istraživačima da krenu putem znanstvene metodologije u ekonomiji te time pojačaju kvalitetu svojih istraživanja a s vremenom i domaćih ekonomskih politika i ekonomskih ishoda.

Što to znači "istinska znanstvena konferencija", i koliko uopće ekonomija kao takva može biti znanstvena?

Ekonomija je znanost, ali je problem u tome što mnogi ekonomisti ne slijede znanstvenu metodu u svojim istraživanjima jer s njom nikada nisu bili ni upoznati. Ponekad je u ekonomiji teško postići eksperimentalni ideal kao što to rade prirodne znanosti (jer su eksperimenti nad ljudima ili neetični ili vrlo skupi), no postoje metode koje ili aproksimiraju nasumične eksperimente (randomized experiment) ili provode prave društvene eksperimente s ispitivanim i kontrolnim skupinama na mikrorazini. Korištenjem takvih metoda može se dobiti puno točniji i precizniji uvid u tip ekonomske politike koja nekoj zemlji treba. Primjerice, možemo vrlo lako doznati koji je najbolji oblik zdravstvene zaštite za neku zajednicu, koje su najbolje mjere za smanjiti nezaposlenost i dinamizirati tržište rada, kako poticati potrošnju i investicije, kako odrediti optimalno porezno opterećenje, te čak i kako suzbiti korupciju.

Osim toga može se puno točnije nego ikada prije dokazati opravdanost određene fiskalne ili monetarne politike. Čak i u makroekonomiji je moguće testirati određene politike u eksperimentalnom kontekstu, čime se olakšava policy makerima donošenje političko-ekonomskih odluka. Naravno u politici nije svaka ekonomski racionalna odluka nužno i politički racionalna, no barem će se znati benchmark – koja je ekonomska politika dobra i potrebna, a koja je štetna i nepotrebna.

POLITIČARE NE ZANIMAJU PORUKE VRHUNSKIH EKONOMISTA

Zvuči kao nešto što bi svaki političar trebao čuti? Imate li odaziv iz Vlade?

Nažalost ne. Nisu nam se odazvali niti iz jednog ministarstva koje se bavi ekonomskim pitanjima, niti iz ureda Premijera ni Predsjednice. Nismo doduše niti očekivali previše interesa s njihove strane, no šteta je da Obaminog glavnog savjetnika neće dočekati baš niti jedan ministar iz Vlade. A da ne govorimo o poruci koju time šalju mladim znanstvenicima.

Vratimo se na konferenciju. Kažete prva ovakvog tipa. Nisu li u Hrvatskoj i prije dolazili nobelovci i cijenjeni svjetski ekonomisti?

Dolazili su u Hrvatsku nobelovci, primjerice Krugman ili Stiglitz, no u oba slučaja radilo se o ex cathedra predavanjima o popularnim temama (financijska kriza i kriza u Eurozoni), koja su svakako bila zanimljiva, no mladi ekonomisti nisu mogli dobiti baš nikakav koristan input za vlastita znanstvena istraživanja. Takva imena privuku pažnju, organiziraju se rasprave, ali nema baš previše koristi za nekoga tko se želi baviti ekonomijom kao znanošću.

Zato naša konferencija daje prilike brojnim mladim znanstvenicima iz Hrvatske, šire regije, te Europe općenito, da od ponajboljih svjetskih autoriteta iz eksperimentalne ekonomije dobiju konkretne povratne informacije o vlastitim istraživanjima.

Koji su to svjetski autoriteti?

Naši glavni govornici. Prvi je Alan Krueger, profesor sa Princetona, glavni ekonomski savjetnik bivšeg predsjednika Obame, i jedan od ponajboljih svjetskih ekonomista. Teme njegovih istraživanja variraju od nezaposlenosti, tržišta rada i minimalnih nadnica, do obrazovanja, nejednakosti i raspodjele dohotka, pa čak i terorizma (zadnja knjiga mu je ekonomska analiza terorizma, pod naslovom "What Makes a Terrorist?"). Drugi je Joshua Angrist, profesor sa MIT-a, koji je vjerojatno i najbolji eksperimentalni ekonomist na svijetu, čije su knjige klasični udžbenici na doktorskim studijima na najboljim svjetskim sveučilištima, s primjenom ne samo u ekonomiji, već i u ostalim društvenim znanostima. Osim njih dvojice, tu je još i Henry Farber sa Princetona, također vrsni eksperimentalni ekonomist čija je specijalizacija uglavnom orijentirana na tržište rada (nezaposlenost, sindikati, mobilnost rada, nadnice). Nema sumnje da će bar dvoje od troje naših glavnih govornika jednog dana dobiti Nobelovu nagradu iz ekonomije.

Konferencija ima interdisciplinarni karakter, pa će tako tu biti i fizičari koji se bave primjenjivosti teorije mreža na ekonomiju, potom stručnjaci iz sigurnosti i obavještajnog svijeta s naglaskom na globalnu prijetnju terorizma, te naravno sve glavne grane ekonomije, od ekonomike rade, monetarne ekonomije, političke ekonomije, financijske ekonomije, ekonomije obrazovanja, ekonomike razvoja, ekonometrije, itd.

EKONOMSKI FAKULTETI U HRVATSKOJ SU LOŠI, ZATO JE LOŠA I POLITIKA

Što podrazumijeva cilj educiranja odnosno poticanja mladih istraživača?

Ovo radimo jer smo svjesni nedostatka kvalitetnog ekonomskog obrazovanja na domaćim ekonomskim fakultetima iz kojih smo i sami proizašli. Niti se na njima potiče znanstveni rad nastavnika, niti se studente uči znanstvena metoda. A kako se upravo iz kadrova ekonomskih fakulteta biraju ministri, jasno je i zašto nam je velika većina ekonomskih politika potpuni promašaj, zašto se ekonomska politika vodi stihijski, i zašto nam je ekonomija nekonkurentna. No ne mora biti tako. Jer kapaciteta ima, samo fali sadržaja.

Primjerice novi asistenti koji imaju itekakvog potencijala jednostavno nikada nisu došli u doticaj s pravom znanošću i zato ju ne koriste u vlastitim istraživanjima. Smatramo da takvim pametnim ljudima samo netko treba to pokazati. Ne radi se tu niti o alatima ekonometrijske analize niti nekakvim sofisticiranim matematičkim modelima. Ne, tu se radi o razumijevanju kako se znanstvena metoda primjenjuje u ekonomiji. Nije potrebno modeliranje, potrebna je samo prava intuicija. Naučiti razmišljati kao znanstvenik a ne kao političar.

Osobno sam kroz vlastito obrazovanje prvo na LSE-u potom sada na Oxfordu prošao kroz istu fazu. Smatram da veliki dio mojih kolega treba proći isto to da bi doveli ekonomsku znanost u Hrvatskoj na novu razinu.

Posljedica toga bit će i bolje ekonomske politike. Ne danas ili sutra, već tek kada iduća generacija bude dovoljno stara da počne zauzimati vodeće upravljačke mehanizme države. To je idealni scenarij. Jer jedino kroz vrhunsko obrazovanu radnu snagu Hrvatska može napredovati. Naša konferencija je tek prvi mali korak ka takvom cilju.

ŽELIMO PROMIJENITI INSTITUCIONALNE STRUKTURE

Vi djelujete u sklopu jedne od udruga koja organizira konferenciju, koja je to udruga?

Adriatic Economic Association, odnosnu Udruga ekonomista – Adriatic. Udrugu smo osnovali 2015. s ciljem da premosti jaz između akademske izvrsnosti i primjenjivosti nalaza znanstvenih istraživanja na realni sektor. Osnivači smo Dejan Kovač koji je trenutno na postdocu na Princetonu i koji je imao najveće zasluge za dovođenje glavnih govornika na ovu konferenciju, prof Boris Podobnik sa Boston University i Zagrebačke škole ekonomije i managementa, i ja.

Kroz udrugu želimo okupljati vrhunske znanstvenike podrijetlom iz Jugoistočne Europe koji rade ili su doktorirali na najboljim svjetskim sveučilištima te kojima fali dovoljno stimulativno okruženje da u domaćim zemljama provode svoja istraživanja i primjenjuju njihove nalaze.

Povezujući najbolje hrvatske i regionalne stručnjake Udruga ima za viziju promijeniti institucionalne strukture naših društava. To podrazumijeva upotrijebiti dostupnost velikih podataka i najsuvremenijih znanstvenih tehnologija kako bi razotkrivali korupciju, nepotizam i neefikasnosti domaće ekonomije, kako bi se nametala veća politička odgovornost prema poreznim obveznicima, kako bi se poticao naglasak ekonomskih politika temeljenih na znanstvenim dokazima, te u konačnici kako bi se potaknuli potencijali hrvatskog društva. Ovakve konferencije planiramo imati svake godine, ili barem svake dvije, gdje ćemo neposredno pokušati ostvarivati neke od navedenih ciljeva. Više informacija od samoj udruzi možete naći na našim web stranicama: www.adecas.eu

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara