Foto: 123rf

PORTAL Balkan Insight u nedavnom članku opisuje utjecaj istaknutih Rusa na život Beograda u prvoj polovici dvadesetoga stoljeća.

Prije sto godina, navodi se u članku, dvije su se revolucije odvile u carskoj Rusiji, već oslabljenoj sudjelovanjem u Prvome svjetskom ratu. Februarska je srušila prastari autokratski sustav protjeravši cara, a Oktobarska je pokrenula uspon boljševika koji su na kraju proglasili Sovjetski savez.

Ta su zbivanja, koja i danas utječu na globalnu politiku, poslala velik broj pripadnika ruskog plemstva, intelektualaca i drugog stanovništva u iseljeništvo. Najistaknutiji su pobjegli u Pariz, Berlin i London, a između 40.000 i 100.000 Rusa našlo se u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca, uz dobrodošlicu dinastije Karađorđević, ponajviše zbog ruske potpore toj dinastiji i obiteljskih veza s ruskom kraljevskom dinastijom Romanov.

Preobraženje Beograda

Mladi kralj Aleksandar politički se kockao odlukom da podupre "bijele" Ruse. Pripadnici starog režima u Beogradu mogli su omogućiti da Aleksandar ima značajni utjecaj u Rusiji ako boljševici izgube.

Najistaknutiji ruski iseljenik u Srbiji bio je barun Pyotr Wrangel, koji se nalazio na čelu Bijele armije na jugu ruskoga carstva, a nakon poraza 1920. godine pobjegao je u Sremske Karlovce, povijesni grad u sjevernoj srpskoj pokrajini Vojvodini. Nakon četiri godine osnovao je Ruski općevojni savez, organizaciju koja je ujedinjavala sve ruske iseljenike u borbi protiv boljševika. Nakon sumnjive smrti u Bruxellesu, ostaci su mu prebačeni u Beograd.

Osim toga, u tadašnjem Kraljevstvu, opustošenom ratom, nedostajalo je obrazovanih ljudi koji bi Beograd preoblikovali u veći europski grad. Iseljenici koji su došli tamo brzo su se zaposlili na istaknutim mjestima, a oni koji su izabrali Pariz, Berlin i London završili su kao taksisti i posluga.

Izbjegli Rusi značajno su obogatili intelektualnu i umjetničku scenu svojega novoga doma u Beogradu.

Nina Kirsanova i Marina Olenina podigle su baletnu scenu, a brojni inženjeri, povjesničari, teolozi i matematičari počeli su predavati na beogradskom sveučilištu. Na grad je, uz kolege, ponajveći utjecaj ostavio slavni arhitekt Nikolai Krasnov, koji je dizajnirao vile na Krimu za rusku elitu, uključujući i za kraljevsku obitelj Romanov. U Beogradu je dizajnirao impresivnu zgradu današnjega ministarstva vanjskih poslova, državni arhiv, unutrašnjost zgrade Narodne skupštine, niz istaknutih crkava, a intenzivno je radio i za kraljevsku obitelj.

Sjećanje na domovinu

Iako su se dobro integrirali u beogradski život, "bijeli" su se Rusi vrlo trudili da zadrže sjećanje na carsku Rusiju. Ruska kuća u Beogradu otvorila je srednje škole za dječake i djevojčice, organizirala kulturne događaje i vodila ruski restoran, kao i mali muzej u sjećanje na posljednjega cara, a 1922. iseljenici su i izgradili crkvu sv. Trojstva u parku Tasmajdan u kojoj se još nalazi i nešto zemlje donesene iz Rusije nakon revolucije.

Osim etničkih Rusa, nekoliko stotina Kalmika, budističkih nomada s obala Kaspijskog jezera, pobjeglo je u Beograd i izgradilo budističku pagodu 1929. godine. Drugi svjetski rat i dolazak Crvene vojske 1944. godine označio je kraj istaknutih položaja "bijelih" Rusa u Beogradu. Neki su pobjegli dalje na zapad pred Staljinom i jugoslavenskim komunistima, a drugi, s brojnim Kalmicima, pridružili su se nacistima.

No, velik ih je dio ostao u Srbiji, umoran od stalnog seljenja. Većina ih se potpuno asimilirala i nastavili su doprinositi novome domu u Beogradu, koji su promijenili u samo dva desetljeća.