MOST - dobri ljudi, korektno okupljanje, jalov finiš
Foto: Hina, Most, Index
OVAJ tekst ne treba shvatiti kao neko seciranje ili demontažu, nego kao prijateljski savjet. Razlog zašto su ljudi iz Mosta zaslužili takav tretman jest taj da su stubokom različiti od generičkih duopolskih klonova kojima smo dnevno bombardirani. Naime, iza sebe imaju nešto, nešto konkretno. I privatno i profesionalno. Prgomet je realizirani liječnik, voditelj klinike, prisiljen ući u političku arenu s kumekima koji, da se njih 1000 skupi i svi zajedno prose do kraja života, ne bi skupili koliko bi on u mjesec dana primao u Švicarskoj, da je prihvatio ponudu i u istu otišao. Petrov je također liječnik, otac, konzervativac, čovjek blage naravi. Kovačić je osoba koja se nije libila ići protiv struje u matičnom gradu, kada je to praktički bilo ravno blasfemiji. Petrina, iako osebujna nastupa, također ima rezultate.
Nemale. Čak i Lovrinović, neovisno o, prema mom sudu, ekonomski dubioznim stavovima, ima gard sveučilišnog profesora, kakvu-takvu pristojnost. Najljepše od svega je da su svi drugačiji: neki su socijalno konzervativniji, neki titoidniji, neki istinski demokršćani koje je čopor vukova marginalizirao.
Imaju nešto. Nasuprot onima koji nemaju ništa. Ni kučeta ni mačeta.
Petrova i ekipu je ponijelo
U svijetlu ovoga je prigovor da "biti dobar na lokalnoj ne znači biti dobar na nacionalnoj" deplasiran.
Znači, znači. Kada kao konkurenciju imaš one koji su na i na lokalnoj i na nacionalnoj razini od zla oca i gore matere, onda da i "nisi nešto" na nacionalnoj – ti si premija, a da to ni ne znaš.
No, Petrova i ekipu je ponijelo. Bojim se da su se malo operativno pogubili u onomu što su ocijenili kao tradeoff koji trebaju raditi da bi narasli i priprijetili "velikim dečkima".
Naime, počeli su stidljivo, iskreno i bez nekih aspiracija. Kako jačaju, primajući pozitivni feedback naroda, nastoje usisati što više glasača u sebe, razvodnjavajući svoje inicijalne stavove i dajući sve neodređenije odgovore. To možda čak i upali, ta hrvatski medijanski birač je razočaran dvjema mastodontskim stranaka, no u isto vrijeme voli "naše", voli proračun, voli apanažu.
Nemoguće se svidjeti svima
No, nemoguće se svidjeti svima. I važnije – nema razloga probati se svidjeti onima koji su našu malu Hrvatsku doveli do ruba.
Kada je Petrov u Nedjeljom u 2 izbjegavao jasno reći da mijenjanje klime u gangrenom zahvaćenoj upravi i državnim poduzećima nužno znači i pedaliranje jedne divizije ljudi – nije dobio ništa, ti ljudi i njihovi članovi obitelji ni u jednom Svemiru neće glasati za njega.
Kada je izbjegavao reći da crne uniforme nisu prihvatljive igdje u civilizaciji, nije sačuvao glas ijednog patriota, patrioti nisu "na sisi", ustaše jesu. Ukoliko je mislio da će time načeti svoje hrvatstvo, mogao se komotno poslužiti malim PR trikom, reći da su crne uniforme nosili srpski Škorpioni koji su ubijali u Srebrenici, kao i camicie nere (legija San Marco) koji su terorizirali istarske i dalmatinske Hrvate.
Ovako je u tom pitanju ostavio kalkulantski dojam, kojega je kasnije na jeziviji način ispoljio i Bojan Glavašević, koji "ne mrzi" i "gnuša se nacionalizma", no nema ništa protiv da preko dimnjačarskih uniformi nastavi odiseju proračunom.
Također, retorika o tomu "kako ne želimo fotelje" je jeftina da jeftinija ne može biti, narod se time terorizira od 2000. naovamo, povraća mu se od te rečenice. Upravo bi zasjao da je rekao "Da, želim fotelju, sada i odmah, želim kormilo i snosim punu odgovornost, dosta mi je polovnjaka. Koga ću, ah, koga ću konačno, muški?"
Ipak, ništa od ovoga ne bi bilo toliko indikativno da se nije pojavilo ovo:
Ovo već pali serioznije lampice.
Snažna zaštita nacionalnih bogatstava? Nacionalna bogatstva ne da su štićena, nego su štićena toliko da nitko drugi u državi kraj njih nije štićen. Ni staro, ni mlado. Valjalo bi razlikovati nacionalno bogatstvo i konkretno isisavajuće parazitsko tijelo na njemu, zar ne? Jesu li nacionalno bogatstvo stoljetni hrastovi ili Hrvatske šume? Je li nacionalno bogatstvo infrastruktura koju su svi plaćali ili HEP? Je li nacionalno bogatstvo brza i jeftina cesta do južne Hrvatske neovisno u čijem nominalnom vlasništvu bila ili košnica uhljeba HAC? Može li se tu dobru, staru, "nacionalnu" notu titrati na finiji, realniji način?
Odlučne akcije za povratak izgubljene hrvatske imovine (banke, INA)? Kako, invazijom na Austriju i Mađarsku? Personaliziranjem međunarodnog prava na način da ono odjednom da naklonost hrvatskoj stvari u svemu? Nježnom riječju? Vamp pogledom?
Temeljita zaštita hrvatskih građana od toksičnih bankarskih proizvoda? Kako jamčiti da građani na kraju ovakvih eskapada neće biti zaštićeni od svakog bankarskog proizvoda, pa će vaditi njemačke marke iz čarapa i prodavati bubrege?
Podizanje minimalne plaće na 3500 kn? Kako: paljenjem lokalnog Topčidera? Revolucionarnim ekonomskim receptom nikad igdje primijenjenim koji će hrvatsku prosječnu plaću u par mjeseci dići na 8000kn, pa da minimalna komotno može ići na 3500? Kontrolom uma, da se primatelju minimalca učini da prima 3500, umjesto 3000?
Reći ću što sam rekao i pri pregledu HDZ-ova programa: ukoliko je ovo u službi kampanje, oruđe za stjecanje vlasti – sve pet. Moguće je da će kombinacija "novih lica" i ovakvog populizmića pogoditi u sridu, prinjet mandate koji ne bi bili prineseni.
No, ukoliko se u ovo uistinu vjeruje i prema ovomu misli jednom postupati - "ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla."
Nije obećavajuće da se Most nije uspio dogovoriti sa "Pametno". Pametno, što god tko o njima mislio ("Otkud ovi?", "Tko je iza njih?"), čine brutalno realni ljudi, koji znaju što bi trebalo raditi u roku od 24h od preuzimanja vlasti, što u roku dva tjedna, što u roku četiri mjeseca. Možda i prerealni za ovo podneblje.
Most se možda susreće i sa problemom naglog širenja, u potrazi za ljudima u kontinentalnom dijelu države svašta upada na njihove liste, prebjezi iz mainstream stranaka, razni pilgrimi.
Kažem, Most ima dobre uvjete, dobre šanse, šteta je to prokockati. Neka odigraju kako znaju i umiju do izbora, akumuliraju koliko mogu, a nakon njih – biti pravi korektiv jednomu od dvaju mastodonata. Prišarafiti.
Jer, uvijek je bolje poći dolinom suza no alejom crackpota.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati