Foto: FAH, Index

ČINI SE da je Facebook postao glavni komunikacijski kanal politike u Hrvata. Ukratko, kada ne radite ništa, kada glumatate ili kada pokušavate opravdati činjenicu da niste radili ili da cijelu naciju vučete za nos (pri čemu dobivate dobre novce) – onda je najbolje objaviti status na stranačkom Fejsu. Tako izbjegnete nezgodna novinarska pitanja, izbjegnete crveno lice pred kamerama, znojne ruke i sve druge simptome laganja. Bonus je što nezgodne komentare možete i obrisati.

Most nezavisnih lista svoju popularnost stvorio je dobrim dijelom na odmicanju od klasične politike i naglašavanju kako oni nisu klasični političari. Govorili su o reformama prije i nakon izbora. Govorili su o reformama toliko da nam je jedno vrijeme bila puna kapa reformi. I prije mjesec dana su krenuli – zakonskim prijedlogom kako treba rezati povlasticu saborskih zastupnika zvanu "6+62, prema kojoj isti mogu nakon završetka mandata primati punu plaću pola godine i još pola plaće pola godine, dok se ne snađu. Puno dulje i puno više nego prosječan građanin ukoliko ostane bez posla.

Prošlo je mjesec dana od njihova prijedloga i sada čitamo opet na Fejsu: "Naši kolege zastupnici iz HDZ - Hrvatska demokratska zajednica i SDP Hrvatske zaustavili su naš prijedlog izmjene Zakona o beneficijama saborskih zastupnika. Točnije, njih 48. Mi smo obećanje ispunili traživši izmjenu, međutim previše je čini se "profesionalnih političara" koji nakon isteka mandata očito ne žele dijeliti sudbinu ostalih građana i gubitkom posla uglavnom ostati bez prihoda. Svakako ćemo se zalagati da se zakon promijeni za slijedeći saziv Sabora, s obzirom da je to sada nemoguće. ‪#‎BašZato‬ ćemo svaki dan podsjećati kolege na naš prijedlog i čekati jednog po jednog od tih 48 da odustanu od svog zahtjeva."

Wow! Mora biti da su se HDZ i SDP usrali u gaće i sakrili ispod stola radi ovog upisa. Oni će ih podsjećati! Most, grupa koja odlučuje o tome tko će biti vladajuća većina, tko će biti premijer i tko će biti taj koji će imati mogućnost donijeti Državni proračun – pala je već na prvom ispitu, na prvom samostalnom zakonskom prijedlogu, na prvom testu.

Da smo jedno od onih plemena koji nazivaju ljude po živom svijetu, Mostovci bi sada dobili nazivlje po sobnom bilju. Petrov bi postao ponosni fikus, a onda dalje, sve do bivših pripadnika Mosta koje bismo mogli nazvati po sezonskim ljetnim cvjetnicama.

Post na Fejsu kao ispunjenje obećanja?

Božo Petrov je 25. listopada 2015. godine, u Zagrebu prezentiravši program Mosta rekao i sljedeće: "Nemamo potrebe ući u koaliciju jer se ne možemo identificirati, za nas su HDZ i SDP ista interesna skupina koja nije mogla, ni htjela provesti reforme zadnjih dvadeset godina. Mi ih želimo provesti, a oni će dobiti suglasnost za formiranje vlasti jedino ako se slože s reformama za koje će imati točno određeno vremensko razdoblje."

Onda je to i konkretizirao: "Naše ideje su implementirane od naših stručnjaka, dobit će popis reformi koje trebaju provesti, a ne budu li htjeli, ići će novi izbori, što je mnogo jeftinije i kvalitetnije nego trpiti još jednu nesposobnu vlast iduće četiri godine."

A bio je i samouvjeren: "Naš program sadrži sve što se HDZ i SDP ne usude ni verbalizirati." I naravno optimističan: "Hrvatska ne može krenuti prema boljoj budućnosti bez korjenitih promjena, reforma u javnoj i lokalnoj upravi, u pravosuđu, monetarnoj politici, poticanju konkurentnosti gospodarstva."

A završno je sve izgledalo vrlo uvjereno:  "Ne dajemo obećanja, ono što smo ponijeli iz naših lokalnih uprava i u čemu su se individualci pokazali jest da odrađujemo posao za onu odgovornost koju nam građani daju", (…) "To je zalog koji dajemo građanima Republike Hrvatske, da mogu očekivati ono što smo danas rekli, za razliku od HDZ-a i SDP-a koji su dvadeset godina samo pričali."

Slažemo se u potpunosti da su HDZ i SDP samo pričali. Ali Most samo piše po Fejsu. Njihov prvi zakonski prijedlog, makar ga je trebao dopuniti i razraditi – zapeo je. Malo priča o "stečenim pravima" koja se eto ne smiju dirati, malo glasanje protiv, malo ovo-malo ono – i Most se bez borbe povukao.

Mjera inače nije bila ništa što bi bitno promijenilo odnose u državi, više je simbolička, no time važnija za Most – pa ako nisu ovo uspjeli progurati, već su odbijeni uz smijeh, kako uopće misle da će progurati nešto drugo, potencijalno i mnogo važnije?

Za HDZ/SDP znamo kakvi su – dali bi za vlast sve i nije ovakvo odbijanje nešto što se nije moglo očekivati. Međutim – istovremeno smiješno i tragično je nešto drugo – Mostovci misle da su se "oprali" jednim upisom na Fejsu. Kao, oni su pokušali i nije išlo, i time su ispunili očekivanja i zahtjeve? Podsjeća li to možda na učenika ili studenta koji nema pojma, ali eto, kaže da je učio? Ili na čovjeka koji je cijeli dan doma, ali je imao veliku želju izići vani? Ili na vojnika koji smatra da treba dobiti orden ne za junačko djelo, već zato jer je želio biti junak i ispao kukavica?

Mostovci su zaboravili jednu važnu stvar – više nisu u kampanji. Sada su u vlasti, dio vladajuće većine, a tu se broje rezultati, a ne upisi na Fejsu.

Ivan Vilibor Sinčić je u pravu

O političkim stavovima Ivana Vilibora Sinčića ovaj puta nećemo, ali o faktima koje iznosi hoćemo. Sinčić također piše po Fejsu, no njemu, kako je jedini dužnosnik svoje grupacije, to nećemo zamjeriti.  Kaže on:

"Sabor je konstituiran prije gotovo 2 mjeseca. Vlada je sastavljena prije nekoliko tjedana. Svih tih tjedana održali su tek 4 sjednice. Do današnjeg dana mi na stol nismo dobili ni jedan jedini relevantan prijedlog Vlade za izmjenu ili dopunu ijednog zakona. Sve ovo vrijeme bave se smjenama, biranjem zamjenika, potpredsjednika, dopredsjednika. Kadroviranjem." Napisao je i sljedeće:
"Jedino što smo od njih dobili na glasovanje bila su dva zakona u kojima se, pazite, mijenja da određenu funkciju u zakonu o strateškim investicijama više ne popunjava potpredsjednik za gospodarstvo već potpredsjednik kojeg imenuje Vlada. Jedna političko-administrativna odluka. (…)“
Sinčić je potpuno u pravu i dobro da je ovo napisao – jer je tako pročitalo puno više ljudi no što redovno prati dnevni red Sabora. Izbori su bili već jako davno, Sabor je konstituiran i na njegovom dnevnom redu je uglavnom veliko – ništa. Zasjeda Sabor, tu su imenovanja, tu su razna izvješća koja treba prihvatiti, od HNB-a do HRT-a, ali zakonskih prijedloga – nema. Ni vladinih, ni oporbe.

Nikoga za reforme, čini se, nije briga.  Državni proračun biti će izmijenjen uz pravni okvir kojega je ostavila SDP-ova koalicija, što znači da suštinski ništa neće biti izmijenjeno, niti jedno stečeno pravo, niti jedan odnos, niti jedan veći proračunski trošak – Hrvatska će 2016. godinu broditi uglavnom onako kako je navigao Zoki i ekipa – a nije da su bili nešto dobri pomorci.

Koliko god u prošlom mandatu bilo enormne zakonodavne aktivnosti i koliko god imali stalne promjene propisa – često jer su propisi bili loši (pa samo Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi mijenja se u neke tri godine pet puta), sadašnja zakonodavna tišina je druga krajnost.  Ova zakonodavna tišina govori za sebe – vladajući se bave sami sobom, kadroviranjima, afericama… Svačim. Osim svojim pravim poslom.

Vlast koja tek napola postoji

Dosta je pogledati internetske stranice ministarstava – nedostaje velik broj zamjenika ministara i nižih dužnosnika. Sustav vlasti uopće nije postavljen, a gotovo komično zvuči činjenica da su na mnogo mjesta još uvijek SDP/HNS dužnosnici, dulje nego što su i sanjali da će tu biti.

Vladajući se ne mogu dogovoriti gdje će tko sjesti, a i kada sjedne, ispadaju "kosturi iz ormara" gore nego u horor-filmu. Pročitamo kako je imenovano par novih dužnosnika, a onda redom: jedan ima od prošlog posla revizorsko izvješće sa stranicama i stranicama ozbiljnih primjedbi, drugi vuče afere s bivšeg posla, treći bi se trebao baviti poduzetništvom, a firma mu u dugovima i pred stečajem. Pa dokle?

Da se u firmi 3-4 mjeseca bavite sami sobom, umjesto poslom, propali bi makar bili Microsoft ili IBM. Međutim, naši novi dužnosnici sjeli, dobili svatko 16-18-20.000 kuna i sada udri u kadrovske križaljke. Za to vrijeme – cijeli Sabor se bavi partizanima i ustašama jer istini za volju nema pametnog posla.

Čujemo kako Zakon o računovodstvu (donesen za prošle vlasti, ali stupio na snagu ove godine) – ima i manjkavosti i dubioza i gluposti te uvelike otežava posao firmama. Ima li itko u tome Saboru da ga to brine? Zašto nitko ne zatraži raspravu?

U međuvremenu – privreda se uništava

Udruga Hrvatski nezavisni izvoznici softvera- CISEx, navodi jučer u priopćenju, upravo vezano za novi Zakon o računovodstvu: "Likvidatura ulazne računovodstvene dokumentacije zahtijeva dodatno vrijeme pri čemu zaposlenik u tvrtki mora svaki ulazni račun prvo isprintati, zatim na njega staviti žig (ili napisati „likvidirano“) i potpis likvidatora da bi ga potom opet skenirao za svoju digitalnu arhivu, a original odložio u registrator i predao u računovodstvo. Procjenjujemo da se u jednoj prosječnoj ICT tvrtki koja ima 30 zaposlenika i cca 100 ulaznih računa mjesečno na taj posao potroši cca 500 minuta mjesečno, odnosno 8 sati. To je više od jednog radnog dana, odnosno, oko 5% ukupnog radnog vremena osobe. Jednostavnim izračunom dolazimo do troška od 6 milijuna kuna mjesečno, samo u 7672 firme registriranih za informatičke djelatnosti. Pritom je potpuno nejasno koja je korist s druge strane te jednadžbe i što je zakonodavac htio postići."

Kritiziraju, potpuno opravdano, i fiskalizaciju online plaćanja (gdje se dakle plaća isključivo karticama!): "Hrvatska je jedina država, koliko nam je poznato, koja ima takav administrativni teret postavljen kod online poslovanja. Iako je potpuno nejasno koji su benefiti za državu da se fiskaliziraju računi plaćeni karticama, bilo bi moguće izračunati koliko takav sustav integriran u web shop poskupljuje njegov razvoj i kasnije održavanje."

Ovo su problemi, stvarni problemi firmi koje posluju i plaćaju poreze, a od tih poreza dolaze sve plaće javnog sektora, pa i zastupničke. No, zastupnike i općenito one u visokoj politici nije briga. Zašto?

Političari te probleme ne razumiju. Velika većina su u politici dugo, ili dolaze iz javnog sektora gdje imate beskonačno vremena – radili ne radili, trajao projekt godinu ili pet, vaša plaća dolazi svakog desetog u mjesecu i to je nešto normalno i razumljivo. Vaša plaća tu ne mora biti zarađena – ona je pravo koje se podrazumijeva.

Ljudi s beskonačno puno vremena

Naši političari imaju beskonačno vremena – Most beskonačno vremena tražiti reforme i žaliti se na Fejsu, vladajuća koalicija beskonačno vremena tražiti dužnosnike, a Sabor beskonačno vremena sjediti i ne raditi svoj posao – jer plaća uredno stiže. Čak i oporba ima beskonačno vremena – jer ništa konstruktivnih prijedloga ni od njih.

Sve je to, kada bolje razmislimo – užasno. Ova zemlja stoji i čeka. Politička odgovornost ne postoji. Politički čelnici rješavaju križaljke, zakonodavno tijelo dobiva plaću radeći "u prazno", bivši dužnosnici također dobivaju plaću, a politička obećanja traju kraće od ovogodišnjeg snijega. Hoće li napokon početi nešto raditi, ili je ova vladajuća kombinacija osuđena na pregovore dok napokon nekome ne dosadi? Imamo li mi građani beskonačno vremena čekati njih da se dovedu u red i reformiraju državu kako bi se gospodarstvo moglo razvijati?

Usput, što mislite, kako će MOST proći na narednim lokalnim izborima?