USPJEH nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u samo nekoliko tjedana uspio je promijeniti raspoloženje u Hrvatskoj, gdje već cijelo desetljeće vlada negativna atmosfera.

Hrvatska je zahvaljujući uspjehu nogometaša dobila ogromnu pažnju svjetskih medija, globalnu prepoznatljivost, objavljeno je bezbroj uglavnom vrlo pozitivno intoniranih tekstova i sve to moglo bi se iskoristiti za ozbiljan zaokret koji bi zemlju i u drugim područjima, ne samo u nogometu, ako ne lansirao u svjetski vrh, onda barem odlijepio s dna kako bismo uhvatili priključak s razvijenim zemljama. No bojimo se da se to neće dogoditi.

U posljednjih dvadeset godina, od prvenstva 1998. kada je reprezentacija također postigla veliki uspjeh, osvojivši treće mjesto i kada je u Hrvatskoj vladala slična euforija, broj stanovnika smanjio se oko pola milijuna, otprilike onoliko koliko ih je jučer na zagrebačkim ulicama slavilo povratak nogometaša iz Rusije.

Zdravstveni sustav je u raspadu, mirovinski se već odavno raspao, porezno opterećenje je daleko veće nego u usporedivim zemljama istočne Europe, a jedino što smo čuli od premijera jest najava gradnje novog stadiona, iako ne znamo što ćemo ni s ovima koje imamo.

Sretni smo zbog nogometa, nesretni zbog propale ekonomije

Hrvatska je danas u samom vrhu kada je u pitanju nogomet, ali isto tako gleda u leđa zemljama s kojima se nekada uspoređivala, poput Češke i Slovačke. Danas se uspoređujemo s Rumunjskom i Bugarskom, a i one će nas za koju godinu preteći jer su postavile temelje za snažan razvoj.

Danas smo sretni zbog nogometa, ali kada je riječ o ekonomiji, Hrvatska je najjadnija zemlja EU-a. Čak nismo za usporedbu ni s Grčkom koja je dugo punila naslovnice svjetskih medija kao problematična, ali ipak treba imati na umu da se, usprkos ogromnim problemima, radi o zemlji sa znatno većim standardom života u odnosu na Hrvatsku.

Javni sektor je sve veći, broj zaposlenih u raznim dijelovima administracije konstantno raste, za njihovo financiranje potreban je ogroman novac pa su porezi sve veći, to ubija ekonomiju, ljudi ostaju bez posla i iseljavaju i tako se stvara negativna spirala koja će imati nesagledive posljedice.

Premijer Plenković sada u pozitivnom raspoloženju u cijeloj zemlji i u uvjetima kakvog-takvog ekonomskog rasta te niza dobrih turističkih sezona ima priliku napraviti hrabre poteze - zaustaviti uhljebljivanje i reformirati administraciju i mirovinski sustav, raščistiti situaciju u zdravstvu te smanjiti poreze kako bi privatni sektor prodisao, no sve to se nažalost neće dogoditi. Vlada je pokazala da nema kapacitet za velike poteze, glavna “reforma” im je raspad Agrokora i jedino što nam mogu ponuditi jest stadion, hrpa betona za milijardu kuna koja će se za 10 godina raspadati kao i postojeći stadioni i “arene”.