HRVATSKA akademska zajednica u posljednjih je nekoliko dana primila dva teška udarca koji bi mogli opasno pogoršati već ionako loše stanje po pitanju sankcioniranja neetičnosti u visokom obrazovanju, kakva je primjerice plagiranje.

Prvi udarac je odluka kojom je Ustavni sud prošli tjedan stao u obranu prorektora Ante Čovića ukinuvši Mišljenje Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta u Zagrebu koje Čovića tereti za svojevrsni autoplagijat. Zanimljivo je, ali ne i iznenađujuće, to da u Ustavnom sudu trenutno sjedi par ljudi koji su također u nekom trenutku bili terećeni za plagijat.

Drugi udarac je to što je Senat Sveučilišta u Zagrebu u utorak donio novi Etički kodeks koji stručnjaci smatraju katastrofalnim jer omogućuje uplitanje odvjetnika i sudova u etička pitanja čime narušava sveučilišnu autonomiju. Zanimljivo, ali ne i iznenađujuće, taj bi Kodeks također trebao ići na ruku Čoviću. Još je zanimljivije, a još manje začuđujuće, to da je upravo Čović bio koordinator Etičkoga savjeta koji je izradio novi kodeks tako što je napravio izmjene članaka staroga (stari je navodno dobrim dijelom bio prepisan od Sveučilišta u Rijeci).

Tko koga štiti?

Naravno, Kodeks neće koristiti samo njemu već i brojnim osumnjičenim i potvrđenim prekršiteljima akademskih etičkih načela, a takvih kod nas ne manjka.

Navedimo samo neke od medijski poznatijih slučajeva u kojima su se visoko pozicionirani ljudi u društvu teretili za neetičnost, odnosno za plagijat, o kojima smo često pisali na Indexu (ovdje navodimo samo one čiji je prekršaj potvrdilo barem neko etičko tijelo):

- Milijan Brkić, član predsjedništva HDZ-a, potpredsjednik sabora; Stručno vijeće Visoke policijske škole zaključilo je da je nesumnjivo plagijator zbog čega mu je bila oduzeta diploma

- Pavo Barišić, bivši ministar znanosti i obrazovanja u HDZ-ovoj vladi; Odbor za etiku dao je mišljenje da je plagirao Stephena Schlesingera, nakon što je to američki znanstvenik sam potvrdio za Index

- Snježana Bagić, sutkinja Ustavnog suda; priznala je plagijat i ispričala se kolegi od kojeg je prepisivala

- Miroslav Šeparović, sudac Ustavnog suda; Odbor za etiku dao je mišljenje da u svojem doktoratu nije ispravno naveo ono što je preuzimao od drugih

Šeparović se u donošenju nove odluke očito izuzeo jer njegovog imena nema na njoj, no Bagić to nije učinila.

Bitka za Čovića

Slučaj prijave protiv Čovića za plagijat već se od 2011. povlači po raznim tijelima. Ovdje nećemo iznositi cijelu njegovu kronologiju.

Podsjetimo samo ukratko da je trenutni prorektor bio prijavljen Povjerenstvu FFZG-a da je dijelove svojih starih radova prikazivao kao nove za potrebe napredovanja, što je protivno Zakonu. Pojednostavljeno govoreći, student ne može s istim ili recikliranim radovima diplomirati, magistrirati, doktorirati i postati profesor. Za svako napredovanje treba napraviti neke nove znanstvene radove. Preciznije, prema Zakonu uvjet za izbor u trajno zvanje redovitog profesora je da on, nakon izbora u prethodno zvanje, „prezentira najmanje pet radova na znanstvenim ili stručnim skupovima od kojih najmanje dva na međunarodnim”.

Ne treba posebno isticati da napredovanje u zvanju donosi brojne privilegije, uključujući i veće plaće.

A Čović je, prema prijavi, za potrebe izbora u zvanje redovnog profesora 2005. naveo rezultate istraživanja koji su u značajnom dijelu sadržaja već bili vrednovani u prethodnom izboru 1999. kada je bio biran za izvanrednog profesora.

„Ponašanje prof. Ante Čovića te profesora Line Veljaka i Branka Despota u konkretnom prijavljenom slučaju predstavlja ozbiljno kršenje etičkih načela i običaja dobre prakse u humanističkim znanostima“, jedan je od zaključaka Etičkog povjerenstva FFZG-a.

Slučaj se dodatno zahuktao u listopadu kada je Čovićev bliski suradnik rektor Damir Boras dekanici Filozofskog, Vesni Vlahović Štetić, poslao pismo upozorenja kojim je tražio da se očituje o razlozima za imenovanje stručnog povjerenstva koje je trebalo odlučiti o oduzimanju zvanja Čoviću. Čović je taj postupak nazvao montiranim procesom i mobingom dekanice.

Konačno je Čović Ustavnom sudu podnio ustavnu tužbu protiv Mišljenja Etičkog povjerenstva FFZG-a, a sud je taj predmet u impresivno kratkom roku riješio odbacivanjem Mišljenja.

Odluka Ustavnog suda by Index.hr on Scribd

Ustavni sud i borba za (ne)etičnost

U ovom slučaju postoji još jedna važna zanimljivost, a to je da se Ustavni sud u više sličnih slučajeva u prošlosti proglašavao nenadležnim.

Ništa manje važna nije ni činjenica da je Ustavni sud prije godinu dana smanjio ovlasti Odbora za etiku u znanosti koji je bio svojevrsno kontrolno saborsko tijelo koje je trebalo osiguravati da se neetične radnje sankcioniraju te da se postupci ne opstruiraju na nižim razinama na kojima članovi akademske zajednice na visokim pozicijama relativno lako mogu utjecati na svoje podređene kolege.

Da apsurd bude veći, ovaj put je Ustavni sud blokirao upravo proces na fakultetskoj razini koju su u slučaju ministra Barišića njegovi branitelji proglašavali jedinom mjerodavnom.

Akademik Vlatko Silobrčić, koji je svojevremeno bio predsjednik Odbora za etiku, za Index je komentirao da je takva odluka suda još jedna u nizu čudnih.

„Koliko znam, Ustavni sud se u odluci pozvao na kršenje Čovićevih ljudskih prava. No pitam se kojih“, rekao je Silobrčić.

„Koliko se razumijem u pravo, to nije prvi put da Ustavni sud donosi 'čudne odluke' o bitnim pitanjima u znanosti. Osobito je čudno što je takvu odluku donio nakon što je zbog posebnih slučajeva oduzeo pravo Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju da njegovo mišljenje bude nadređeno mišljenjima etičkih odbora pojedinih sastavnica Sveučilišta. Sada međutim, osporava odluku Etičkog povjerenstva FFZG-a za čije se autonomno odlučivanje, svojom odlukom o oduzimanju nadređenosti Odbora, opredijelio“, poručio je akademik.

(Odluku Ustavnog suda možete pogledati u PDF-u gore ili na ovoj poveznici)

Loša vremena za društvo

Profesorica Vesnica Garašić, svojevremeno predsjednica Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu, za Index je komentirala da je izmjenom Etičkog kodeksa, koja ne služi na dobrobit sveučilišne zajednice, Senat Sveučilišta u Zagrebu još jednom zakazao u odgovornom vršenju svojih dužnosti i narušio sveučilišnu autonomiju.

„Ovom izmjenom omogućeno je da u etičkom procesu, kojem je svrha potraga za istinom i primjerenim djelovanjem, ta potraga bude zasjenjena borbom plaćenih odvjetnika da njihov klijent pobijedi, bez obzira na istinu“, rekla je Garašić, istaknuvši da bi akademska zajednica trebala predstavljati intelektualnu i moralnu vertikalu društva.

„Dodatno, Senat je ovim izmjenama etički proces učinio ovisnim o sudskom procesu, pokazujući da istinski pojam sveučilišne autonomije ne razumije ili ne poštuje. Niti jedno sveučilište na svijetu nema ovakve odredbe etičkog kodeksa. Loša vremena za društvo nastupaju kada se na visokim pozicijama za koje je vezana moć i odgovornost nađu osobe koje interesira samo moć. Ovo su loša vremena za Sveučilište u Zagrebu, s previše poslušnika i dekana koji šute, a premalo onih s istinskim integritetom“, upozorila je Garašić.