NAKON gotovo svih prebrojanih glasova, rezultati su pokazali kako ne postoji velika razlika u broju individualnih glasova između Domovinskog pokreta, Mosta i Možemo. Međutim, razlika u broju osvojenih mandata je nešto drugačija.

Domovinski pokret je dobio 202.670 glasova, Možemo 193.007, a Most 169.966. DP je osvojio 14, Možemo 10, a Most 11 mandata u saboru.

Kada bismo dijelili broj glasova s brojem osvojenih mandata, ispada da je stranci Možemo za jedan osvojeni mandat trebalo otprilike 5 tisuća glasova više od Mosta i DP-a.

Na prvi pogled ovakva raspodjela mandata ne čini se proporcionalnom u odnosu na broj dobivenih glasova, no za to postoji nekoliko razloga.

Izborne jedinice i broj stanovnika

Prvi i najočitiji razlog je izborni sustav, odnosno izborne jedinice. Hrvatska nije jedna izborna jedinica pa se tako ni mandati ne dodjeljuju na temelju svih glasova u Hrvatskoj, već na temelju rezultata u deset pojedinih izbornih jedinica.

Stranke i koalicije nemaju jednaku podršku u svim predjelima Hrvatske, pa je tako moguć scenarij u kojem jedna stranka dobije ukupno više glasova na razini države, a manje mandata. 

Primjerice, Možemo je bio uspješan u tri zagrebačke jedinice (1., 2. i 6.) i tamo osvojio ukupno 7 mandata. DP je osvojio 4 mandata, a Most 3. Možemo je ovdje dobio otprilike 100 tisuća glasova u 3 jedinice. DP je istovremeno za sličan broj ukupnih glasova osvojio 9 mandata u četiri izborne jedinice, dvije slavonske (4. i 5.) te dvije dalmatinske (9. i 10.)

Most je pak s nešto manje od 50 tisuća glasova osvojio 4 mandata u 9. i 10. jedinici, dok je Možemo u tim sredinama ostao bez mandata. Dakle, više individualnih glasova koje je dobio Možemo u Zagrebu nije značilo previše u konačnoj raspodjeli jer su Most i DP s manje glasova u drugim jedinicama osvojili više mandata.

Tu je i pitanje broja stanovnika. Naime, Možemo je svoje mandate osvajao mahom u jedinicama s većim brojem stanovnika, 1.,3, 6. i 8., dok su Most i DP najbolje rezultate ostvarili u demografski ispražnjenoj Slavoniji te u Dalmaciji gdje je zabilježena najmanja izlaznost.

Izborni prag

Gledajući rezultate, može se zaključiti i da Možemo nije imao previše sreće s prelaskom izbornog praga. Primjerice, u 4. izbornoj jedinici razlika u glasovima između Mosta i Možemo bila je samo 1015 glasova, no Most je uspio dobiti jednu zastupnicu, dok je Možemo ostao ispod crte.

Slična situacija je i u 9. i 10. jedinici, gdje je Možemo osvojio 4.44 posto i 5.27 posto glasova, no ni u jednom ni u drugom slučaju nije prošao izborni prag zbog D'Hondtovog sustava raspodjele mandata.

Istovremeno, Most se s 5.71 posto glasova provukao s jednim mandatom u 8. izbornoj jedinici, a iako je Možemo dobio 10.24 posto podrške te 10 tisuća glasova više, osvojio je jedan mandat kao i Most.

Prekrajanje izbornih jedinica

Ovaj faktor vjerojatno je najmanje prisutan u konkretnom slučaju, no vrijedi ga spomenuti u široj slici. Tema prekrajanja izbornih jedinica (izborni inženjering, gerrymandering) već se spominjala u javnom prostoru, a pogotovo nakon što je prošle jeseni HDZ-ova većina ionako lošu izbornu geografiju zamijenila još gorom.

HDZ je bio prisiljen promijeniti zakon o izbornim jedinicama jer je Ustavni sud zaključio kako postoje prevelika odstupanja u popisu birača pa je tako u nekim jedinicama glas vrijedio više, a negdje manje. No, HDZ je umjesto prave reforme izbornih jedinica, koju su predlagali oporba i GONG, odlučio zadržati iste, ali im promijeniti granice. Valja navesti kako odstupanja u broju birača u pojedinim izbornim jedinicama još postoje, no one su sada unutar zakonskih odredbi, odnosno manje su od 5 posto po jedinici.

Rascjepkanost zagrebačkih jedinica ne ide na ruku Možemo

Tako su tri zagrebačke jedinice (ionako smišljeno rascjepkane kako bi se pogodovalo HDZ-u) još više raslojene pa jednom tramvajskom linijom možete proći kroz tri izborne jedinice. 7. izborna jedinica kolokvijalno je nazvana "frankenštajnskom" zbog svoje veličine i potpunih nelogičnosti jer se u istoj jedinici nalaze gradovi Obrovac i Kutina ili primjerice Sisak i Senj.

Slični primjeri vidljivi su i u Dalmaciji (Solin i Split u različitim jedinicama), u 8. jedinici gdje je Istri i Primorju dodano nekoliko HDZ-ovih uporišta, pa i kada je tradicionalno lijeva Koprivničko-Križevačka županija ubačena iz 3. u 4. izbornu jedinicu zajedno s dijelom Slavonije kako bi se umanjio uspjeh SDP-a, ali i DP-a.

Sve zajedno imalo je za cilj veći broj mandata za HDZ, a manji za ostale stranke, iako je na ovim izborima HDZ uvjerljivo osvojio najviše mandata neovisno o rasporedu izbornih jedinica. Za Možemo je najveći problem bio u tome što je Grad Zagreb podijeljen na tri jedinice pa je tako njihov izborni uspjeh bio ograničen. Za Most i DP se ipak ne može reći da im je takav sustav u ovom slučaju naštetio u pitanju osvojenih mandata.