Mračna strana Dana D: Nakon oslobođenja krenula je "divlja čistka"
U MJESECIMA nakon Dana D, koji se dogodio na današnji dan prije 75 godina, Francusku je preplavio val takozvanih "divljih čistki" (franc. "épuration sauvage ") nacističkih kolaboracionista. Nazvane su tako jer su bile spontane i neslužbene, u pravnom limbu između sloma njemačke okupacijske administracije i uspostave francuske privremene vlade.
Ali ime je prikladno i zato što su bile divljačke, piše autorica Ann Mah za časopis Time. Oslobođenja gradova i sela diljem Francuske 1944. i 1945. pratile su brutalne i ponižavajuće kazne za one koji su optuženi za kolaboraciju s nacistima, od premlaćivanja i javnog ponižavanja do izvansudskih smaknuća.
A najveće javno poniženje bilo je namijenjeno ne ozbiljnim kolaboracionistima i ratnim zločincima nego ženama koje su optužene za "horizontalnu kolaboraciju" - eufemizam za seksualne odnose s nacistima.
Pravdu nije provodio sud, nego ju je u svoje ruke uzela rulja, uglavnom predvođena pripadnicima antifašističkog pokreta otpora. Žene koje su spavale s nacistima javno su svlačili, brijali im glave, mazali katranom i s njima paradirali kroz gradske ulice, gdje ih je rulja vrijeđala, udarala, pljuvala, kamenovala, a ponekad i ubijala.
Neka od tih javnih ponižavanja ovjekovječena su - jedna takva fotografija prikazuje ženu koja stoji u selu dok je dvojica muškaraca drže za ruke, a treći joj grabi kosu jednom rukom, držeći drugom škare kojima će je ošišati.
Znakovito je da su, kao što su mete gotovo uvijek bile žene, izvršitelji ovih javnih odmazdi gotovo uvijek bili muškarci - ponovimo, bez ikakvih legalnih ovlasti. Iako su neki od njih bili lojalni članovi pokreta otpora, odnosno partizani, drugi su i sami kolaborirali s okupatorima pa im je u interesu bilo na ovaj način sprati ljagu sa sebe prije nego što se rulja okrene i protiv njih.
Mah piše da je, kad je počela istraživati za svoj roman o Francuskoj u Drugom svjetskom ratu "The Lost Vintage", bila iznenađena otkrićem da je upravo oslobođenje od nacizma značilo početak jedne druge noćne more za tisuće žena.
Najmanje 20 tisuća Francuskinja bile su javno ošišane i osramoćene tijekom ove "divlje čistke" koja se odvijala 1944. i 1945. Povjesničar Anthony Beevor smatra da je taj broj bio i veća.
Više od 10 tisuća kolaboracionista pogubljeno
Nakon "divlje", Francuska je imala i svoju "legalnu čistku" (franc. "épuration légale"): niz službenih sudskih procesa nakon pada kvislinškog Višijskog režima, koji je u posljednjoj fazi rata ionako postojao samo na papiru, i oslobođenja Francuske.
Od 1944. do 1951. istraženo je oko 300 tisuća slučajeva u kojima se sumnjalo na kolaboracionizam, no samo polovica je rezultirala optužnicom.
Oko 120 tisuća ljudi je osuđeno, od čega njih 6763 na smrt za veleizdaju i druga nedjela. Od toga je samo 791 smrtna kazna i izvršena. Mnogo češća kazna bila je "nacionalna degradacija", odnosno gubitak građanskih prava, na što je osuđeno 49.723 ljudi.
Međutim, ako se ubroje izvansudska smaknuća u "divljim čistkama", broj pogubljenih raste na oko 10.500.
Osim žena koje su imale seksualne odnose s njemačkim okupatorima, kažnjavani su i "ratni profiteri" koji su za vrijeme rata poslovali na crnom tržištu. Ipak, privremena vlada Francuske Republike uskoro je ponovo uspostavila red i izvela kolaboracioniste pred sud. Mnogi od njih na kraju su pomilovani.
"Horizontalna kolaboracija" - spavanje s okupatorima
No kako sugerira kolumnistica Timea, masovno sumnjičenje i kažnjavanje žena nakon Drugog svjetskog rata može se gledati kao dio ciklusa represije i seksizma koji je počeo daleko prije rata i seže do danas. Ono je pratilo prepoznatljiv uzorak: nešto užasno se dogodi, žene se nekako okrivi za to, nasilno ih se napadne iz odmazde i onda se cijela stvar zaboravi. U 75 godina koje su prošle nakon Dana D i u sjećanju na pobjedu protiv nacizma, barbarizam "divljih čistki" često se previđao.
Većina žena koje su javno ponižene zaista su spavale s nacističkim vojnicima i dužnosnicima - bilo kao ljubavnice ili prostitutke. No neke od njih su silovane. Neke su lažno optužene za "horizontalnu kolaboraciju" iz osobne osvete i interesa, baš kao i vještice stoljećima prije toga.
Neke od njih bile su samohrane majke, udovice ili supruge ratnih zarobljenika, kojima je seks s njemačkim vojnicima nekad bio jedini način da prehrane svoju djecu.
Skinuli bi ih, obrijali im glave, vukli kroz grad, tukli, pljuvali...
Neke su pak imale samo kratak, nevin kontakt s okupatorima, poput žene koja je pravila pogrebne vijence u Toulouseu. Ona je jednog dana radila pored prozora u svom domu kad joj je prišao njemački vojnik i kratko čavrljao s njom. Kako piše Hanna Diamond u knjizi "Žene i Drugi svjetski rat u Francuskoj nakon oslobođenja", netko ju je prokazao i rulja je došla po nju. Svukli su je u donje rublje, obrijali joj glavu i vukli je kroz grad, dok je njena kći tinejdžerica išla iza nje.
Naravno, ovaj tip ulične pravde događao se i u drugim zemljama oslobođenima od njemačke i japanske okupacije: od Belgije, Nizozemske, Norveške i Italije do Kine. Mnoge od stotina tisuća kineskih, korejskih, filipinskih i drugih "žena za utjehu", što je bio japanski eufemizam za seksualne robinje, poslije rata su se ubile.
"Kolaboracionistice" u Francuskoj (i drugim zemljama) postale su prigodno žrtveno janje za bijes nacije ponižene zbog okupacije, brutalno kažnjene bez suda i mogućnosti da se brane - iako su mnoge od njih i same bile žrtve nacističke okupacije. Tu mračnu stranu oslobođenja ne možemo prepustiti zaboravu, zaključuje Mah.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati