SOLINSKI gradonačelnik Dalibor Ninčević uradio je točno što je trebao. Kada je doznao da je pozitivan na koronavirus, napisao je o tome, u duhu vremena, status na Facebooku. Informaciju o svom zdravstvenom stanju učinio je javnom, jer je izabrani predstavnik građana i pravila primjenjiva na ostali svijet ne odnose se na njega.

>> HDZ-ov gradonačelnik Solina: Imam koronavirus

Uz zakonsku obavezu polaganja računa o imovinskom stanju, političari imaju i moralni imperativ govoriti istinu o vlastitom zdravlju. Ne znamo kako se solinski gradonačelnik inače nosi s moralnim imperativima, niti se time sada bavimo, ali u ovom mu se slučaju nema što prigovoriti.

Nizovi teške zluradosti

Ipak, pod objavama o njegovoj bolesti zacrnili su se nizovi teške zluradosti. Ne političke, ona može biti opravdana jer je svačiji politički izbor podložan kritici, nego pravedničke kakvu tako rado u izvanrednim situacijama, poput ratova i pandemija, izražavaju prva lica množine. Nalazilo se tu svega, od likovanja, do prozivanja kao da se virus dobiva svjesnim izborom, a ne nesretnim, teško predvidljivim slučajem.

Sličnih primjera zlobe, mržnje, vrijeđanja... nije manjkalo ni pod drugim, ne baš čestim, otvorenim ispovijedima ljudi zaraženih koronom, a jedan je dnevni list objavio dramatičan tekst u kojem se oboljeli Osječani žale na šikaniranje okolice.

Psihoza ratnog stanja

Da bi se bolesnike, barem u dijelu javnosti, umjesto kao ugrožene ljude promatralo kao glavnu opasnost, izopačene i u svakom pogledu suspektne pojave, valjalo je stvoriti adekvatnu društvenu klimu. U njoj trenutno prevladava strah za zdravlje i on je svakom smrtniku samorazumljiv.

No osim njega, tu je i psihoza ratnog stanja. Uz zdušnu podršku provladinih medija, a zaista ih nije malo, suzbijanje pandemije pretvoreno je u rat. U času kada pišemo ovaj tekst, novinarka državnog radija vrlo ozbiljno poručuje "Hrvatska je ponovno u ratu". Ratnoj simbolici prilagođeno je sve, liječnici i medicinsko osoblje nisu na svojim radnim mjestima gdje rade posao za koji su se školovali, nego "na prvoj crti", bolnice su postale "bojišta", omiljeni ministar zdravstva govorio je o "petoj koloni", valjda se samo propagandnim propustom može objasniti činjenica da virus nije proglašen nevidljivim četnikom.

Kada bolesnici postanu suradnici okupatora

Ratna retorika stvara ratnu psihozu. Ona, sasvim očekivano, pokreće strastvenu potragu za neprijateljima, a njih se nalazi posvuda. U šetačima - u Splitu ih maltretiraju policajci i kamenuju susjedi, čak i kada se pridržavaju famoznih epidemioloških mjera. I, naravno, u ljudima koji se upravo bore s koronavirusom. Jer ako smo u ratu, onda su virus i pripadajuća bolest neprijatelji, a udruživanje s neprijateljem ili ono što se smatra nedovoljnom revnošću u borbi, moralno su nepodnošljivi.

Tako ljudi s koronom, uz zdravstvene nedaće, trpe teror prijekih sudova društvenih mreža i nadobudnih susjeda, čitaju i slušaju tračeve o tome gdje su se, kada i s kim družili, jesu li i zašto putovali u inozemstvo, s kim su i zašto slavili rođendane, zašto su i kada posjetili roditelje, otišli u dućan, na posao, pretvaraju se u pomagače virusa, suradnike okupatora, nacionalne izdajnike.

Zapravo, bolest je tako ljudska. Ljudski je zaraziti se, čak i kada se pridržavate svih mjera opreza kojih se možete pridržavati, kao što je, konačno, ljudski i pogriješiti. U naše organizme virusi ne ulaze uz fanfare i glasne najave, nego tiho i podmuklo. Nitko od zaraženih nije htio koronu. Mnogi su se pridržavali pravila, ali i ona su se modificirala jer bolest je nova i njezin je razvoj bilo nemoguće predvidjeti. Ljudi su dobivali virus, kao što ga možete dobiti vi koji ovo čitate ili ja koji pišem.

Kao što smo ga možda već dobili, a da ne znamo.

Oprez je nužan, ali ne i mržnja

Sve ovo, naravno, ne znači da oprez nije nužan. Jest, itekako. Na njega smo na ovom portalu pozivali još dok su fejsbučne porote, danas nabrušene na zaražene, tvrdili da je covid-19 puki medijski senzacionalizam. Problem je kada oprez prema virusu i borba protiv bolesti preraste u mržnju prema bolesnima. Taj je problem veći od covida-19.

Kada se cerekate solinskom gradonačelniku ili nekom drugom tko je svoju dijagnozu izložio vašem primitivizmu, zapravo se ne smijete njemu. On je muku podijelio, sada se liječi i izliječit će se. Cerekate se sebi i svojima, onima koje će tek zakačiti ovaj ili neki drugi virus. Naime, božanska pozicija kakvu sebi dajete u zluradim komentarima tuđe bolesti ne izuzima vas od virusa.

Mislite o tome.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala