NACIONALNI muzej moderne umjetnosti (NMMU) poziva Hrvatski sabor da razmotri štete po državnu imovinu i kulturno dobro prouzročene primjenom Zakona o HAZU-u te da pristupi njegovoj reviziji i da se transparentno prikaže trošenje enormnih javnih sredstava dodijeljenih HAZU-u.

NMMU traži i da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) istraži pravnu valjanost te razmjere i izvore nekretninskoga bogatstva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), stoji u izjavi koju je danas uputio javnosti Ured za odnose s javnošću NMMU-a, donedavne Moderne galerije.

Kako je istaknuto, izjava je objavljena u povodu konferencije za medije koju je u petak 16. travnja održalo Predsjedništvo HAZU-a koje je tada, ustvrdio je NMMU, "zamjenom teza tumačilo svoje zahvaćanje u državnu imovinu i kulturna dobra kao ugrozu svoga postojanja i nacionalnih interesa i pritom iznijelo niz neistina".

O "ugrozama" kojima je izložen HAZU

Vezano uz tvrdnje Predsjedništva o ugrozama kojima je izložen HAZU, NMMU navodi da HAZU godišnje dobiva 62.5 milijuna kuna iz državnoga proračuna te da su netom potpisani ugovori o dodjeli nepovratnih sredstava za provedbu mjera zaštite kulturne baštine financirane iz Fonda solidarnosti EU prema HAZU-u teški nešto više od 338 i pol milijuna kuna i iznose više od 40 posto od ukupno ugovorenih sredstava sa svim potražiteljima, crkvama i muzejima.

"Vodstvo HAZU-a zaboravilo je da im je uza sva državna kulturna dobra na koja su se uknjižili kao vlasnici, 1996. u zamjenu za Vranyczanyjevu palaču koja je po dogovoru trebala u cijelosti pripasti Muzeju, država dodijelila zgradu dotadašnjega Kemijskog instituta na Strossmayerovom trgu, koja je potom u cijelosti i obnovljena sredstvima iz Državnog Proračuna za Knjižnicu HAZU-a, a Muzej nije dobio ništa", stoji, među ostalim, u izjavi.

Podsjeća se da je današnji NMMU kao samostalna institucija osnovan 1905., a Likovni razred HAZU-a 1919. te da NMMU djeluje u Vranyczanyjevoj palači od 1934., koju je Banovina Hrvatska kupila 1939. javnim sredstvima za potrebe Muzeja.

"Po diktatu komunističke vlasti Muzej 1947. pripojen JAZU-u"

Dodaje se da je "po diktatu komunističke vlasti i unatoč protivljenju struke i uprave Muzej 1947. pripojen JAZU-u koji tek tada prvi put ulazi u Vranyczanyjevu palaču kojoj je danas pravnim čudom vlasnik".

Navedeno je kako te iste godine, po konceptu JAZU-a, počinje razmještanje umjetnina iz Strossmayerove galerije prema Muzeju, a iz Muzeja prema Strossmayerovoj galeriji, Kabinetu grafike JAZU-a i Gliptoteci JAZU-a, a sve umjetnine se po važećim muzeološkim pravilima i pod upravom JAZU-a upisuju u zbirku Moderne galerije, a ne 1974. kako to danas tvrdi HAZU.

U izjavi se napominje da je 1974. po važećem zakonu Muzej razdružen od JAZU-a sa zbirkom koja je po Zakonu o muzejima i Zakonu o kulturnom dobru tada i zaštićena u cijelosti kao nacionalno i nedjeljivo kulturno dobro.

"Od 1047 umjetnina na čije se vlasništvo danas bez pravne osnove poziva HAZU, te 1947. iz zbirke Strossmayerove galerije u zbirku današnjega NMMU-a voljom JAZU-a izlučeno je 347 umjetnina, među kojima i Mlada patricijka Vlahe Bukovca i, ponavljamo, voljom JAZU-a, po muzeološkim pravilima sve su te umjetnine upisane u Inventarnu knjigu Muzeja", istaknuto je.

Ostale umjetnine koje, kako tvrdi NMMU, "HAZU svojata" otkupljene su namjenski javnim sredstvima za zbirku Muzeja koja je država uplaćivala na račun JAZU-a kao tadašnjeg upravitelja te su odmah inventirane u zbirku Muzeja.

Što se pak tiče Vranyczanyjeve palače, zgrada je, navedeno je, nakon osamostaljenja Hrvatske prešla iz statusa društvenoga u status državnoga dobra za koje je u jeku Domovinskog rata kao vlasnik upisan HAZU.

"Koja je svrha ovakve Akademije?"

"Mišljenje DORH-a prema zabilježbi HAZU-a kao vlasnika Vranyczanyjeve palače, kao i prema vlasništvu Mlade patricijke je negativno. Podsjetimo da je Općinski sud u Zagrebu u dva navrata vlasništvo nad Mladom patricijkom dodijelio muzeju, a tek je Županijski sud sliku dodijelio HAZU-u", stoji u izjavi.

Kako se tvrdi, "Muzej od 1947. stagnira, kao i sve kulturne institucije i nekretnine kojima je HAZU vlasnik. Suprotno tvrdnjama HAZU-a o zaštiti nacionalne kulture, kulturnoj javnosti je dobro poznata zapuštenost institucija i nekretnina pod paskom HAZU-a, kako onih doniranih tako i onih u koje je upisana po svom tumačenju zakona".

"Nama svima kao građanima, a nadasve članovima i članicama HAZU-a koji se opetovano pravdaju da ništa ne znaju o potezima vlastite uprave, preostaje da se zapitamo koja je svrha ovakve Akademije i ispunjava li ona svojim postupcima deklarirano poslanje. Ili u protivnom možemo prihvatiti da je vještina manipuliranja pravnim procesima i sustavom isto što i deklarirana briga o nacionalnim interesima i kulturnom dobru", zaključne su riječi izjave NMMU-a.

HAZU je pak u petak, komentirajući aktualne prijepore oko njihovih umjetnina s donedavnom Modernom galerijom, ustvrdio kako je traženje da se odreknu svog vlasništva najveći napad na Akademiju od njezina osnutka.