REKTOR Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić na čelo Hrvatskih studija ponovno je postavio profesora kroatologije Marija Grčevića. To je već treći put da Grčević dolazi na čelo tog fakulteta protivno volji zaposlenika, a po volji aktualnog rektora, u ranija dva navrata Damira Borasa, a sada njegova nasljednika i odabranika Lakušića.

Lakušić ga je predložio, a Senat se, kako se to već više godina redovno zbiva, velikom većinom složio s rektorom. Davno su prošla vremena kada rektori za neke svoje prijedloge nisu dobivali potporu Senata. Najnovije imenovanje Grčevića za v.d. dekana, baš kao i ranija, sporno je iz više razloga pa krenimo redom od onih široj javnosti najrazumljivijih.

Sporni stavovi o NDH, ustašama i njihovim zločinima

Podsjetimo za početak da je prije postavljanja Grčevića za vršitelja dužnosti dekana kandidatkinja za dekanicu bila profesorica povijesti Vlatka Vukelić.

Njezina kandidatura digla je veliku uzbunu u dijelu javnosti, medija i sabora jer je Vukelić u dijelu javnosti i medija percipirana kao relativizatorica ustaških zločina, negatorica postojanja dječjih logora u Sisku i Jastrebarskom za koje tvrdi da su bili domovi za ratnu siročad te pobornica ukidanja Dana antifašističke borbe 22. lipnja zbog uvjerenja da je formiranje prvog partizanskog odreda u šumi Brezovica kod Siska na kojem se, među ostalim, temelji ustavna definicija Hrvatske kao antifašističke, povijesna krivotvorina.

Prema Vukelić, u šumama se nisu okupili nikakvi prvi hrvatski antifašisti, već su u njih pobjegli komunisti koji su odlučili otići u ilegalu kada je Adolf Hitler prekršio sporazum s Josifom Staljinom i 22. lipnja 1941. napao Sovjetski Savez.

O Vukelić smo već podrobnije pisali na Indexu pa ovdje nećemo sve ponavljati.

>> Povijest NDH studentima će predavati profesorica sklona ustašama

Tražio da se ZDS uvede u službenu vojnu upotrebu

O Grčeviću smo na Indexu također već pisali u više navrata. Spomenimo samo da je njega na to mjesto postavio Boras u vrijeme kada je rektorovao te da je i on poznat po dvojbenim stavovima o NDH.

Naime, on se 2015. našao među potpisnicima peticije da se Marka Perkovića Thompsona ne kažnjava zbog ustašnog pozdrava Za dom spremni uz obrazloženje da je to starohrvatski pozdrav, a također je bio potpisnik otvorenog pisma u kojem se od tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović tražilo da se pozdrav uvede u službenu vojnu uporabu.

>> Borasov čovjek na Hrvatskim studijima brani Thompsona i zagovara pozdrav "Za dom spremni"

Intervjui kao znanstveni radovi

Također smo podrobnije pisali o Grčevićevom dvojbenom akademskom putu pa ćemo ovdje samo podsjetiti da je, među ostalim, u svoju znanstvenu bibliografiju u CROSBI-ju, bazu znanstvenih i stručnih radova, unio i svoje intervjue dane za konzervativno-klerikalne medije kao što su Glas Koncila, Hrvatsko slovo ili Hrvatski list, dok je neke članke u tim tiskovinama klasificirao kao znanstvene, što je najblaže rečeno neuobičajeno i svakako ispod razine kakva se očekuje od ozbiljnih znanstvenika, a osobito obnašatelja visokih pozicija na sveučilištu.

Grčević izgubio pa se požalio na nepravilnosti izbora

Čini se da je rektora Lakušića višemjesečna uzbuna pokolebala u namjeri da na dnevni red Senata stavi potvrdu izbora Vukelić za dekanicu.

U međuvremenu je zbog otezanja privremenom dekanu Hrvatskih studija Stjepanu Ćosiću istekao mandat, pa je on pokrenuo izbore za privremenog dekana. Na Fakultetskom vijeću povjerenje je dobio on, nakon čega se Grčević, koji je izgubio u drugom krugu izbora, požalio rektoru Lakušiću uz tvrdnju da su izbori bili kontaminirani brojnim nepravilnostima.

Kratak put od gubitnika do pobjednika

Rektor je žalbu poslao Odboru za statutarna pitanja Sveučilišta u Zagrebu koji je žalbu razmotrio. Nakon toga je predsjednik tog odbora rektoru poslao očitovanje u kojem je potvrdio navode iz Grčevićeve žalbe, pa je rektor poništio privremene izbore te na izvanrednoj sjednici Senata za v.d. dekana predložio upravo Grčevića, a senatori su, očekivano, podržali rektorov prijedlog, uz dva suzdržana glasa.

Neobični prigovori i neobična uloga Odbora

Ovaj rektorov potez u najmanju je ruku neobičan, i to iz više razloga.

Za početak, mišljenje Odbora za statutarna pitanja koje je potpisao njegov predsjednik, Ivan Milotić s Pravnog fakulteta, doneseno je na temelju žalbe jednog od dvojice kandidata - onog koji je izgubio izbore.

Grčević je u toj žalbi, između ostalog, naveo da je izborna sjednica Fakultetskog vijeća bila pristrana jer ju je vodio sam Ćosić, a on (Grčević) na nju nije bio ni pozvan. No, kako smo saznali, Ćosić je samo otvorio dotičnu sjednicu, a potom je daljnju proceduru prepustio prethodno izabranom povjerenstvu, a Grčević nije prisustvovao sjednici jer nije ni član Fakultetskog vijeća.

Osim toga, Grčevićevo prisustvo na sjednici nije ni bilo potrebno jer kandidati za v.d. dekana (za razliku od kandidata za dekana) ne prilažu niti izlažu bilo kakve programe rada niti se predstavljaju članovima vijeća, pa tako ni Grčević (kao, uostalom, ni Ćosić) na toj sjednici nije imao nikakvu posebnu ulogu.

Na sličan način, prema našim izvorima, Grčevićeve pritužbe na izborne listiće i način provođenja izbora nemaju osnove jer je o detaljima provođenja izbora prethodno postignuta suglasnost članova Vijeća.

Odbor daje sporan savjet koji od njega nije bio tražen

Međutim, najčudnije je da u završnoj rečenici svog "savjetodavnog mišljenja" predsjednik Statutarnog odbora Milotić rektoru "preporučuje da se imenovanje obnašatelja dužnosti dekana po njegovu prijedlogu provede na sjednici Senata Sveučilišta".

Kao prvo, nije jasno zašto nakon uvažavanja žalbe jednog od kandidata nije predloženo ponavljanje izbora, čime bi se Hrvatskim studijima omogućilo da sami izaberu svog privremenog čelnika (kao što je to omogućeno Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu desetak dana ranije). Kao drugo, nameće se pitanje što u gornjoj rečenici znači dio "po njegovu prijedlogu".

Ako se već neuobičajeno preporučuje seljenje procedure izbora v.d. dekana sa sastavnice na Senat, zašto bi rektor Senatu trebao predložiti jednog određenog kandidata, umjesto da mu predloži oba koji su se prijavili za to mjesto? Također se nameće pitanje zašto tako nešto rektoru predlaže Statutarni odbor, tj. njegov predsjednik, koji se trebao baviti žalbom jednog od kandidata. I konačno, zašto je rektor, prihvaćajući tu neobičnu preporuku, odlučio Senatu predložiti upravo kandidata koji je na fakultetu dobio manji broj glasova?

Već treći put izabran protivno volji kolega

Kako god bilo, Grčević je treći put došao na čelo Hrvatskih studija iako ga na to mjesto nisu izabrali njegovi kolege, kako je to inače zakonom predviđeno i uobičajeno.

Prvi put ga je na mjesto v.d. čelnika 2016. predložio bivši rektor Boras. Drugi put se to dogodilo 2017., kada ga je na funkciju "privremenog pročelnika" izabralo "privremeno" vijeće ustanove koje je imenovao Boras, nakon što je suspendirao legitimno znanstveno-nastavno vijeće. Treći put je na čelo ustanove postavljen 24. svibnja 2023., ovaj put kao v.d. dekana na prijedlog novog rektora Lakušića.

Zašto bivši v.d. dekana ne odgovara čelništvu Sveučilišta?

Ovakav razvoj situacije stvara dojam da dosadašnji v.d. dekana Ćosić iz nekih razloga čelnicima Sveučilišta nije najbolji izbor za čelnu poziciju na Hrvatskim studijima. Moguće je da se nekome zamjerio određenim kadrovskim promjenama i konsolidacijom ustanove - potezima koji bi se uobičajeno mogli smatrati pozitivnima.

Čime bi i kome Ćosić mogao smetati?

Ćosić je do sada dvaput obnašao funkciju v.d. dekana Fakulteta hrvatskih studija: prvi put od ožujka 2021. do rujna 2021., tj. nakon što je Fakultetsko vijeće iznenada odlučilo smijeniti prvog dekana novouspostavljenog fakulteta, Pavu Barišića, a drugi put od svibnja 2022. do prije nekoliko dana, tj. nakon što je drugi dekan tog fakulteta, Ivo Džinić, bio prisiljen dati ostavku jer je izgubio podršku Fakultetskog vijeća, ali i vlastitih prodekana.

Iako je prvi Ćosićev mandat obilježen kontroverznom odlukom da u radni odnos vrati tada moćnog prorektora Sveučilišta u Zagrebu Antu Čovića (kojemu je nekoliko dana prije toga tadašnji dekan Barišić dao otkaz zbog nezakonitog radnog odnosa), u svojem drugom mandatu Ćosić je uspio koliko-toliko konsolidirati ustanovu, promijeniti njezinu kadrovsku politiku te je pripremiti za složen postupak reakreditacije.

Najvažnije, u tom svom mandatu Ćosić je podijelio nekoliko otkaza koji su privukli pažnju šire akademske javnosti. Osim što je prisilno umirovio nekoliko profesora starijih od 70 godina - bivšeg prorektora Čovića (u njegovoj 74. godini!), njegovog bliskog suradnika prof. dr. sc. Mislava Kukoča (koji je sa Sveučilišta u Splitu, gdje mu nisu željeli produljiti radni odnos, prešao na Hrvatske studije) te profesoricu Mirjanu Matijević Sokol (koja je na Hrvatske studije došla s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje joj zbog dobi od 67 godina također nije produljen radni odnos) - Ćosić je uručio otkaz i dvojici zaposlenika iz redova nenastavnog osoblja koji su na fakultet dovedeni kada je čelnik ustanove bio upravo Grčević.

Prvi od te dvojice je kontroverzni teolog Petar Marija Radelj (kojega je Grčević zaposlio na nepostojećem radnom mjestu "savjetnika dekana" s plaćom u rangu izvanrednog profesora), a drugi je informatičar Darko Čokor, poznat i kao Speedy Gonzales, jedan od bivših urednika hrvatske Wikipedije na kojoj je nastojao promovirati revizionističke stavove o novijoj hrvatskoj povijesti, o čemu smo također opširno pisali na Indexu.

>> Hrvatska Wikipedia je takvo smeće da su i vlasnici digli ruke od nje

Ukratko, taj drugi Ćosićev mandat ostat će zapamćen kao mandat u kojem je učinjen zaokret u odnosu na prethodno razdoblje u kojem se ustanovom vladalo čvrstom rukom, pod paskom bivšeg rektora Borasa i njegovog moćnog prorektora Čovića.

Da podsjetimo: u tom je razdoblju, nakon što su početkom 2017. Boras i Čović preuzeli potpunu kontrolu nad Hrvatskim studijima, broj zaposlenika povećan za više od 50 ljudi, pri čemu su neki ugledni profesori otišli s fakulteta, mnogi mlađi zaposlenici dobili otkaz, a na desetke novootvorenih radnih mjesta dovedeni ideološki podobni ljudi. To je ujedno i razdoblje obračuna s neistomišljenicima u ustanovi i razdoblje gotovo svakodnevnih afera koje su punile novinske stupce.

Je li se zamjerio Vukelić?

Na kraju, ostaje otvoreno pitanje je li se Ćosić svojom ponovnom prijavom na mjesto v.d. dekana Hrvatskih studija možda zamjerio izabranoj, ali nepotvrđenoj dekanici Vlatki Vukelić, koju podržava dio Fakultetskog vijeća.

Ovdje valja napomenuti da je postojećim Statutom iz tog vijeća isključen najveći dio nastavnika fakulteta, među njima i velika većina onih u znanstveno-nastavnim zvanjima, dok je postupak imenovanja članova u njega potpuno netransparentan.