NA DANAŠNJI dan prije 18 godina ubijen je prvi demokratski izabran premijer Srbije Zoran Đinđić.

Doktor sociologije i filozofije, vođa Demokratske stranke i prvi nekomunistički gradonačelnik Beograda od raspada Jugoslavije, vodio je srpsku vladu od 25. siječnja 2001. do 12. ožujka 2003., nešto malo više od dvije godine, no za to vrijeme pokrenuo je proces demokratizacije srpskog društva i korjenitih ekonomskih i socijalnih reformi. No taj je proces, koji očito nije odgovarao dijelu srpskih elita, brutalno zaustavljen. 

Đinđić je imao 50 godina kad je ubijen - pogođen je snajperskim hicem u 12:25 ispred zgrade vlade u Beogradu. Atentat je izvršio Zvezdan Jovanović, pripadnik srbijanske Jedinice za specijalne operacije (JSO), poznatije kao Crvene beretke, Tigrovi ili Knindže. S njom je bila povezana i takozvana Srpska dobrovoljačka garda, takozvani Arkanovci, koje je osnovao srpski kriminalac i ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan. 

Jedan od osnivača Demokratske stranke

Politika, za koju je Đinđić govorio da se oko nje ne treba nervirati, zaokupirala ga je za vrijeme studija, kada se uključio u oporbene aktivnosti u bivšoj Jugoslaviji. Zbog pokušaja organiziranja autonomne studentske organizacije (zajedno sa zagrebačkim i ljubljanskim studentskim vođama) osuđen je na godinu dana zatvora.

Tijekom 1980-ih je bio profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. 1989. je, dolaskom višestranačja, bio jedan od osnivača Demokratske stranke (DS), a iduće je godine izabran za zastupnika u Skupštini Srbije. 1994. je postao predsjednik DS-a, a od studenog 1996. do veljače 1997. godine bio je jedan od vođa oporbene koalicije "Zajedno" koja je na lokalnim izborima u Srbiji odnijela pobjedu, što Miloševićev režim nije priznao. Poslije 88 dana građanskih i studentskih prosvjeda Milošević je konačno priznao pobjedu oporbi. Đinđić je 21. veljače 1997. izabran za gradonačelnika Beograda, no smijenjen je s dužnosti još u rujnu iste godine. 

Politička pozadina ubojstva nikad nije otkrivena

Zoran Đinđić bio je jedan od osnivača DS-a, a od siječnja 1994. do ubojstva i njezin predsjednik. Bio je i prvi nekomunistički gradonačelnik Beograda poslije 1945. godine te prvi premijer Srbije nakon pada režima Slobodana Miloševića u listopadu 2000. godine i dolaska na vlast Demokratske opozicije Srbije (DOS), široke oporbene koalicije od čak 17 stranaka. U vrijeme Đinđićeva mandata pokrenuti su proces demokratizacije društva te brojne ekonomske i socijalne reforme, a njegova vlada snažno se zalagala za suradnju s Haškim tribunalom za ratne zločine (ICTY). Za Đinđićeva mandata uhićeno je i u Haag izručeno nekoliko optuženika, među kojima je bio i sam Milošević.

Politička pozadina atentata na Zorana Đinđića, unatoč pritiscima javnosti i dijela političkih stranaka, nikada nije otkrivena.