NA SATELITSKIM snimkama može se uočiti ciklona koja se primiče Jonskom moru. Taj bi sustav u sljedeća 24 sata mogao poprimiti tropska obilježja, odnosno postoji velika mogućnost razvoja medicanea koji donosi ekstremne meteorološke prilike, piše IstraMet.

Medicane ili mediteranski tropski uragan vrlo je rijetka meteorološka pojava u Sredozemlju, a uglavnom je rezervirana samo za najtopliji dio Sredozemnog mora.

Za razvoj uragana u Sredozemnom moru uvjeti su vrlo nepovoljni: temperatura mora nije dovoljno visoka, često nema dovoljno vlage, a Sredozemno more jednostavno je premaleno za njihov razvoj. Od 1948. do 2011. godine ukupno je zabilježeno samo 99 ciklona koje su podsjećale na uragan.

Pijavice, tornada...

Medicane donosi jake vjetrove uz obilne oborine, pijavice, tornada, a sve nerijetko završava velikom materijalnom štetom. Samo kretanje medicanea vrlo je teško prognozirati, a njegova putanja često značajno odstupa od predviđanja prognostičkih modela.

Trenutni sustav nazvan je Cassilda, a zapadnu obalu Grčke mogao bi pogoditi u petak poslijepodne. Iako razlike u predviđanju modela postoje, na nekim izračunima možemo vidjeti kako bi udari vjetra mogli prelaziti 200 km/h! Pritom se očekuju i obilne oborine.

Što je medicane?

Zbog različitih, za uragane nepovoljnih, karakteristika Sredozemlja u koje ponajprije spadaju klimatološki elementi, vrlo rijetko možemo u istoj rečenici pročitati pojmove tropskog ciklona (uragana) i Sredozemlja. Iako se tipični tropski cikloni u Sredozemlju ne javljaju, ponekad se pojave manji ciklonalni sustavi koji imaju neke od karakteristika tropskih ciklona (tropical like systems), piše Dalmacija Danas.

Najprije ćemo ukratko objasniti razliku između tropskih i izvantropskih ciklona.

Izvantropska ciklona se javlja u umjerenim geografskim širinama, kao valni poremećaj na fronti (granici) zračnih masa različitih karakteristika (topla i hladna zračna masa). Hladni zrak se kreće prema toplom, kao teži podvlači se ispod toplog poput klina i stvara hladnu frontu, dok istovremeno topli zrak s prednje strane prelazi preko hladnog i stvara toplu frontu. Sustav se rotira i hrani energijom nastalom iz interakcije toplog i hladnog zraka. Tlak zraka opada od periferije prema središtu sustava, a posljedično se javljaju naoblaka, oborine i vjetrovi. Kako se hladna fronta giba brže od tople, tako je nakon nekog vremena sustiže, cijeli sustav se ispunjava hladnim zrakom (okluzija) i dolazi do raspada ciklone. Dakle, glavne karakteristike izvantropske ciklone su frontalni sustav, hladna jezgra te promjer najčešće veći od 800 km. Osim toga, izvantropske ciklone se daleko najčešće javljaju u hladnom dijelu godine i mogu se normalno nalaziti iznad mora ili kopna ili prelaziti s jednog područja nad drugo.

Ciklogeneza; A: valni poremećaj na granici tople i hladne zračne mase, B: mlada ciklona – hladan zrak podvlačeći se pod topli stvara hladnu frontu (plavo), dok topli zrak prelazi preko hladnog (topla fronta – crveno), C: zrela ciklona – hladna fronta postupno sustiže toplu, D: ciklona u raspadu – hladna fronta sustigla je toplu (okluzija) i cijelo područje ciklone prekriva hladan zrak.

S druge strane, tropski cikloni nastaju u tropskom području iznad vrlo toplih mora i oceana. Neki od osnovnih uvjeta potrebnih za razvoj tropskih ciklona su temperatura mora (najčešće se uzima min. ~26°C), visoka vlaga i temperatura te nestabilnost zraka. Tropski ciklon razvija se najprije kao područje iznad oceana s brojnim grmljavinskim olujama, koje se u daljnjem procesu uslijed pada tlaka zraka postupno počinju rotirati oko zajedničkog središta, a sustav dobiva na obliku (osobito se ističe vedrina u središtu, tzv. oko). Tropski cikloni ne sadrže frontalne sustave (hladnu i toplu frontu), a grmljavinske oluje nastale uslijed konvekcije predstavljaju toplu jezgru sustava. Tropski ciklon s vjetrovima prosječne brzine ispod 120 km/h spada u tropsku oluju, dok ciklon s vjetrovima iznad 120 km/h spada u uragane (hurricane, typhoon), koji se ovisno o brzinama vjetra dijele u 5 kategorija. Dolaskom do kopna, ciklon slabi jer crpi suh i/ili nedovoljno topao zrak koji se nalazi iznad kopna. Dakle, ovisnost o oceanu, toplom godišnjem dobu, nedostatak frontalnog sustava te relativno malen promjer (200 do 800 km) čine neke od osnovnih karakteristika preko kojih razlikujemo tropski ciklon od izvantropske ciklone.

Mediteranski uragani

Upravo zbog najčešće nedovoljno visoke temperature mora u Sredozemlju te nedovoljno visoke relativne vlažnosti zraka (suha struja sa sjevera Afrike), ali i zbog relativno malene površine mora koje je okruženo kopnom, tropski cikloni u Sredozemlju su vrlo rijetki i slabi. Međutim, ponekad se javljaju svojevrsni hibridi tropske i vantropske ciklone, koji se najčešće nazivaju mediteranskim uraganima (mediterranean hurricane ili medicane), iako u njima brzina vjetrova ne dostiže uvijek razine potrebne da se sustav okarakterizira uraganskim. Jave se obično dva do tri slučaja godišnje. Medicanei, poput tropskih ciklona, ne sadrže fronte i imaju specifični oblik s okom u središtu oko kojeg se nalaze jake grmljavinske oluje, ali, za razliku od pravih tropskih ciklona, nastaju i iznad hladne morske površine (~16°C). Jedan od najpoznatijih slučajeva mediteranskog uragana je medicane Celeno koji se javio između Grčke i Sicilije sredinom siječnja 1995. istraživački brod Meteor, koji je bio vrlo blizu oluje, izmjerio je vjetar od 136 km/h i tlak od 975 hPa.

Osim ovog, postoji još nekoliko poznatih slučajeva poput medicanea u rujnu 1969., siječnju 1982., rujnu 1983., listopadu 2006. i studenom 2011. Potonji je zabilježen 7. studenog 2011. u zapadnom Sredozemlju te je službeno proglašen pravom tropskom olujom, što predstavlja prvi takav slučaj u Sredozemlju otkako postoje meteorološka mjerenja te je označen kao 01M. Ova tropska oluja razvijala je vjetrove s udarima i iznad 150 km/h, koji su u kombinaciji s obilnim oborinama nanijeli dosta štete dijelu francuske obale. Posljednji medicane bio je Zorbas koji je krajem rujna 2018. pogodio područje Grčke, a putanja mu je bila gotovo identična kao što se prognozira za nadolazeći sustav.

Medicanei se poput pravih tropskih oluja najčešće zadržavaju iznad mora te slabe dolaskom do kopna. Moguće je da će se s postupnim porastom temperature uslijed globalnog zagrijavanja, osobito ljeti, ovakvi sustavi javljati sve češće. Osobitu pozornost valja obratiti na moguću češću pojavu pravih tropskih oluja, poput 01M koja se javila u studenom 2011., jer bi mogući nastavak porasta temperature mogao pridonijeti potrebnim uvjetima za češću pojavu takvih sustava u Sredozemlju.