VELIKE naftne i plinske kompanije zabilježile su iznimno visoku dobit u drugom tromjesečju, u razdoblju obilježenom sukobom SAD-a i Irana koji je poremetio isporuke nafte i podigao cijene goriva za potrošače diljem svijeta. Šestomjesečni sukob gotovo je zaustavio promet Hormuškim tjesnacem, ključnim plovnim putem kroz koji je prolazila petina svjetske nafte i prirodnog plina.

Zbog ograničene ponude na globalnom tržištu, cijena sirove nafte Brent, koja služi kao međunarodni standard, skočila je sa 70 na više od 100 dolara po barelu, a u jednom je trenutku dosegnula 126 dolara. Istovremeno su cijene benzina, dizela i zrakoplovnog goriva snažno porasle, što je povećalo troškove vozačima i putnicima te uzrokovalo nestašice i povremene redukcije u nekim zemljama, piše Euronews.

Američki naftni div Exxon Mobil u petak je izvijestio da mu se dobit u drugom tromjesečju udvostručila na 14,53 milijarde dolara, čemu je pridonijela rekordna proizvodnja dizela. Prihodi tvrtke porasli su za 42 posto, na 116,02 milijarde dolara. Konkurentski Chevron gotovo je učetverostručio dobit na 12,07 milijardi dolara, dok su mu prihodi skočili za 56 posto, na 70,06 milijardi dolara. Šest najvećih europskih naftnih kompanija u prvom je tromjesečju ostvarilo ukupnu dobit od 22 milijarde dolara, što je 40 posto više nego lani.

“Postoje skupine diljem svijeta kojima ova kriza odgovara, a proizvođači nafte jedni su od njih”, izjavio je Patrick Galey, voditelj odjela za fosilna goriva u neprofitnoj organizaciji Global Witness. “Kada to usporedite sa stotinama milijuna ljudi koji se suočavaju s prekidima opskrbe strujom, restrikcijama, redukcijama, čekanjem u redovima za hranu ili poremećajima u opskrbi gnojivima i mogućim posljedicama za cijene hrane, smatramo da to nije opravdana cijena koju bi ostatak svijeta trebao plaćati”.

Prijedlozi poreza na ekstraprofit

Energetske kompanije poput Exxona i Chevrona ne određuju cijenu nafte, koju diktiraju ponuda i potražnja te iznosi koje su trgovci, rafinerije i drugi kupci spremni platiti. Unatoč tome, demokrati u američkom Kongresu u ožujku su predstavili zakonske prijedloge za oporezivanje dobiti velikih naftnih proizvođača od 2026. godine, a prihodi bi se preraspodijelili potrošačima.

“Poštenije je uvesti porez na izvanrednu dobit nego ukidati programe prehrane za djecu”, rekao je senator Sheldon Whitehouse, demokrat s Rhode Islanda koji je predstavio senatsku verziju zakona.

Njegova mjera i prateći prijedlog zastupnika Roa Khanne iz Kalifornije izmijenili bi američki porezni zakon i uveli porez po barelu za tvrtke koje su 2025. proizvodile ili uvozile najmanje 300.000 barela nafte dnevno.

“Prošlog vikenda cijene su na benzinskim postajama pokraj kojih sam prolazio ponovno premašile četiri dolara po galonu, a to je velik trošak, posebno za obitelji koje za život zarađuju vozeći se na posao i s posla”, dodao je Whitehouse.

Velika Britanija i druge europske zemlje uvele su 2022. privremene poreze na ekstraprofit za tvrtke koje se bave fosilnim gorivima. Prema podacima Tax Foundation Europe, Velika Britanija produljila ih je do 2030.

“Vrlo je kratkovidno kažnjavati tvrtke koje su stale uz te zemlje i osigurale im proizvode”, izjavio je izvršni direktor Exxona Darren Woods u razgovoru s investitorima. “Nakon što su u Europi prošli put uveli porez na ekstraprofit, otkazali smo planirana ulaganja”.

Rafinerije u najboljoj poziciji

Prema Tomu Sengu, docentu energetske financije na Sveučilištu Texas Christian, tvrtke poput Exxona i Chevrona, koje posjeduju i rafinerije, u najboljoj su poziciji za profitiranje u trenutnim tržišnim uvjetima. Rafinerije prerađuju naftu u benzin, dizel, mlazno gorivo i loživo ulje. Više cijene tih proizvoda značile su da je Chevronova tromjesečna dobit od prerade u 2026. bila šest puta veća, iako je preradio manje sirove nafte i prodao manje proizvoda.

“Povrat od prerade, u postotku, drastično je porastao”, rekao je Seng. “Cijena nafte je takva zbog sukoba u Iranu, ali rafinerije u međuvremenu ostvaruju golemu zaradu”.

Rob Thummel, viši menadžer portfelja u Tortoise Capitalu, objašnjava da globalno tržište prerade pati od manjka ponude. Budući da zemlje poput Rusije i Kine više ne izvoze, tvrtke poput Exxona i Chevrona moraju nadoknaditi taj manjak. “Svijetu će nedostajati mlaznog goriva, dizela i benzina, pa ćemo u tom segmentu vjerojatno i dalje vidjeti visoku dobit”, smatra Thummel.

"Sve plaćaju potrošači"

Timothy Fitzgerald, profesor poslovne ekonomije na Sveučilištu Tennessee, kaže da na globalnoj razini nisu sve rafinerije uspjele nabaviti sirovu naftu potrebnu za podmirenje potražnje. Zbog toga rafinerije koje imaju dovoljno nafte, uključujući one u SAD-u, ostvaruju dobru zaradu, posebno na proizvodnji mlaznog goriva i dizela. Njihove su cijene u SAD-u oko 41 posto više nego prije blokade Hormuškog tjesnaca.

“Ako ste tvrtka koja ima velik rafinerijski kapacitet, situacija izgleda prilično dobro”, rekao je Fitzgerald.

Američke rafinerije rade gotovo punim kapacitetom i u dobroj su poziciji jer su neke rafinerije na Bliskom istoku i u Rusiji oštećene. Istovremeno, Azija ne može nabaviti potrebne količine bliskoistočne nafte za preradu.

“Na kraju, sve plaćaju korisnici energije. To su potrošači, ljudi poput vas i mene koji kupuju benzin, dizel ili zrakoplovne karte. Ali to znači i da gotovo sve ostalo što kupujemo ima ugrađen trošak energije, i zato postoji bojazan da će to potaknuti opći rast troškova”, zaključio je Fitzgerald.

Nisu svi u naftnom sektoru dobitnici

U trenutnom geopolitičkom okruženju neke su tvrtke pobjednici, a druge gubitnici, ističe Fitzgerald.

“Ako ste američki proizvođač ili međunarodna tvrtka sa sjedištem u SAD-u poput Exxona ili Chevrona, koja ima veliku proizvodnju izvan Zaljeva, situacija je dobra. Svoj proizvod prodajete po višoj cijeni”, rekao je.

S druge strane, tvrtke na Bliskom istoku koje ne mogu profitirati od viših cijena jer se bore s izvozom ili imaju oštećena postrojenja, imaju sasvim drugačiji pogled na situaciju. “Mogućnost prodaje i količine koje mogu izvesti toliko su smanjene da su im prihodi znatno pali, a istovremeno se suočavaju s višim troškovima transporta i osiguranja”, dodao je Fitzgerald.

Tom Seng napominje da Exxon i Chevron nisu bili toliko profitabilni u prvom tromjesečju zbog načina na koji se trguje naftom. Prvu pravu priliku da iskoriste više cijene imali su tek u travnju. S druge strane, europske tvrtke koje su imale naftu uskladištenu u tankerima i dostupnu za trenutnu prodaju mogle su profitirati od skoka cijena već u ožujku.