NAJOŠTRIJE snimke Sunčeve površine dosad otkrile su golem broj sitnih vrtloga koji nastaju uz granice magnetskih struktura. Znanstvenici su takve pojave desetljećima predviđali, ali ih dosad nisu uspjeli izravno promatrati na Suncu.

Riječ je o Kelvin-Helmholtzovim nestabilnostima, spiralnim obrascima koji nastaju na granici dvaju slojeva fluida koji se kreću različitim brzinama. Slične pojave mogu se vidjeti u oceanskim valovima i pojedinim oblicima oblaka, piše Science Alert.

Otkriće je omogućio Solarni teleskop Daniel K. Inouye na Havajima, najmoćniji solarni teleskop na Zemlji. Njegovo zrcalo promjera četiri metra omogućuje promatranje pojedinosti znatno sitnijih od onih koje su mogli razlučiti raniji instrumenti. (NSO - National Solar Observatory)

Znanstvenici iznenađeni brojem vrtloga

Znanstvenici su očekivali da bi Kelvin-Helmholtzove nestabilnosti mogle postojati u turbulentnoj Sunčevoj plazmi, ali dosadašnji teleskopi nisu imali dovoljnu razlučivost da ih zabilježe.

To se promijenilo u travnju 2025., kada je Inouye snimao magnetski aktivno područje nedaleko od Sunčeve pjege. Analizom snimki istraživači su uočili prepoznatljive vrtloge na mjestima na kojima se brža plazma kretala uz sporiju plazmu duž magnetskih granica.

"Bili smo doista zapanjeni nevjerojatnom količinom sitnih detalja i dinamičke aktivnosti vidljive na snimkama visoke razlučivosti", rekao je solarni fizičar David Kuridze iz američkog Nacionalnog solarnog opservatorija.

Posebno ih je iznenadilo to što vrtlozi nisu bili rijetke i izolirane pojave.

"Ono što nas je doista iznenadilo bio je broj događaja. Nismo očekivali da će biti toliko sveprisutni na magnetskoj površini", rekao je Kuridze.

Simulacije potvrdile opažanja

Istraživači nisu zaključke temeljili samo na izgledu vrtloga. Promatranja su usporedili s detaljnim računalnim simulacijama Sunčeve plazme.

Simulacije su reproducirale isto ponašanje i pokazale da se nestabilnosti redovito pojavljuju na granicama magnetskih struktura i okolne konvekcije.

"Dokazati da je nešto što izgleda, hoda i glasa se kao patka doista patka mnogo je teže", rekao je solarni fizičar Friedrich Wöger iz Nacionalnog solarnog opservatorija.

Dodao je da je potvrda bila moguća zahvaljujući snimkama Sunčeve površine najveće prostorne razlučivosti dosad i vrlo detaljnim simulacijama izrađenima posebno za ovo istraživanje.

Mogu utjecati na prijenos energije kroz Sunčevu atmosferu

Otkriće bi moglo pomoći znanstvenicima da bolje razumiju kako se energija prenosi iz Sunčeve površine prema višim slojevima njegove atmosfere.

Ako su vrtlozi doista rašireni gotovo posvuda uz magnetske granice, mogli bi stalno miješati plazmu i magnetska polja. Takvi procesi mogu imati ulogu u zagrijavanju Sunčeve vanjske atmosfere i pokretanju snažnih erupcija.

Jedno od najvećih otvorenih pitanja solarne fizike jest zašto je korona, vanjski dio Sunčeve atmosfere, mnogo toplija od njegove vidljive površine. Inouyeov teleskop napravljen je upravo kako bi proučavao sitne magnetske strukture povezane sa Sunčevim erupcijama i svemirskim vremenom. (NSO - National Solar Observatory)

Važno za predviđanje svemirskog vremena

Sunčeve baklje i izbacivanja koronalne mase mogu poremetiti rad satelita, komunikacijskih sustava, GPS-a i električnih mreža na Zemlji.

"Moderno društvo ovisi o tehnologijama koje su osjetljive na svemirsko vrijeme. Kako bismo bolje razumjeli i jednom mogli predviđati najrazornije ponašanje Sunca, prvo moramo razumjeti sitne fizičke procese koji ga pokreću", rekao je Wöger.

Istraživači smatraju da su novootkriveni vrtlozi samo jedan dio mnogo veće slike o funkcioniranju Sunca. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Nature.