Hrvati rade tri i pol godine kraće od Slovenaca. Zato su nam mirovine tako male

Hrvati rade tri i pol godine kraće od Slovenaca. Zato su nam mirovine tako male
Sanjin Strukić / Pixsell, Borna Filić / Pixsell, Žarko Bašić / Pixsell

UNATOČ nastojanjima više hrvatskih vlada da potaknu što dulji ostanak zaposlenih na tržištu rada, Hrvati i dalje spadaju među građane EU koji najkraće rade. 

Kako pokazuju najnoviji podaci Eurostata, očekivani prosječni radni vijek u Hrvatskoj je 2019. iznosio samo 32 i pol godine, znatno manje od prosjeka EU i daleko manje od radnoga vijeka koji radnik ostvari u razvijenijim članicama Unije. 

Kraće od nas rade samo Talijani

Kraći radni vijek od Hrvata u prošloj su godini, prema podacima eurostatističara, imali samo Talijani, 32 godine. Po trajanju radnoga staža ispred nas su čak i Grci, čiji je očekivani prosječan radni staž lani iznosio nešto više od 33 godine. Dulje od nas rade i Bugari, Rumunji i Mađari.

Prosječan očekivani radni vijek u EU lani je, prema podacima Eurostata, iznosio gotovo 35 godina, ili tri i pol godine više nego u Hrvatskoj. Susjedna Slovenija je po tome na razini prosjeka EU. Najdulji radni vijek u EU imaju Šveđani, koji u svijetu rada, prema podacima eurostatistike za prošlu godinu, provedu 42 godine. Za njima slijede Nizozemci s očekivanim prosječnim radnim vijekom od 41 godine.

Muškarci u EU u pravilu rade dulje nego žene. Naime, prosječan očekivani radni vijek muškaraca u EU lani je iznosio 38,3 godine, a žena 33,4 godine. Vrijedi spomenuti i da podaci Eurostata pokazuju da se radni vijek u EU i manje-više svim članicama, uključujući i Hrvatsku, produljio u protekla dva desetljeća, a posebno u proteklih desetak godina. Uglavnom je to posljedica, ističu ekonomisti, izmjena u radnom zakonodavstvu kojima se nastojao produljiti ostanak ljudi u svijetu rada. 

U 10 godina prosječan radni staž nam se produljio za manje od godinu dana

Ipak, Hrvatska na tom planu bilježi vrlo male pomake. Prosječan radni vijek u Hrvatskoj je 2010. godine, kako pokazuju podaci Eurostata, iznosio 31,6 godina, a do 2019. se produljio na 32,5 godina, što znači da smo u svijetu rada u prosjeku ostajali ni godinu dana dulje nego prije gotovo 10 godina. I taj pomak, ističe Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije, treba ponajprije pripisati otežavanju odlazaka u invalidsku mirovinu i postupnom izjednačavanju dobi za odlazak u mirovinu žena s dobi za odlazak u mirovinu muškaraca, a ne nekoj prevelikoj želji zaposlenih da što dulje ostanu u svijetu rada. 

"Mirovine u Hrvatskoj su male, ali ipak su sigurne. Čak ni u ratnim godinama nije se događalo da umirovljenici ostanu bez njih. Uz to, ljudi su svjesni da im uplaćeni doprinosi neće previše utjecati na mirovinu i da će ona biti mala. S druge strane, plaće su veće od mirovina, ali ostanak na tržištu rada je nesiguran. Zato se mnogi radije odlučuju na raniji odlazak u mirovinu i primanje kakve-takve mirovine nego za ostanak u svijetu rada", upozorava Bejaković za Index.

Dodaje i kako svaka izmjena u mirovinskom sustavu utječe na odlazak velikog broja ljudi u mirovinu. Prosječan čovjek tu razmišlja racionalno: "Ako se sada mijenjaju neki uvjeti za umirovljenje, onda je bolje da u mirovinu odem sada, dok su na snazi stari i poznati uvjeti, jer ne znam što mi nosi sutra."

Svaka promjena u mirovinskom sustavu izazvala je stampedo odlazaka u mirovinu

"Svaka promjena u mirovinskom sustavu dosad je izazvala stampedo umirovljenja", primjećuje Bejaković. 

Iako takvo ponašanje iz aspekta pojedinaca ima logike, ono je pogrešno s aspekta šire zajednice. Već i sam pogled na podatke koje objavljuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) potvrđuje zaključak da je hrvatski mirovinski sustav u priličnim problemima. Primjerice, osiguranika, odnosno građana koji rade i uplaćuju staž, prema posljednjim je podacima HZMO-a nešto više od 1,52 milijuna, dok je korisnika mirovina, odnosno umirovljenika, preko 1,24 milijuna. To znači da na jednog umirovljenika dolaze, statistički gledano, 1,22 zaposlena, što je odnos koji je teško održiv. 

I podaci o mirovinama su zabrinjavajući. Prosječna starosna mirovina za 40 i više godina radnog staža u Hrvatskoj, prema posljednjim podacima HZMO-a, iznosi 3852,02 kune, što je oko 57 posto prosječne plaće u zemlji. Ipak, umirovljenika s radnim stažem od 40 i više godina u Hrvatskoj je malo: prosječan mirovinski staž za sve korisnike mirovina u Hrvatskoj iznosi 31 godinu, a za one u starosnoj mirovini nešto više od 32 godine. Prosječna mirovina u Hrvatskoj, bez onih koji mirovinu primaju po međunarodnim ugovorima, u travnju je iznosila 2829,64 kune, dok je, pokazuju podaci mirovinskog zavoda, prosječna dob hrvatskog umirovljenika 71 godinu. 

Mirovinski sustav opstaje zahvaljujući malim mirovinama

Ne čudi stoga što je ovakav mirovinski sustav teško održiv na duge staze. Njegova su posljedica male mirovine. No reforme u mirovinskom sustavu nisu popularne, a svaki dosadašnji pokušaj većih izmjena rezultirao je buntom i odustajanjem vlada koje su predlagale izmjene. 

"Sindikati i građani se bore za to da se što ranije ode u mirovinu. No ljudi onda moraju biti svjesni da su mirovine znatno manje od plaća, kao i da međunarodna istraživanja pokazuju da odlazak u mirovinu zapravo dovodi do svojevrsne socijalne izolacije. Osim toga, Hrvatskoj nedostaje radnika u nizu djelatnosti - od trgovine preko turizma do građevinarstva", ističe Bejaković.


Predrag Bejaković

Naš sugovornik smatra da bi se ljudi trebali nastojati što dulje zadržati u svijetu rada. To bi bila i učinkovita borba protiv siromaštva s obzirom na to da umirovljenici u nas spadaju među najranjivije skupine. Država bi zato, kaže Bejaković, trebala poticati što dulje zadržavanje u svijetu rada. Ipak, upozorava i da je hrvatsko društvo puno predrasuda, posebno prema starijim radnicima, pa bi trebalo poraditi i na promjeni takvog načina razmišljanja. 

"Kod nas se još uvijek na radnike starije od 40 godina gleda sa skepsom. Zaboravlja se da oni, u pravilu, imaju veliko znanje i iskustvo, od kojeg poslodavci mogu profitirati. Jasno je da balerina od 65 godina više neće moći plesati, kao što je jasno da se majstor u tim godinama više neće moći penjati po skelama, no postoje poslovi koje bi mogli jako dobro obavljati", poručuje Bejaković. 

Za veće mirovine potreban je dulji ostanak u svijetu rada

I Danijel Nestić iz zagrebačkog Ekonomskog instituta ističe da podaci Eurostata sami za sebe možda najbolje govore zašto su mirovine u Hrvatskoj male. 

"Očito je da se održivost mirovinskog sustava u Hrvatskoj postiže malim mirovinama. S obzirom na relativno kratak radni vijek, imamo velik broj umirovljenika i male mirovine", kaže Nestić za Index te ističe da su potrebne promjene koje bi ljude dulje zadržale u svijetu rada.


Danijel Nestić

Otvoreno je, međutim, pitanje kako to postići. Jedan od načina je produljenje radnoga staža, no ta je inicijativa lani pala na referendumskoj inicijativi, koja je pokazala da se ogroman broj građana protivi radu do 67. godine. Stoga, dodaje Nestić, ostaju dvije druge mogućnosti: jedna je da država motivira dulji ostanak u svijetu rada, a druga da se pojača penalizacija ranijeg odlaska u mirovinu. 

"Ako želimo veće mirovine, morat ćemo poraditi na reformi uvjeta za odlazak u mirovinu", zaključuje Nestić.

U svakom slučaju, mirovinski sustav će i u narednom razdoblju ostati jedan od hrvatskih vrućih krumpira, kojim će se sljedeća vlada morati pozabaviti. Osim mirovinskog sustava, nova garnitura u Banskim dvorima morat će se uhvatiti u koštac i s reformama na tržištu rada, među ostalim, i zato da građane potakne da što dulje ostanu u svijetu rada. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara