SREDINOM 15. stoljeća već je bilo sasvim jasno da je nova sila na istoku Europe Osmansko Carstvo. Ono je proteklih stoljeća zauzelo veći dio nekadašnjih bizantskih posjeda te se sukobilo s velikih kršćanskim vojskama na Balkanu i pobijedilo. Iako su osvojili većinu teritorija u Anatoliji i na Balkanu, grad Konstantinopol još uvijek je bio rimski i u rukama cara Konstantina XI. Na današnji dan 1453. grad je pao u osmanske ruke nakon gotovo mjesec dana opsade, čime je završena posljednja etapa u rimskoj povijesti.

Da bi se zaista fokusirali na osvajanje Drugog Rima, Osmanlije su prvo morale uspostaviti čvrstu kontrolu nad Balkanom. Sultan Murad II. pobijedio je križare kod Varne, a zatim izvojevao pobjedu na Kosovom polju 1448. godine, čime je znatno oslabio ikakav otpor na zapadu svoje zemlje. 1451. nasljeđuje ga njegov sin Mehmed II., koji odmah po dolasku na vlast najavljuje kako će napokon osvojiti bizantski grad.

Prije negoli je poslao svoju vojsku na grad na Bosporu, Mehmed je osigurao mir s Venecijom i Mađarskom kako bi mogao nesmetano zauzeti Konstantinopol. Okupio je preko 100.000 vojnika i 120 brodova kako bi izveo pomorsku i kopnenu opsadu grada. Vojska je podigla kamp 1.4., a brodovi su opkolili grad s istoka i juga kako bi spriječili uvoz hrane i novih vojnika.

Konstantin XI. je shvatio što se sprema još mjesecima ranije. Odmah je poslao većinu svojih diplomata na dvorove europskih kraljeva, čija je zadaća bila osigurati pomoć. Njegovi vapaji za pomoći nisu uspjeli, a samo je Venecija poslala četu za Konstantinopol. Većina kraljeva već je shvatila da će grad pasti, a imali su i svoje vlastite probleme u zemlji.

Počinje opsada

Mehmed II. započeo je opsadu s naredbom da cijela artiljerija puca na zidine Konstantinopola. Premda poznati po svojem topništvu, ono nije omogućilo brzi prodor u grad. Dapače, malobrojni branitelji grada odbili su više osmanskih napada, čak i kada bi Mehmed naredio iznenadni noćni napad kako bi ih uhvatio nespremne.

S vremenom je bilo sve teže braniti se od Mehmeda, a kada su Osmanlije osigurali morski prolaz na sjeveru, dio vojske prebačen je na sjeverne zidine kako bi patrolirao eventualni napad sa Zlatnog Roga.

Uskoro je teško ranjen venecijanski vojskovođa, što je bio veliki udarac na moral branitelja. 29. svibnja Mehmed II. naređuje novu ofenzivu na Teodozijeve zidine i uz puno ljudskih žrtava napokon osvaja prvu kulu, odakle će nastaviti proboj u grad. Konstantin XI. okuplja zadnju vojsku i sukobljava se s janjičarima. Umire iste večeri u posljednjoj bitci.

U grad je tada upalo na tisuće osmanskih vojnika koji su opustošili obrte, porobili cijelo stanovništvo i opljačkali crkve i samostane. Ostatak kraljevske obitelji ubijen je ili porobljen. Mehmed II. ostvario je svoj san – spojio je dva dijela Osmanskog Carstva i preselio svoju prijestolnicu u najvažniji grad u Europi.

Konstantinopol postaje Istanbul

Grad je odmah preimenovan u Istanbul premda će ga kršćanski svijet nastaviti zvati Konstantinopol sve do 20. stoljeća, kada će nova turska vlada pod vodstvom Ataturka izboriti diplomatsku pobjedu da se grad naziva prema njegovom turskom imenu. Grci ga danas neformalno i dalje zovu Konstantinopol, smatrajući ga gradom pod okupacijom od 1453. godine.

S padom Carigrada povijest ulazi u novu etapu – palo je tisućljetno Bizantsko Carstvo, a na njegovo mjesto stupila nova sila koja će biti ključna za europsku geopolitiku u narednim stoljećima.