RANO jutros Sjeverna Koreja lansirala je najmanje deset balističkih projektila u smjeru istoka. Jedan od lansiranih projektila pao je 167 kilometara od južnokorejskog otoka Ulleung, a drugi 57 km od južnokorejskog grada Sokcho. Od kraja Korejskog rata 1953. godine Sjeverna Koreja nije izvela tako masivnu demonstraciju sile.

Tome se treba pridodati i balistički projektil velikog dometa koji je Sjeverna Koreja ispalila preko Japana u Tihi ocean 4. listopada, ali i vijesti da Pjongjang priprema test nuklearne bojne glave, prvi od 2017. godine. Zbog čega su reakcije Pjongjanga sve burnije?

Povod za današnji raketni udar je dosad najveća vježba američkih i južnokorejskih zračnih snaga, nazvana Vigilant Storm, s više od 240 aviona, među kojima su za radare teško uočljivi F-35B Lightning II višenamjenski borbeni avioni. Scenarij vježbe obuhvaća više od 1600 simulacija borbenih djelovanja. Pjongjang svaku takvu vježbu doživljava ne samo kao provokaciju već kao izravnu prijetnju i mogući početak napada.

Slabo opremljena vojska Sjeverne Koreje

Iako sjevernokorejska vojska ima više od milijun i 280 tisuća pripadnika, većina vojni rok odsluži radeći u građevinarstvu i poljoprivredi. Oružane snage opremljene su zastarjelim naoružanjem, uglavnom kupljenim još od Sovjetskog Saveza, koje je starije i lošije od onog što ruska vojska koristi u Ukrajini.

Tako kopnena vojska ima više od 3500 tenkova, no većinu čine odavno zastarjeli T-34, T-54/55 i T-62. Ratno zrakoplovstvo ima oko 545 borbenih zrakoplova, ali samo 18 donekle uporabljivih MiG-ova 29. Veliku većinu zrakoplovstva čine prastari MiG-ovi 17 (oko 100 primjeraka), MiG-ovi 19 (oko 100) i MiG-ovi 21 (oko 120).

S druge strane granice nalazi se na papiru znatno manja južnokorejska vojska s 599 tisuća vojnika, ali zato puno modernije naoružana. Tome treba pridodati i spremnost Sjedinjenih Američkih Država da sudjeluju u obrani Južne Koreje.

Prije spomenuti F-35B koji sudjeluju u vježbi Vigilant Storm američki su jer su prvi južnokorejski F-35A isporučeni početkom ove godine i još su uvijek u procesu uvođenja u operativnu upotrebu.

Zbog toga u izravnom konvencionalnom srazu sjevernokorejska vojska ne bi imala baš nikakve šanse za pobjedu. Tim više jer je zadnjih dvadesetak godina Pjongjang obrambenu strategiju isključivo zasnivao na razvoju nuklearnog oružja i balističkih projektila kojim će ga prenijeti do ciljeva. Na taj su projekt potrošili stotine milijardi dolara.

Zbog toga Pjongjang mora na masivne združene vježbe Južne Koreje i Sjedinjenih Država odgovoriti lansiranjem balističkih projektila. Drugog izbora doslovno nema.

Pjongjang sve nervozniji

Osim nikad većih zračnih vježbi Južne Koreje i SAD-a, Pjongjang je sve nervozniji i zbog slabljenja Rusije kao svjetske sile. Sjeverna Koreja je ekonomski skoro potpuno vezana uz Kinu, no Pjongjang je radi ravnoteže svoj vojni razvoj više vezao uz Rusiju.

Uostalom, sva tehnologija za razvoj balističkih projektila je sovjetsko-ruskog izvora. Naglim slabljenjem Rusije Pjongjang gubi snažnog saveznika uz opasnost da će se isključivo morati vezati u Peking.

A Peking i Pjongjang ne dijele uvijek iste ciljeve. Dapače, često potezi Pjongjanga iritiraju Peking. Naročito kad su usmjereni prema Južnoj Koreji s kojom Kina ima odlične ekonomske odnose. Tako je kineski izvoz u Južnu Koreju 2020. godine dosegao 110 milijardi dolara. Istovremeno je južnokorejski izvoz u Kinu vrijedio 131 milijardu $.

Po sadašnjim najavama, ove godine će Kina prvi put imati suficit u trgovinskoj bilanci s Južnom Korejom. Kini je Južna Koreja još uvijek izvor najnaprednijih tehnologija. Stoga Peking Južnu Koreju ne vidi kao prijetnju, već kao velikog trgovinskog partnera s kojim dijeli animozitet prema Japanu.

Stoga ne čudi da su u Pjongjangu u panici da će Putinova Rusija toliko oslabjeti da više neće biti nikakav faktor u međunarodnoj politici. Ako Pjongjang postane potpuno ovisan o Pekingu, i ekonomski i vojno i politički, jedna od posljedica bit će znatno manje agresivna politika prema Južnoj Koreji.

Povrh toga, Peking je spreman iskoristiti problem Sjeverne Koreje da bi isposlovao neke političke dobitke, prije svega prema Tajvanu. Pritom ga interesi vodeće kaste u Pjongjangu neće odveć zanimati. Iako balistički projektili iz Sjeverne Koreje let u smjeru Južne Koreje i Japana, prava prijetnja za opstojnost režima kakav je sada na snazi ne dolazi iz tog smjera, već ih Pekinga.