JEDAN od najvećih misterija ljudske evolucije, koji je započeo prije 15 godina otkrićem sićušne kosti prsta, konačno je dobilo svoj epilog. Godina 2025. donijela je prekretnicu zahvaljujući genetskim informacijama izvučenim iz drevne lubanje poznate kao "Zmaj-čovjek", pronađene u Kini, koje su ovaj nevjerojatni fosil povezale s Denisovcima, piše CNN.

Sve je počelo 2010. godine, kada je analiza DNK iz fosila kosti malog prsta otkrila dotad nepoznatu ljudsku populaciju koja se u davnoj prošlosti križala s našom vrstom, Homo sapiensom. Ova zagonetna skupina nazvana je Denisovci, po špilji Denisova u Sibiru gdje je kost pronađena.

Iako smo zahvaljujući genetici znali da tragove njihovog DNK danas nose milijuni ljudi, nismo imali pojma kako su izgledali, gdje su točno živjeli i zašto su nestali. Ta su pitanja potaknula generacije znanstvenika, a ove godine trud se napokon isplatio - znanstvenici su konačno dali lice denisovanskom imenu.

Misterij "Zmaj-čovjeka"

Kada se 2018. godine u Harbinu na sjeveroistoku Kine pojavila lubanja, nakon što je desetljećima bila skrivena na dnu bunara, neki su znanstvenici odmah posumnjali da bi mogla pripadati Denisovcu. Naime, DNK sekvence ove skupine pronađene su u genomima današnjih Azijata, ali ne i Europljana, što je upućivalo da je upravo ova regija bila njihovo glavno stanište.

Istraživači su lubanju, zbog njenog jedinstvenog oblika, pripisali novoj vrsti koju su nazvali Homo longi, odnosno "Zmaj-čovjek". Za razliku od desetak dosad identificiranih denisovanskih fosila, koji su bili premali i fragmentirani, ova je lubanja bila dovoljno cjelovita za takvu klasifikaciju.

Ključ za potvrdu veze između Zmaj-čovjeka i Denisovaca ležao je u drevnoj DNK, no njeno izvlačenje iz 146.000 godina starog fosila pokazalo se iznimno teškim. Tim predvođen genetičarkom Qiaomei Fu s Kineske akademije znanosti u Pekingu testirao je više uzoraka kosti, no bez uspjeha.

Fu, koja je kao mlada znanstvenica bila dio tima koji je prvi otkrio Denisovce, u lipnju je objavila da je njezin tim uspio izvući denisovanski genetski materijal iz neočekivanog izvora: zubnog kamenca Zmaj-čovjeka. U kamencu, tvrdim naslagama na zubima, može se sačuvati DNK iz usne šupljine.

Iako se radilo o mitohondrijskoj DNK, koja se nasljeđuje samo po majčinoj liniji i pruža nepotpunu sliku, otkriće je bilo ključno. Ono je otvaralo mogućnost da je Zmaj-čovjek bio mješanac dviju vrsta, kao što je bio slučaj s djevojčicom iz Denisove špilje koja je imala neandertalsku majku i denisovanskog oca. Međutim, tim je pronašao i fragmente proteina u kostima lubanje koji su, iako manje detaljni od DNK, također upućivali na to da lubanja pripada denisovanskoj populaciji.

Zajedno, ove dvije linije dokaza "razjasnile su dio misterije koja okružuje ovu populaciju", izjavila je Fu za CNN u lipnju. "Nakon 15 godina, znamo kako izgleda prva denisovanska lubanja."

Ovo otkriće čini vjerojatnim da će Homo longi postati službena oznaka i za druge denisovanske fosile, smatra Chris Stringer, paleoantropolog iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu. S time su se složili i paleoantropolozi Ryan McRae i Briana Pobiner iz Smithsonianovog Nacionalnog prirodoslovnog muzeja, dodajući kako će ime Denisovan vjerojatno opstati u popularnoj upotrebi, slično kao što neandertalce rijetko zovemo Homo neanderthalensis.

"Iako je potrebno učiniti više kako bi se izgradio korpus dokaza i znanstvenicima pružio potpuniji uvid u anatomiju, stanište i ponašanje Denisovaca, mogućnost povezivanja cjelovitih fosila s molekularnim dokazima ogroman je korak naprijed", napisali su McRae i Pobiner.

Portret Denisovca

Fosilna lubanja, sa svojim karakterističnim izbočinama i grebenima, može otkriti mnogo o izgledu pojedinca. Paleo-umjetnik John Gurche, koji stvara rekonstrukcije drevnih ljudskih predaka za muzeje, rekreirao je lice Zmaj-čovjeka za National Geographic.

Pod pretpostavkom da je Zmaj-čovjek bio tipičan Denisovac, znanstvenici kažu da je imao izražene obrve, velike zube i da mu je nedostajalo visoko čelo kakvo imamo mi.  Gurche je objasnio kako koristi poznate odnose između mekog i koštanog tkiva kod ljudi i majmuna kako bi rekonstruirao crte lica. Najveći izazov bili su detalji o kojima lubanja ne nudi informacije, poput oblika usana i ušiju te rasporeda kose.

Sada kada molekularni dokazi povezuju Zmaj-čovjeka s Denisovcima, paleoantropolozima će biti lakše identificirati druge potencijalne denisovanske ostatke, uključujući i fosile lubanja iz Kine koji su dugo prkosili klasifikaciji.

Više otkrića moglo bi proizaći i iz fosila lubanje otkrivene u Kini 2022. godine, za koju se procjenjuje da je stara oko milijun godina. Digitalna rekonstrukcija druge, spljoštene lubanje s istog nalazišta sugerira da bi to mogao biti rani predak Zmaj-čovjeka, što znači da je ta loza nastala mnogo ranije nego što se mislilo. Ipak, ti su nalazi izazvali i određeni skepticizam u znanstvenoj zajednici.

Najstariji genom postavlja nova pitanja

Zub star 200.000 godina, sličan kutnjaku pronađenom u lubanji Zmaj-čovjeka, mogao bi dodatno uzdrmati ono što znamo o Denisovcima. Zub je pronađen 2020. godine u Denisovoj špilji, a tim s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju uspio je iz njega izvući cjeloviti genom Denisovca - iznimno detaljan skup genetskih informacija.

To je tek drugi put da su znanstvenici uspjeli sekvencirati genom "visoke pokrivenosti" iz denisovanskog fosila. Iako rad još čeka službenu objavu, rani rezultati, koje je paleoantropolog Stringer opisao kao "vrlo važne", već su dostupni.

Genom otkriva denisovanskog muškarca koji je živio u maloj skupini prije 200.000 godina. Analiza je pokazala da se njegovi preci nisu križali samo s ranim neandertalcima, već da je i on sam imao porijeklo iz nepoznate "superarhaične" skupine za koju trenutno ne postoji podudarnost u drevnoj DNK.

McRae iz Smithsoniana pojašnjava da su tragovi ovih "loza duhova" pronađeni i u DNK modernih ljudi, no znanstvenici nisu sigurni o kome se radi. Mogli bi predstavljati druge izumrle hominine poput Homo erectusa ili Homo floresiensisa, poznatog kao "hobit".

"Ili, mogli bi predstavljati hominine koje iskreno nismo pronašli u fosilnom zapisu. Oni su duhovi dok ne budemo imali nešto što bi ih povezalo s njima", rekao je McRae.

Otkrivanje identiteta ove tajanstvene skupine bit će nova velika zagonetka o kojoj će stručnjaci za ljudsku evoluciju razmišljati u 2026. godini.