“MOŽDA ćete pomisliti da sam lud zbog ovoga... Ali mislim da je vrijedno navijestiti Isusa tim ljudima.”

Bile su ovo posljednje riječi u zadnjem pismu Johna Allena Chaua njegovim roditeljima, prije nego su ga prošlog tjedna ubili stanovnici Sjevernog Sentinela, izoliranog otoka u Indijskom oceanu. Iako nije bio pravi misionar, Chauova je namjera bila upoznati pleme s evanđeljem, piše BBC.

Njegov je pokušaj usmjerio pažnju javnosti na stotine tisuća kršćana koji propovijedaju vjeru širom svijeta. Tko su ti misionari? Što žele postići? Je li njihova djelatnost poželjna ili štetna?

Što je misionarstvo?

Iako i druge religije šalju misionare širom svijeta, najpoznatiji su misionari upravo kršćanski. Misionari svih kršćanskih crkava citiraju poznati redak iz Evanđelja po Mateju, u kojem Isus poziva svoje učenike da šire njegov nauk među svim narodima svijeta. Ova poruka poznata je i kao Sveopće poslanje, a radi se o jednoj od posljednjih Isusovih instrukcija njegovim učenicima prije uzašašća.

Religiozni ljudi često su bili prethodnica kolonizacije. Širenje religije smatralo se ujedno ”civiliziranjem” ljudi izvan Europe i SAD-a. S vremenom je ovaj pokret dobio i duhovnu komponentu.

"Iako je ovaj slučaj potaknuo raspravu o misionarskim projektima, John Chao nije pravi primjer evanđeoskog radnika. Širenje vjere i preobraćenje i dalje je u središtu evanđeoskog rada, ali misionari isto tako podižu bolnice i škole. Služenje zajednici također je važan dio misionarstva", objašnjava David Hollinger, umirovljeni profesor emeritus kalifornijskog sveučilišta Berkeley.

Prema Američkom centru za studij globalnog kršćanstva, trenutačno u svijetu djeluje 440.000 kršćanskih misionara. To uključuje katolike, protestante, pravoslavce i sjevernoameričke kršćanske pokrete i crkve poput Jehovinih svjedoka i Mormona. Samo mormonska Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana ima centralizirani misionarski program sa 66.000 misionara širom svijeta. Ukupno je kroz svoju povijest ova Crkva u svijet poslala više od milijun misionara. Do 2017. oni su krstili 233.729 preobraćenika.

Što rade misionari?

John Allen (nema veze s Johnom Allenom Chauom) i njegova supruga Lena, školovana primalja i medicinska sestra, radili su 15 godina kao kršćanski misionari u Papui Novoj Gvineji.

"Promovirali smo kršćanske vrijednosti i transformacijski model evanđelja. Ne radi se o na tome da drugi ljudi počnu vjerovati kao što mi vjerujemo, nego da počnu tražiti sebe u Bibliji i prihvaćati da Bog ima plan za čovječanstvo uopće i za svakoga od nas ponaosob", objasnio je John Allen za BBC.

Prije 10 godina John i Lena osnovali su medicinsku ambulantu za narod Kamea u provinciji Gulf. Petero građana Papue Nove Gvineje i tri američke sestre rade u zdravstvenom centru Kunai, liječe bolesne i ozlijeđene, te pomažu trudnicama i rodiljama. John kaže kako tečno govore lokalni trgovački jezik Tok Pisin, te kako uče jezik naroda Kamea, nepisani dijalekt sve do 2009. godine, dok ga upravo oni nisu počeli zapisivati.

"Teško je svladati jezik Kamea, jer mi sami ga moramo pisati i dokumentirati. Koliko mi je poznato, nijedan ga stranac još nije dobro naučio", kaže Allen.

Andrew Preston, profesor američke povijesti na sveučilištu Cambridge, kaže kako su misionari često bili predvodnici učenja jezika.

"Nekad je to bilo kudikamo važnije i raširenije nego danas. Prije 100 godina misionari su jedini tečno govorili ne samo neke opskurne afričke ili azijske jezike, nego čak i kineski i japanski", naglasio je Preston.

Zato John Allen opisuje svoje poslanje kao neprekidno iskustvo učenja lokalnih običaja.

"Najbolji način da se upoznate s tuđom kulturom je da sjednete s time ljudima u blato, zajedno jedete njihovu hranu, spavate s njima u kolibama, uživate u njihovim radostima i podnosite njihove poteškoće. Tek tada počinjete poštovati njihove obitelji i gledati njihovu kulturu njihovim očima", objasnio je Allen.

Scott i Jennifer Esposito rade kao nekonfesionalni misionari u Nikaragvi. Kako bi širili vjeru, vode farmu, sportski program i biblijsku studijsku grupu.

”Neprestano širimo evanđelje”, govori Scott i naglašava kako namjerno ne vode evidenciju o broju ljudi koje su preobratili na kršćanstvo, ali procjenjuje da se u posljednjih šest godina radi o otprilike 1000 ljudi.

"Svaka je duša važna. Kad jednom počneš brojati ljude, onda počneš i postavljati ciljeve. Onda ciljevi i brojke postanu važniji od poslanja, pa možda olako prođeš pored čovjeka kojem treba posvetiti malo više vremena", kaže Scott.

Što misle o Johnu Chauu?

”Kad smo čuli njegovu priču, prisjetili smo se kako smo i mi imali istu ideju”, kaže misionar John Allen, dodajući kako nije osobno namjeravao poći do otoka, ali je razgovarao s kolegama koji su se željeli približiti Sentinelcima.

"Iako se nije radilo o ozbiljnoj ideji, razgovarali smo kako na siguran način pristupiti tim ljudima, kako uspostaviti prijateljski kontakt, kako ostaviti minimalni utjecaj na njih, a istodobno pokušati naučiti njihov jezik i kulturu", objašnjava Allen.

I bračni par Esposito smatra da je Chauova sudbina tragična. Svjesni su, međutim, da mnogi njegovu akciju smatraju suludom.

"Ne bih ga osuđivala za njegova djela. Prema onome što sam pročitala o njemu, zaista je volio Gospodina i njegova će žrtva u budućnosti mnoge privesti Isusu. Tko zna kakvo je sjeme posijano i kakve će se veće stvari zbog toga dogoditi", kaže Jennifer Esposito.

Scott Esposito smatra da bi reakcija javnosti bila sasvim drukčija kad bi, primjerica, liječnička ekipa prekršila zakone i običaje i uspostavila kontakt sa Sentinelcima kako bi spasila pleme od bolesti.

"Kad bi ti liječnici na otoku bili ubijeni, siguran sam da bi ih mnogi smatrali hrabrim ljudima. John Chau pošao je tamo kako bi spasio njihove vječne živote", rekao je Scott, dodavši kako time ipak ne potiče, niti opravdava Chauovo kršenje zakona:

"Svi bismo trebali imati Chauovo srce u smislu spremnosti na žrtvu, ali ne mislim da svi moramo kontaktirati opasna plemena."

Je li misionarstvo vid imperijalizma?

"Nekoć sam bila misionarka. Mislila sam da radim u Božje ime. Međutim, zapravo sam radila ono što je zadovoljavalo mene samu. Ovo je supremacija bijele rase. Ovo je kolonizacija", napisala je na Facebooku Caitlin Lowery nekoliko dana nakon Chauove smrti.

Mark Plotkin je botaničar i suosnivač i predsjednik Amazon Conservation Teama, humanitarne organizacije koja surađuje s kolumbijskom vladom na zaštiti izoliranih plemena.

"U Amazoni radi već 30 godina i dosad sam upoznao dvije vrste misionara. Jedni žele ’pripremiti plemena za vanjski svijet’, a drugi žele ’spasiti njihove duše kroz Isusa’", rekao je Plotkin, dodavši da misionari mogu izazvati priličnu štetu unatoč tome što zaista vjeruju da svijet čine boljim:

"Izvlačiti izolirane ljude iz džungle zbog njihove dobrobiti ponekad uopće nije u njihovoj dobrobiti."

Plotkin iznosi primjer naroda Akuriyo u Surinamu kojima su misionari pristupili 1969. godine. U sljedeće dvije godine otprilike polovica Akuriyoa bila je mrtva zbog bolesti respiratornog sustava, no Plotkin smatra da je u pozadini bio stres ili kulturološki šok.

"Pleme Akuyiro tada se prvi put susrelo s odjevenim ljudima koji su im davali injekcije. Nitko se ne bi trebao igrati Boga", kaže Plotkin.

Neke zemlje poput Nepala zakonski zabranjuju misionarski rad. Nepal je u kolovozu donio propis koji nalaže deportaciju osuđenih misionara i to tek nakon što odsluže maksimalnu zatvorsku kaznu od pet godina.

Povijesno promatrano, smatra profesor Preston, neki američki protestantski misionari imaju tendenciju podčinjavanja lokalnog stanovništva. Ti su misionari shvatili da zapravo predstavljaju američku velesilu i nisu se tome mogli oduprijeti. Međutim, ima i misionara koji promoviraju lokalni identitet i nacionalističke osjećaje, čak i kad je to protivno američkim interesima.

" I danas ima mnogo američkih nacionalista koji smatraju da je SAD jedinstven među svim državama. Ipak, većina ih želi poboljšati svijet s kršćanskog, a ne američkog stanovišta", kaže Preston.

John Allen grozi se svakog vida kolonijalizma u misionarstvu, pa čak i biznisu.

"Ponekad se unatoč našim nastojanjima da njegujemo uzajamno poštovanje i povjerenje događa da lokalno stanovništvo nepotrebno slijedi naše običaje i vizije. Nisam naivan i znam da nikad neću biti dio naroda Kamea, ali težimo odbacivanju bilo kakvih kolonijalnih tendencija i promoviramo prijateljstvo", zaključio je John Allen.