PELJEŠKI most se nikad ne bi počeo graditi da ga nije odlučila podržati Europska komisija, odnosno Europska unija. Hrvatska je dvaput za potrebe predizbornih kampanja navodno započela gradnju Pelješkog mosta, ali osim presijecanja vrpci za medije, nije se ništa drugo napravilo u proteklih desetak godina. Hrvatska jednostavno nije imala niti ima novca za financiranje kompletne izgradnje Pelješkog mosta i on se nikad ne bi počeo graditi da na najvišem nivou u Bruxellesu nije donesena odluka da EK osigura 85 posto sredstava potrebnih za realizaciju ovog infrastrukturnog projekta, konkretno 357 milijuna eura.

To je očita, ali vrlo važna činjenica za razumijevanje konteksta u kojemu se u susjednoj Bosni i Hercegovini odvija još jedna javna rasprava oko Pelješkog mosta, sada potencirana od strane novog člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Željka Komšića, a prethodno puna žučnih izjava vodećih bošnjačkih političara. Već su se i od donedavnog člana Predsjedništva BiH i lidera SDA Bakira Izetbegovića pa niže u hijerarhiji bošnjačke politike mogle čuti primjedbe na račun Hrvatske zbog Pelješkog mosta, koji se predstavlja kao velika ugroza za BiH. No u većini tih izjava ignorira se činjenica da je Pelješki most zapravo projekt Europske unije.

Pelješki most kao politička poruka Bruxellesa Sarajevu

Drugim riječima, ako političari iz Sarajeva žele nekoga optužiti da Pelješkim mostom radi o glavi Bošnjacima i BiH, ako je Pelješki most doista tolika ugroza, onda su krivci Jean-Claude Juncker, Europska komisija i Europska unija.

Takva primjedba ipak izostaje, što navodi na dva pitanja: 1. Razumiju li vodeći sarajevski političari da je Pelješki most primarno projekt EU-a, a ne Hrvatske? i 2. Ako to ne razumiju, a očito je, što to govori o tim političarima?

Koji god bili odgovori na ta dva pitanja, nisu dobri za BiH. Ili sarajevska politička elita nije u stanju razumjeti očite političke relacije koje danas vladaju u svijetu, ili za to jest sposobna, ali se pravi da ih ne razumije kako bi kroz stvaranje nepotrebne napetosti pokušala prikriti vlastitu nesposobnost.

Naravno, Pelješki most - koliko god i dalje bio prijeporan projekt iz hrvatske perspektive - nije za Bruxelles samo infrastrukturni projekt nego je i politička poruka. Europska komisija s 357 milijuna eura poručuje BiH da ona neće tako skoro ući u Europsku uniju te da se itekako isplati dati stotine milijuna eura koji će u prometnom smislu dugoročno spojiti dva dijela teritorija Europske unije mimo teritorija BiH. Da ima šanse da BiH uđe u EU u sljedećih pet godina, pa i u sljedećih deset godina, teško da bi Bruxelles iskašljao tih 357 milijuna eura. Naime, Pelješki most ne samo da povezuje dva dijela teritorija RH nego je i poveznica za trasu koja bi trebala ići preko Crne Gore i Albanije sve do Grčke, koja je već članica EU-a. Bruxelles očito računa na to da će i Crna Gora i Albanija ući u EU prije BiH.

Rigorozne procedure Europske komisije

U vezi s podrškom Europske unije izgradnji Pelješkog mosta treba još napomenuti da je odobravanju sredstava prethodila rigorozna procedura i provjera svih aspekata tog projekta, uključujući i međunarodno-pravni. Index je prije devet mjeseci objavio prilično dramatično pismo koje je iz EK dobila vlada u Zagrebu, u kojemu se tematiziralo baš protivljenje izgradnji Pelješkog mosta iz BiH, ali je očito da su argumenti iz hrvatske vlade bili uvjerljivi da se krene u izdašno financiranje projekta. To svjedoči i o tome koliko bi BiH imala šanse na međunarodnim sudovima kada bi Hrvatsku tužila zbog Pelješkog mosta, što sada opet kao mogućnost najavljuje Komšić, jer teško je zamisliti da bi EK podržala projekt koji bi onda bio osporen na nekom međunarodnom sudu.

Političke akrobacije i zamjene teza koje se opet ovih dana čuju iz Sarajeva služe i tome da se prikrije još nešto što je očito - sarajevska politička elita nije nikakav poseban čuvar interesa BiH u odnosu na hrvatsku i srpsku političku elitu u BiH. Logička je pogreška tvrditi da ratno stradanje Bošnjaka od 1992. do 1995. podrazumijeva kako sarajevska politička elita u 2018. svojim potezima radi u korist BiH. Razlika je što i politički Mostar, i političko Sarajevo, i politička Banja Luka imaju svoj donekle specifičan način uništavanja BiH, pa se Izetbegović tako stilizirao u političkog vazala turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, dok je Dodik vazal ruskog predsjednika Vladimira Putina, a Čović je tu da bude maskota interesa službenog Zagreba.

Komšić je, pak, nominalni zaštitnik BiH, a prvi mu je potez da uvede BiH u direktan sukob s Europskom komisijom. Iz Bruxellesa su već poručili da će Pelješki most biti izgrađen bez obzira na potencijalnu tužbu iz Sarajeva koju je Komšić najavio, a koja je na dugom štapu i najvjerojatnije se uopće i neće pokrenuti.

Najviše ekonomske štete od Pelješkog mosta mogli bi imati glasači Dragana Čovića

Paradoksalno je i što je Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović Hrvatskoj čestitao početak gradnje Pelješkog mosta, koji bi mogao imati negativne ekonomske posljedice baš na njegovo najvjernije biračko tijelo u zapadnoj Hercegovini. Naime, nije neutemeljena pretpostavka da će Pelješki most odvući biznis iz Neuma i da će ubuduće kroz Neum prolaziti mnogo manje turista, odnosno potencijalnih potrošača. Lako je moguće da Neum i neumsko zaleđe snađe ekonomska sudbina onih restorana koji su nekad bili hit uz staru cestu od Zagreba do Splita, a propali su nakon izgradnje autoceste. To što Čović pozdravlja infrastrukturni projekt koji bi mogao njegove birače dovesti u ekonomski lošiji položaj, problem je tih birača. Nitko ih nije tjerao da glasaju za Čovića. Pa ni sada preko svake mjere razuma u dijelu hrvatske javnosti demonizirani Komšić.

Zapravo je to možda najveći paradoks situacije u vezi s Pelješkim mostom - on je za Bošnjake (i Srbe) u akutnom ekonomskom smislu u osnovi irelevantan, dok bi najveću štetu mogao nanijeti (bosansko)hercegovačkim Hrvatima, čiji navodni lider Čović pozdravlja njegovu izgradnju. Samo u BiH su tako sulude stvari ''business as usual''.

Bakir Izetbegović Bošnjake vodi iz poraza u poraz

Bakir Izetbegović, pak, u dva mandata u Predsjedništvu BiH nije uspio osmisliti ni jednu jedinu politiku od koje bi Bošnjaci - i svi ostali građani BiH - imali koristi, niti se može pohvaliti jednim jedinim političkim uspjehom. Njemu je stoga uvijek bilo u interesu dizati graju protiv Pelješkog mosta jer mu zbog njegove političke nesposobnosti, preostaje samo mogućnost proizvodnje političkih poraza za Bošnjake, što onda koristi da bi produbio njihov osjećaj viktimizacije i uvjerio ih da glasaju za njega i SDA. Komšić očito nastavlja istu igru, a istog mehanizma se drže i ključni politički akteri iz druga dva konstitutivna naroda, jer jedino tako njihova nesposobnost za vođenje konstruktivne politike u korist ljudi koji žive u BiH ne iskače u prvi plan.

Svrha svega toga je da se ljudi u BiH ne bi zapitali kakve to političare imaju pa da Bruxellesu nije problem dati 357 milijuna eura za izgradnju dugoročne prometne infrastrukture Europske unije mimo BiH. I što to znači za budućnost svih stanovnika BiH, neovisno kojem konstitutivnom narodu pripadali.