PRIJE nekih 252 milijuna godina Zemlja je prošla kroz izumiranje katastrofalnih razmjera koje obično nazivamo velikim izumiranjem.

Oko 95% svih morskih organizama te oko 70% svih živih bića na kopnu izbrisano je s lica našeg planeta. To uključuje čak i trilobite koji su uspjeli preživjeti dva ranija masovna izumiranja.

Ta najveća kataklizma za koju znamo dogodila se na prelasku geološkog doba perma u trijas, a znanstvenici se uglavnom slažu da su je uzrokovale klimatske promjene nastale zbog vulkanskih erupcija golemih razmjera u području današnjeg Sibira. One su u atmosferu izbacile tolike količine materijala da je Zemlja milijunima godina nakon toga bila zastrta oblacima koji su blokirali sunčeve zrake, prorijedili ozonski zaštitni omotač, povećali kiselost kiša i, efektom staklenika, povisili temperature.

Veliko gušenje

U novom istraživanju, predstavljenom u časopisu Science, znanstvenici su otkrili što je uzrokovalo tako veliko izumiranje među vodenim organizmima. Ono je pokazalo da je porast temperatura ubrzao metabolizam morskih organizama, što znači da je povećao njihovu potrošnju kisika, dok je istovremeno snizio razine kisika otopljenog u oceanima. Ukratko bi se moglo reći da su se morski organizmi ugušili zbog manjka kisika.

Konzekvence ovog istraživanja posebno su alarmantne danas kada temperature na Zemlji rastu brže nego u vrijeme velikog izumiranja.

„To je prvi put da smo napravili mehanistički model uzroka izumiranja koji se izravno može povezati s fosilnim zapisima“, rekao je oceanograf Justin Penn sa Sveučilišta u Washingtonu.

„To nam omogućava da napravimo predviđanja o mogućim uzrocima izumiranja u budućnosti“, dodao je.

U svojoj studiji Penn i njegovi kolege napravili su računalne simulacije promjena kroz koje je Zemlja prošla tijekom velikog izumiranja. Prije vulkanskih erupcija u području Sibira, temperature i razine kisika na Zemlji bile su slične današnjima.

Nakon toga su podigli razine stakleničkih plinova u atmosferi kako bi odgovarale uvjetima koje su stvorile vulkanske emisije. To je podiglo temperature za oko 11 stupnjeva Celzijevih. Zbog takvog zatopljenja količine kisika u morima pale su za oko 76%. Oko 40% morskog dna, uglavnom na većim dubinama, ostalo je potpuno bez kisika.

Na temelju svojeg modela znanstvenici su zaključili da je smanjenje koncentracija kisika u oceanima najvjerojatnije bilo odgovorno za oko 50% izumiranja morskih organizama. Za ostatak su bile odgovorne druge promjene poput porasta kiselosti morskih voda.

Zagrijavanje je danas mnogo brže

Nastojeći predvidjeti što bi se danas dogodilo s morskim organizmima u sličnim uvjetima, tim je izvukao podatke o potrebama za kisikom 61 suvremene vrste. Rezultati su bili katastrofalni.

„Vrlo rijetki organizmi ostali su u svojim uobičajenim staništima“, rekao je oceanograf Curtis Deutsch.

Pojasnio je da bi najteže stradali organizmi koji žive na višim geografskim širinama. Naime, organizmi koji danas žive u toplijim tropskim vodama mogli bi migrirati u krajeve bliže polovima u kojima bi uvjeti bili slični onima koje bi bili prisiljeni napustiti. Oni iz hladnijih mora ne bi imali gdje otići.

Penn i njegovi kolege upozoravaju da se porast temperatura od oko 11 stupnjeva Celzijevih za velikog izumiranja najvjerojatnije dogodio u nekoliko tisuća godina. Danas se zagrijavanje zbiva mnogo brže. Od 1880. do danas prosječna temperatura porasla je za oko 0,8 stupnjeva, od čega se 2/3 dogodilo od 1975. do danas. Penn je istaknuo da njihova studija pokazuje kakav razorni potencijal imaju klimatske promjene koje se danas događaju.

„Kada bi se emisije nastavile istim tempom, do 2100., temperature gornjih dijelova oceana približile bi se onima iz vremena kasnog perma za oko 20%, a do 2300. dostigle bi između 35% i 50%“, rekao je Penn.