KADA bismo mogli putovati unazad kroz vrijeme i kada bismo posjetili Mars prije nekih 3,5 milijuna godina, on bi izgledao sasvim drugačije nego što izgleda danas.

U dnu kratera Gale, koji istražuje rover Curiosity i koji je promjera 150 kilometara, vjerojatno bismo vidjeli gomilu malenih jezera. Moguće je da su tada niz obronke kratera tekli potoci. Kako su prolazile godine, ti vodeni sustavi su presušili, a zatim se ponovno pojavili; u ciklusu koji se vjerojatno iznova ponavljao tijekom više milijuna godina, piše NASA.

Ovako su drevni krajolik Marsa opisali astrofizičari koji vode projekt Curiosity u svom istraživanju koje je nedavno objavljeno u uglednom znanstvenom časopisu Nature Geoscience. Znanstvenici su naime na Crvenom planetu u krateru Gale uočili stijene koje sadrže mineralne soli; što smatraju da dokazuje kako se tim područjem rasprostirao niz plitkih jezera. Depoziti mineralnih soli ukazuju na klimatske fluktuacije koje su atmosferu tog dalekog planeta transformirali iz relativno tople i vlažne u ledenu pustinju kakvu vidimo danas.

Slatkovodna jezera na dnu kratera

Stručnjaci bi htjeli saznati koliko je trajao taj prijelaz i kada se točno dogodio. Ovaj najnoviji trag mogao bi biti uvod u mnoga buduća otkrića koja čekaju rover što se zaputio prema regiji naziva "područje sulfata". Za taj se predio smatra da je nastao u vrlo suhom okruženju, za razliku od nižeg dijela kratera gdje je Curiosity otkrio dokaze o drevnom postojanju slatkovodnih jezera.

Krater Gale nastao je u davnoj prošlosti nakon snažnog udara svemirskog tijela u površinu Crvenog planeta. Sedimenti, koje su nosili voda i vjetar, ubrzo su ispunili podnožje kratera; sloj po sloj. Nakon što se talog stvrdnuo, vjetar je iz te slojevite stijene isklesao visoku planinu Sharp, na koju se ovih dana penje rover Curiosity. Rover se sada nalazi na podnožju te planine i istražuje slojeve marsovske povijesti koji otkrivaju u kakvom su se okruženju formirale stijene tog perioda.

"Istražujemo krater Gale jer se u njemu nalazi jedinstveni zapis o povijesti Marsa“, rekao je planetarni znanstvenik William Rapin iz Caltecha.

"Drugi dio zagonetke je razumijevanje kako i kada se klima Crvenog planeta počela mijenjati te koliko se dugo na Marsu mogao razvijati život“, dodao je.

Soli otoka Sutton

William Rapin i njegovi kolege opisali su u svom istraživanju 150 metara visok predio stijena nazvanih "Otok Sutton", a koje je Curiosity posjetio 2017. godine. Na temelju niza uočenih pukotina znanstvenici su već prije znali da je to područje pogađalo razdoblje suša, no nalazak mineralnih soli sugerira da se voda na tom mjestu koncentrirala u slanu otopinu.

Naime, kada jezero u potpunosti presuši, obično iza sebe ostavlja nakupine čistih kristala soli. Ali soli na otoku Sutton drugačijeg su sastava. Kao prvo, radi se o mineralnim solima, a ne o stolnoj soli. Drugo, te soli su pomiješane sa sedimentom, što sugerira da su se kristalizirale u vlažnom okruženju; vjerojatno pri isparavanju plitkih jezeraca s mlakom vodom.

"Dok se penjemo na planinu Sharp, primjećujemo trend prelaska iz vlažnijeg područja u suše", rekao je fizičar Ashwin Vasavada iz NASA-inog instituta Jet Propulsion Laboratory.

"No, taj se trend nije nužno odvijao linearno. Vjerojatno su postojali vlažniji i suši periodi koji su se izmjenjivali“, dodao je.