SJEVERNOATLANTSKI savez danas obilježava 70. obljetnicu osnutka. Prije manje od mjesec dana, predsjednik jedne od najvažnijih članica proglasio je "moždanu smrt" tog saveza.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron prije nekoliko dana je rekao da je njegova dramatična izjava u intervjuu za Economist bila poziv na buđenje ostalim NATO saveznicama. No lider najveće vojne sile u NATO-u, američki predsjednik Donald Trump, ocijenio je na sastanku s općim tajnikom NATO-a, Jensom Stoltenbergom, Macronov komentar kao "vrlo opak" i "uvredljiv".

>> Buran početak NATO summita u Londonu, Trump odmah napao Macrona

Bizarna inverzija: Macron sad napada NATO, Trump ga brani

Ironija je prilično očita: Trump koji od svog dolaska na vlast 2017. grmi protiv svojih NATO saveznica koje "ne plaćaju SAD-u dovoljno" i dovodi u pitanje obavezu međusobne zaštite, sad brani značaj NATO-a i napada Macrona.

No motiv iza Macronova proglašenja NATO-ove samrti upravo je nepredvidivo i destabilizirajuće ponašanje SAD-a s Trumpom na čelu. Kap koja je kod Macrona prelila čašu očito je bila Trumpova naprasna odluka da, bez konzultiranja s NATO saveznicima, ostavi na cjedilu kurdske snage u Siriji, ključne saveznike u pobjedi nad Islamskom državom u toj zemlji, pred turskom invazijom. Situaciju još kaotičnijim čini to što je i Turska NATO saveznica. 

>> Što stoji iza Macronovih apokaliptičnih izjava o Europi i NATO-u?

A turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan sad se osvećuje za protivljenje antikurdskoj operaciji u Siriji tako što blokira podršku planu obrane za baltičke zemlje i Poljsku od moguće ruske agresije. Iz pesimističnog gledišta, NATO je već u rasulu, pitanje je samo hoće li se do kraja slomiti. 

Sve to ostavlja domaćina NATO summita u Londonu, britanskog premijera Borisa Johnsona, u vrlo nezavidnoj ulozi manevriranja između posvađanih strana i sprečavanja potpunog raspada sustava.

Hoće li Trump opet utjerivati imaginarne dugove od saveznika?

On će, kako njegov glasnogovornik najavljuje, a BBC prenosi, govoriti o značaju NATO-a kao "najizdržljivijeg i najuspješnijeg saveza u vojnoj povijesti" i kao "kamena temeljca euroatlantske sigurnosti" koji je "održao milijardu ljudi sigurnima", ali pitanje je tko će ga zaista slušati.

Jer kada Trump proziva NATO saveznice da "ne plaćaju dovoljno", on ne pokazuje samo nediplomatičnost i nepoštovanje za koje sad proziva Macrona - on pokazuje i suštinsko nerazumijevanja načina na koji Savez funkcionira. Nitko u NATO-u nije dužan plaćati SAD-u za zaštitu, kako to Trump predstavlja, već povećati svoje ulaganje u vlastitu vojsku koja onda posredno služi za zajedničku obranu, na 2% svog BDP-a, i to do 2024. 

Trumpov tvit iz prošle godine najbolje pokazuje razmjere ovog tragikomičnog nesporazuma između lidera NATO saveznica: "Mnoge zemlje u NATO-u, za koje se od nas očekuje da ih branimo, ne samo da ne ispunjavaju svoju trenutnu obvezu od 2% (što je malo), nego isto tako godinama kasne s ratama koje nisu uplatili. Hoće li to nadoknaditi SAD-u?".

Još jednom, dugovanje i zaostale uplate saveznika SAD-u isključivo su plod Trumpove bizarne mašte - NATO je savez, a ne klub ni osiguravajuće društvo u kojem članovi plaćaju SAD-u za zaštitu. No kako nitko dosad, ni u SAD-u ni izvan njega, nije to uspio objasniti Trumpu, lako je moguće da će američki predsjednik i ove godine u Bruxellesu glumiti utjerivača dugova koji u stvarnosti ne postoje. 

Zemlje članice ipak ulažu sve više u obranu

Doduše, Trumpov tvit uoči putovanja u London, u kojem sebi pripisuje zasluge za obećano povećanje obrambenih ulaganja NATO članica za 130 milijardi dolara, daje nadu da će sastanak možda ipak proći bez incidenata. Sve ovisi, čini se, o tome kako će ćudljivi američki predsjednik biti raspoložen. 

NATO-ove procjene za 2019. zaista pokazuju napredak; čak osam država članica sada ispunjava obećanje o izdacima od 2% BDP-a za obranu, osim SAD-a: Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska, Bugarska, Grčka i Velika Britanija.

NATO je osnovan u bitno drukčijim okolnostima, 1949. godine, dok se Europa još oporavljala i obnavljala nakon Drugog svjetskog rata, a u osvit Hladnog rata s dotadašnjim saveznikom, Sovjetskim Savezom koji je zauzeo gotovo čitavu istočnu Europu.

Sovjetski Savez se raspao, no to ne znači da je NATO-u istekao rok trajanja

U tom ratu na kraju ipak nije došlo do izravnog sukoba između NATO-a i Varšavskog pakta, predvođenog SSSR-om. Varšavski pakt, SSSR i globalni komunistički blok danas su prošlost, ali to ne znači da Europa nije ugrožena - oni koji u to sumnjaju trebaju samo pitati Ukrajince, Gruzijce ili baltičke narode predstavlja li Rusija vođena Vladimirom Putinom prijetnju ili ne.

Ukrajina već pet godina vodi rat s ruskim separatistima na istoku zemlje, u kojem Rusija službeno ne sudjeluje, ali u kojem ti separatisti imaju neobjašnjivi konstantni priljev ruskog naoružanja i vojnika. 

NATO, doduše, nije spriječio taj posljednji rat na europskom tlu i prvi nakon Drugog svjetskog rata - rat na području bivše Jugoslavije. No snage ovog saveza pomogle su ga okončati intervencijom 1995. nakon srpskog genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. NATO je, uz tešku cijenu u životima srpskih civila, zaustavio i novo etničko čišćenje (potencijalno i genocid) nad Albancima na Kosovu. 

Nakon toga, NATO je intervenirao i u Afganistanu, što je rezultiralo najduljim ratom u američkoj povijest, duljim čak i od onog u Vijetnamu. Ali neprijatelj SAD-a i NATO-a u tom ratu - talibani - isti je onaj koji je dao Al-Kaidi utočište i omogućio joj da organizira najveći teroristički napad u SAD-u, onaj 11. rujna 2001. 

NATO se proširio do Rusije jer se istočna Europa boji te iste Rusije

Sve ovo pokazuje da prijetnja od agresije - izravne ili hibridne, državne ili nedržavne - i dalje itekako postoji i da NATO nije "zastario", kako ga je Trump jednom prilikom proglasio. Rusija je danas u jednom pogledu slabija nego u vrijeme SSSR-a, ali u drugom je još veća prijetnja.

Putin i njegovi brojni apologeti tvrde da je upravo NATO obnovio neprijateljstvo s Rusijom šireći se sve do njenih granica, unatoč navodnom obećanju iz devedesetih da to neće učiniti, u zauzvrat za velikodušno rusko povlačenje iz zemalja koje je 45 godina okupirala.

No pritom prigodno zanemaruju da su nove NATO saveznice, među njima i Hrvatska i kao posljednja u nizu, Crna Gora, same tražile pristupanje NATO-a. Zanemaruju, također, da su to tražile upravo zato što žele spriječiti mogućnost nove ruske okupacije. I Jugoslavija je pod Titom, prisjetimo se, ulagala milijarde u obranu, ne od NATO-a, nego od moguće invazije svog nekadašnjeg saveznika, Moskve. 

Ono što  danas čini Rusiju još opasnijom upravo je pretpostavka da se NATO raspada i da neće adekvatno odgovoriti u slučaju agresije na neku od svojih članica. Pogotovo ako se takvi napadi odvijaju ispod razine otvorenog rata, u onome što analitičari zovu "siva zona".

Najveći i najdulji svjetski savez na raskršću

"Rusija će biti vrlo neugodna za NATO u sljedećih 10 do 20 godina. Ali oni ne bi smjeli biti strateški važan izazov osim ako im mi to ne dozvolimo"; komentirao je britanski obrambeni analitičar i profesor Michael Clarke za BBC.

 "Ako zapadni svijet i zapadne demokracije nisu dovoljno složne kako bi se nosile s tom prijetnjom - a u ovom trenutku moram reći da nisu - onda će Rusi zaista igrati veliku ulogu po pitanju europske sigurnosti u budućnosti. Dominirat će agendom. Ograničavat će izbore ljudima. Zastrašivat će i koristit će određenu i ne tako suptilnu ucjenu", upozorava ovaj ekspert.

"Ako se (mi Europljani) ne probudimo, postoji velika opasnost da ćemo nakon nekoliko godina nestati geopolitički, što znači da više nećemo upravljati našom sudbinom”, upozorio je Macron u spomenutom intervjuu. Bio to iskreni apel ili ne, NATO je zaista na raskrsnici. Budu li budući povjesničari pisali o njegovu raspadu, upravo bi sadašnji trenutak mogli opisivati kao presudan.