Foto: Hina/Pixsell/Patrik Macek/Sanjin Strukić

JUČERAŠNJE dobacivanje potpredsjednika sabora Furija Radina zastupniku Mosta Nikoli Grmoji da bi opoziciji trebao bolji psihijatar od Bože Petrova podsjetilo je da aktualna saborska većina za vladu Andreja Plenkovića postoji i zahvaljujući zastupnicima nacionalnih manjina, među kojima su najdugovječniji, najpoznatiji i najmoćniji spomenuti Radin i SDSS-ov predsjednik Milorad Pupovac. Njihova uloga u osiguravanje Plenkovićeve tijesne većine od 78 zastupnika pala je u drugi plan zbog salto mortalea i ljigavosti HNS-a i njihova uskakanja na “Titanic vladu” te mučnog slučaja Tomislava Sauche.

Vlada bi pala bez podrške "vječnih" manjinaca

No notorna je činjenica da bi Plenkovićeva vlada pala kada bi izgubila potporu troje zastupnika Pupovčeva SDSS-a, kao i vječnog zastupnika talijanske manjine koji je za svoju podršku HDZ-u nagrađen pozicijom potpredsjednika Sabora.

Prije nego odemo dalje u analizi što to znači, zbog općeg stanja u hrvatskom društvu treba naglasiti da nije nimalo problematično što nacionalne manjine imaju garantirane zastupnike u saboru, niti je problem što se ti zastupnici odlučuju podržati ovu ili onu vlast. Dapače, emancipirani građani RH trebaju nacionalne manjine i njihove političke predstavnike trebaju braniti od šovinističkih napada kojima su previše i prečesto izloženi te jasno ukazati da filoustaški ispadi i klerikalne manipulacije kojima je cilj širenje srbomržnje u hrvatskom društvu nemaju mjesta. To uostalom nije samo stvar principa, nego i interesa - zar itko misli da nakon udara na pedere i Srbe neće na red doći i Hrvati koji po kriterijima nacionalističke rulje ne dišu dovoljno hrvatski? Zalaganjem za prava manjina većina se ujedno zalaže i za vlastita prava i mjeru slobode za sve građane u demokratskom društvu.

Filoustaški napadi na Pupovca zaštitili su ga od legitimne kritike

S druge strane, Radin i Pupovac su izabrani zastupnici i iskusni političari, što podrazumijeva da su podložni javnoj kritici. Zbog sustavnih filoustaških napada na manjine kojima je Pupovac najviše izložen, razvila se problematična dinamika u kojoj se odustaje od javne kritike Popovčeve (i Radinove) politike i ponašanja s drugačijih pozicija od šovinističkih. A razloga za tu kritiku itekako ima.

Naime, Pupovac i Radin svojom podrškom HDZ-ovoj vladi ne omogućavaju samo ostvarenje nekih konkretnih manjinskih prava, oni omogućavaju i sve što ta vlada radi u vezi Agrokora, neodlučnosti oko osude neoustaštva, pretvaranja HRT-a u Klerikalnu radioteleviziju, ukidanja istražnog povjerenstva te svega ostaloga što čini ponovno standardno bahati Plenkovićev HDZ i njegova vlada. Za sve to političku i moralnu odgovornost snose i Pupovac i Radin, Plenkovićev je njihovo “suho zlato”. Ako ih se tretira kao ravnopravne građane RH i zastupnike koji imaju neosporno pravo  odlučivati o tome hoće li većinu u saboru imati ova ili ona opcija, onda ni Pupovac niti Radin ne mogu biti izuzeti od odgovornosti za svoju kolaboraciju s HDZ-om samo zato što su manjinski zastupnici. To bi zapravo bilo šovinistički prema njima, jer bi im se paternalistički odricala sposobnost da za svoje političke odluke snose odgovornost.

Zanimljivo je i kako zastupnici nacionalnih manjina uvijek završe u koaliciji s HDZ-om. Bili su u njoj i dok je Ivo Sanader provodio organiziranu pljačku državnih institucija, opet su u njoj sada kada Plenković kroz Agrokor otvara treću fazu HDZ-ova ekonomskog uništenja Hrvatske (prva je bila Tuđmanova privatizacija, druga Sanaderovo izvlačenje javnog novca u stranačke i privatne džepove). No od potpredsjednika sabora Radina i istaknutog zastupnika Pupovca oko Agrokora i ukidanja istražnog povjerenstva gotovo ništa se ne može čuti. Oni se prave da sve to s njima nema veze, iako su ključni da bi Plenković imao dovoljno glasova za opstanak vlade. Riječ je o očitoj kontradikciji - ako zastupnici manjina nemaju problema s time da budu jezičac u sastavljanju saborske većine (a i ne bi trebali imati problem s time), to onda podrazumijeva i da su odgovorni za sveukupnu politiku većine kojoj omogućavaju izvršnu i zakonodavnu vlast. Ne mogu Pupovac i Radin dovesti Plenkoviću glasove bez kojih Plenković ne bi bio premijer, a onda se praviti da nemaju veze s nizom odluka premijera Plenkovića. Pupovac i Radin ponašaju se u skladu s onom narodskom “jebali bi se da im ne uđe” kada je riječ o kolaboraciji s HDZ-om i Plenkovićem. E pa ne može to tako.

Otkako ga je HDZ postavio za potpredsjednika sabora, Radin je postao bahat kao HDZ-ovac

Pritom je prilično tragikomično kada Pupovac konstatira da Srbi u Hrvatskoj nisu nikad bili u lošijem položaju nego danas (što je najvjerojatnije istina), no kao rješenje toga nudi blisku suradnju sa strankom i nacionalističkom politikom koja je baš i proizvela takvi situaciju i odvratnu antisrpsku atmosferu. U pitanju je neka bizarna vrsta Stockholmskog sindroma, odnosno pristajanja na ucjenu da će HDZ ako je u opoziciji za Srbe u Hrvatskoj stvoriti pakao, pa je onda dužnost političkih predstavnika hrvatskih Srba da ga čuvaju na vlasti. Umjesto da se takva dinamika odbija i pokuša skršiti, Pupovac je zapravo hrani. Moguće je da u tome ima neka kratkoročna materijalna računica za Pupovca, no dugoročno to baš i ne izgleda kao politika koja će poboljšati društveno-politički ili ekonomski položaj hrvatskih građana srpske nacionalnosti. Isto vrijedi i za Pupovčevu suradnju sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem - niti je od koristi hrvatskim Srbima niti Hrvatskoj, nego samo Vučiću. I očito Pupovcu.

Naravno, ne treba ni precjenjivati moć i odgovornost koju Radin i Pupovac imaju u aktualnim muljažama i blamažama Plenkovićeve vlade, čiji učinak građani komentiraju kroz ocjenu više od 70 posto njih da Hrvatska ne ide u dobrom smjeru. Više od dvije trećine hrvatskih građana smatra da Plenković našu Republiku vodi u propast, a na tom putu prema dolje premijer i HDZ imaju vjernu podršku Radina i Pupovca.

Radinu je očito nova potpredsjednička funkcija udarila u glavu, pa osvježavajući otpor saborske opozicije na tragu građanskog neposluha zbog HDZ-ova proceduralnog nasilja proglašava pučem i sugerira da su psihički bolesni (pri čemu na odvratan način stigmatizira oboljele, jer odlazak psihijatru koristi kao diskreditaciju), dok se Pupovac kroz niz izjava - najnovija je o obiteljskom nasilniku županu Alojzu Tomaševiću - pravi kao da nije baš dio vladajuće većine i da baš i nema veze s HDZ-om i Plenkovićem. Taj dupli pas više ne prolazi, previše ga je puta odigrao. Radin, Pupovac i ostali zastupnici manjina u saboru odabrali su kolaboraciju s HDZ-om i Plenkovićem u njihovu uništavanju Hrvatske, što znači da ih kao sve besramnije kolaboracioniste treba i prepoznati.