Foto: Index/FaH

AGROKOR je nesumnjivo glavna tema u Hrvatskoj zadnjih dana. I dobro je da je tako. U pitanju je jedna od onih tema koje su dobar lakmus test grupnog, stranačkog i osobnog promišljanja. Možda ne tako dobra i moderna kao Uber, ali – daj što daš.

Socijalisti, odnosno ova kukavička i uhljepska šaka jada koja se fura na to, a ne usudi se ni nazvati socijalistima (SDP), spašavali bi Agrokor novcem SVIH građana, grabili po vašem džepu i branili novinarima da uopće pišu o tim problemima. Gulage, srećom, još ne spominju. Glavni SDP-ov ekonomski um Branko Grčić je oko ovog pitanja bio nenadano jasan, ostali uglavnom kukavički šute. Previše je naporno, rizično i kompleksno zauzeti stav, pa možemo pretpostaviti samo da se slažu s glavnim ekonomskim čudotvorcem stranke.

Rješavanje "radničkog pitanja" otimanjem od uspješnih i davanjem gubitašima

A što im drugo osim usipavanja love i može pasti na pamet? Tržišno promišljanje im je strano, kronizam konstanta, a "radničko pitanje" i tržište rada jedino znaju rješavati otimanjem od uspješnih i sponzoriranjem gubitaša koji su im po ukusu, a Agrokor zapošljava previše ljudi da im ne bi bio po ukusu. Genijalan izum predstečajnih nagodbi rekao vam je sve što o tome trebate znati.

Mostovci bi nacionalizirali Agrokor, što je isto varijanta kopanja po vašem džepu i vjerojatno još gore od spašavanja Agrokora našim novcem. Znači čisti etatizam-kolektivizam. Za par godina takav nacionalizirani Agrokor postao bi bunar za bacanje novca i tvornica fotelja za uhljebljivanje stranačkih kadrova, čije bi milijunske gubitke pokrivali svi, iz proračuna. Dobro poznata priča.

Nacionalisti, odnosno lopovska udruga koja se fura na mahanje zastavama (HDZ) bi isto spašavali Agrokor ili ga nacionalizirali. Koliko vidim, oni se još nisu čvrsto odlučili između te dvije opcije - mame ih obje, a obje spadaju u teško kolektivističko štetočinstvo koje se razlikuje samo u nijansama. Za javnost, barem zasad, pričaju da neće na Agrokor trošiti državni novac, no znamo dobro koliko se HDZ-ovcima može vjerovati, i da se kod njih glavni dealovi odvijaju ispod stola i iza dimne zavjese. Ako HDZ-ova vlada odluči spašavati Agrokor, očekujte neko medijsko skretanje pažnje, neki navijački incident, grobište iz Drugog svjetskog rata ili nešto slično.

Sve ih je, međutim, nadmašio izvjesni Dragan Munjiza, dugogodišnji predsjednik uprave Konzuma, a sada nekakav "nezavisni konzultant", čija skandalozna izjava za tportal jasno govori koliko je "nezavisan" i sama po sebi ulazi u anale: "Bitno je da Vlada stane iza Agrokora, a da oni uvjere financijere da će bolje poslovati." Kako bi to Vlada trebala nekoga uvjeravati u nešto na slobodnom tržištu, osim ako ne misli za ta uvjeravanja jamčiti našom lovom? Inače se uvjeravanja svode na prazne riječi par ministara kojima više ne vjeruju ni njihovi ukućani.

"To znači rezanje troškova", nastavlja Munjiza, "rezanje projekata, snižavanje prava radnika. Odličan primjer je Ferrero. Njihova tvornica je bila poplavljena pa su radnici šest mjeseci radili besplatno jer su imali povjerenje u vlasnika. Ima raznih vrsta pomoći, ako vjerujete u Upravu i vlasnika." Može i tako prijatelju, s tim da u tebe imam povjerenja koliko i u hrvatsko pravosuđe i suce HNL-a. Radio bih za tebe besplatno nula minuta i povjerio ti manje od nula kuna. Može tako?

Tko živi na tržištu, neka na tržištu i umre

Braću libertarijance, najsitniju, ali srećom ne i najtišu skupinu, zabole lijevo jaje za Agrokor – tko na tržištu živi, neka na tržištu i umre, koga briga. Ako Agrokor kihne, uletjet će netko drugi. Tržište ili ima neke potrebe ili ih nema. Uz bitnu ogradu da Agrokor nikad i nije zaista živio na tržištu, nego pod debelim zaštitničkim plaštom svih mogućih privilegija svake moguće hrvatske vlade dosad. Uglavnom, nije nas briga ni za koga, samo ne dirajte našu lovu, ne zavirujte nam u džep i krevet i ormar.

Eto, pa vi dragi ljudi zbrojite dva i dva oko toga tko vam želi dobro, a tko zlo. U internetskim medijima inače gotovo da nema ni riječi o Agrokoru i najvećem skandalu zbog kojeg bi na optuženičku klupu, zbog omogućavanja neplaćanja PDV-a, trebalo nekoliko ministara financija.

Medije kao da uređuju Branko Grčić i Kolinda ruku pod ruku. Ekonomski mag SDP-a otvoreno je zahtijevao da se o Agrokoru NE piše, i da mu se pomogne potiho i bez medijske pažnje, a Kolindin urednički prilog je usputno plašenje naroda Putinom, u momentu dok nam se odlučuje o najmanje šest milijardi iz našeg, nažalost kolektivnog džepa. I da netko nakon toga kaže da SDP i HDZ nisu u koaliciji i da ima smisla birati među njima na izborima...

Ako spase Agrokor našim novcem, otvara se Pandorina kutija

Nažalost, osim nacionalista i socijalista, od kojih to očekujemo, čak i neki liberalni komentatori upinju se u traženju razloga i načina za spašavanje Agrokora. Ne postoji nijedan ne-kolektivistički, ne-etatistički i tržišni argument za spašavanje ijedne firme. I točka!

Nema nikakvog moralnog razloga da osoba protržišne orijentacije zagovara spašavanje ijedne firme ikad. Počnemo li s tim, otvorimo li tu Pandorinu kutiju - gotovo je. Spašavat će se sve i svašta. Nema li onda razloga spašavati i HŽ? Ako ima argumenta za Agrokor, svakako ima i za brodogradilišta, banke, HŽ... Odbijanje toga bitan je argument svake ekonomski liberalne pozicije.

Imam još jednu šaljivu ideju: da se spoje dvije recentne krize i posvađa svak sa svakim – spasiti Agrokor novcem HAVC-a i snimati filmove o tome. Jedan krimić, jedan dokumentarac itd.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala