Foto: FAH

POVRŠNOM i traljavom popunjavanju imovinskih kartica od strane dužnosnika koji su ih obvezni predavati konačno je odzvonilo. Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa uskoro će kao standardni postupak uvesti i rutinsku provjeru podataka koje su u kartice upisali dužnosnici, a što dosad i nije bio slučaj. Tek odnedavno je, naime, djelatnicima Povjerenstva omogućeno dohvaćanje podataka iz baza Porezne uprave, Ministarstva unutarnjih poslova, zemljišnih knjiga, tako da će tek sad moći steći potpuniju sliku o imovini pojedinog dužnosnika. Da bi ona bila takva, provjeravat će se i s dužnosnicima povezani poslovni subjekti, imovina djece i drugi detalji iz kartice.

Opći je dojam da dužnosnici svoje imovinske kartice predaju tek toliko da zadovolje formu, prilično traljavo i površno. Neki su nemarni, neki griješe slučajno pri unosu podataka, a za neke se to baš i ne bi moglo reći. Posljednji slučaj – želimo vjerovati – traljavog ispunjavanja kartice je onaj potpredsjednice Vlade Martine Dalić koja je u svojoj kartici (osim što je svoju lanjsku dužnost uopće i izvršila s mjesecima zakašnjenja) unijela potpuno pogrešne podatke o primanjima svojeg supruga, člana Uprave INA-e, dok je pod kreditne obveze unijela podatak da joj je mjesečna rata kredita više od 11 tisuća eura.

Donesen zakon, a provjera točnosti podataka o imovini nije bila predviđena

S druge strane, sigurno nije bila riječ o omašci kad je u pitanju bio direktor Petrokemije Josip Jagušt koji je u kartici prešutio viletinu u Londonu i supruginu tvrtku koja posluje na londonskoj adresi. Kao loš matematičar želio se prikazati i bivši ministar gospodarstva Đuro Popijač koji je u svojoj imovinskoj kartici prilično umanjio kvadraturu nekretnina kojima je vlasnik.

A sama sadržajna provjera kartica dosad se nije rutinski provodila (već su pojedinačne provjere trajale mjesecima) iz prilično banalnog razloga – za to nije postojala informatička podloga.

Štoviše, tek je prošle godine Povjerenstvo uspjelo 'iskamčiti' informatički sustav zahvaljujući kojem mogu provoditi administrativnu provjeru svake pojedine kartice, odnosno, provjeriti je li u formalnom smislu zadovoljen standard, odnosno - jesu li sve kućice uredno popunjene. Dotad ni to nije bio slučaj.

"Prije 2011. godine kad je donesen novi Zakon o sprečavanju sukoba interesa redovita provjera imovinskih kartica uopće nije ni bila predviđena. Onda je novi zakon iz 2011. to predvidio, međutim, prije ovog saziva povjerenstva ono prijašnje nije bilo profesionalno tijelo, točnije, u njegovom radu bilo je angažirano 11 članova, od toga šest saborskih zastupnika i pet uglednih javnih djelatnika. Ti su se ljudi okupljali na sjednicama oko donošenja pojedinih odluka, ali se nisu sustavno bavili drugim područjima rada", prepričava za Index Dalija Orešković, predsjednica Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa.

Tragali su ručno za karticama

"Mi smo stupili na dužnost 2013. godine i po prvi put formiramo to tijelo kao stalno i profesionalno. U tom trenu smo naslijedili ured koji nije imao gotovo nikakvu informatičku podlogu – imali smo računala, ali nije bilo ni unutarnje mreže, ni elektronskog sustava za praćenje pošte, a dočekalo nas je, zbog tada aktualnih lokalnih izbora, više od tri tisuće imovinskih kartica. I tu smo se prvi put suočili s realnošću", prisjeća se Orešković i nastavlja: "Kad bi nas neki od novinara znao tražiti podatke, znali smo i po nekoliko dana tragati za karticama. Tad je još u upotrebi bio obrazac koji su dužnosnici ispunjavali ručno i koje smo mi onda prepisivali u evidenciju. Ako je, recimo, rukopis bio nečitak, danima smo znali istraživati što je dužnosnik zapravo napisao. To prepisivanje je trajalo nekoliko mjeseci i tad smo shvatili da nam je informatizacija apsolutni prioritet.

Korak po korak gradili su sustav dalje, tek lani stvorili preduvjet da se kartice koje formalno ne zadovoljavaju kriterije, u smislu da nisu uneseni svi podaci, a što se ranije znalo događati, jednostavno vraćaju dužnosniku na dopunu, da bi se ove godine konačno stekli preduvjeti da se osim puke forme, provjerava i sadržaj.

"Po zakonu mi možemo tražiti podatke od drugih državnih tijela i upravo sam u izvješću koje smo prošli tjedan obranili u Hrvatskom saboru objasnila da smo u cilju omogućavanja učinkovitije provjere povezali baze podataka. Dakle, izravno smo spojeni na Poreznu upravu, preko Porezne uprave možemo dohvaćati podatke, a isto tako i podatke kojima raspolažu druga državna tijela", kaže Orešković i dodaje kako se sadržaj kartica dosad temeljito provjeravao uglavnom po nečijoj prijavi, pri čemu su joj, mora priznati, i javnost i novinari itekako od pomoći. "U tome i je sam smisao javne objave imovinskih kartica. Da javnost ima uvid, ali i ulogu kontrolora", kaže.

Zašto ravnatelj HAVC-a ne mora predati imovinsku karticu?

Informatizaciju sustava Dalija Orešković vidi kao najveći rezultat i najveću ostavštinu ovog saziva Povjerenstva. Iako im se budžet sustavno smanjuje, kaže, navikli su raditi u okvirima u koje ih 'stave'. A priča za sebe, od koje također nemaju namjeru odustati, jest širenje kruga dužnosnika koji su u smislu Zakona obvezni predavati imovinske kartice.

"Kad se radila nova strategija suzbijanja korupcije prvi smo ukazali na to da po postojećem okviru brojne dužnosti s kojima je po logici stvari prirodno povezan visoki korupcijski rizik nisu obuhvaćene zakonom i predložili smo da se krug dužnosnika proširi. I to je čak i usvojeno kao jedna od mjera akcijskog plana koji prati suzbijanje korupcije, međutim, u međuvremenu nije došlo do izmjena i dopuna zakona u tom smislu i sada kad smo podnosili izvješće prošli tjedan također su i sami zastupnici u saboru primijetili na temelju svega onoga o čemu mi u tim izvještajima govorimo da je krug dužnosnika nužno proširiti. Primjerice, član uprave HEP-a je dužnosnik, član uprave tvrtke Plinacro je dužnosnik, međutim, njihove tvrtke kćeri nisu, a nema nikakvog racionalnog objašnjenja zašto je tome tako“, kaže Orešković i dalje navodi kako bi obvezu predavanja imovinske kartice svakako trebali imati i ravnatelji tijela kao što je HAVC, a koje postavlja direktno pojedini ministar, u ovom slučaju, onaj kulture.

"Iako nisu dužnosnici u smislu da ih imenuje Vlada, smatramo da je korupcijski rizik još i veći u slučajevima gdje postavlja i smjenjuje jedan ministar. Imenovani je tada, naime, podložan kontroli samo jedne osobe, a u pravilu je riječ o ustanovama koje itekako raspolažu javnim novcem. HAVC je dobar primjer za to", zaključuje Dalija Orešković.